Guy de Maupassant - Na vodi lektira

Guy de Maupassant - Na vodi

Guy de Maupassant - Na vodi

 

Kao pisac Gay de Maupassant je i realist, i naturalist, ali i mondeni pisac društva koje će svojti kulminaciju do segnuti u razdoblju tzv. La Belle Epoque (1880-1914). Vredniji kao majstor kratke forme i vrstan pripovjedač umio je iz anegdote stvoriti dramu, iz zgode tragediju i to na način toliko nenametljiv da je odisao čudesnim parfemom slučajnosti. Njegove priče koje govore o društvenim zbivanjima, o ljudskim sudbinama u kolopletu socijalne i moralne povijesti uvijek su istinite, moguće i vjerodostojne, oslanjaju se na objektivne činjenice na koje se pripovjedač samosvjesno poziva nimalo ih ne potcjenjujući.

 

Sadržaj - Pisac dolazi u ladanjsku kućicu na obali Seine tamo upoznaje svog susjeda, po njegovom mišljenju jednog od najzanimljivijih ljudi. Susjed mu je bio veliki zaljubljenik u vodu, čamce i veslanje. Pisac ga je zamolio da ipriča jedan od zanimljivih događaja koji ga vežu uz rijeku. Tada susjed započinje svoju priču. Jednoga dana vraćao se od prijatelja veslajući niz rijeku. Zastao je malo želeći se odmoriti te je bacio sidro i ispružio se u čamcu. Okolo njega se prostirala divota i ljepota kakva je ljudima nezamisliva. U početku je sve bilo lijepo, ali pomalo mu sve postaje jezovito. Žave su umuknule i svuda se uokolo prostirala neugodna tišina što je u njemu polako izazivalo jezu. Nakon nekog vremena htio je izvući sidro i krenuti kući, ali mu to nije pošlo za rukom. Nešto je u vodi pružalo veliki otpor. Sada se strah u njemu sve više povećavao, a on je odlučio još malo se ispružiti u čamcu. Ostao je ležati nepomično i nakon se nekoliko sati u njegovoj blizini našao drugi ribar. On mu je pomogao izvlačiti sidro, ali ni njih dvojica zajedno nisu uspjeli. Tada im se pridružio i treći ribar i, nakon mukotrpnog izvlačenja, napokon su izvukli sidro i otkrili nešto zapanjujuće. Taj je veliki otpor u vodi ustvari bio leš stare žene kojoj je bio kamen oko vrata.

 

Prepričana lektira - Ova novela započinje tako što nam pisac govori kako je prošlog leta na obali Seine unajmio kućicu u kojoj je spavao svake večeri. Tamo je upoznao svog komšiju za kojeg kaže da ima između trideset i četrdeset godina. Jedne večeri pisac je zamolio svog komšiju da mu ispriča neke zgode iz svog života na vodi. U isti tren njegov komšija je oživeo, jer je reka u njemu probudila strast. Rekao mu je kako ima mnogo uspomena sa ove reke. Odlučuje mu ispričati jednu situaciju koja se dogodila pre desetak godina.

 

Priču započinje informacijom kako je živeo u kući majke Lafon, a Louis Bernet, njegov prijatelj je živeo u selu blizu reke. Nakon što je večerao kod prijatelja, vraćao se sam. Bio je veoma umoran pa se odlučio odmoriti u svom glomaznom čunu. Priča kako je vreme bilo krasno: mesec je sjajio punim sjajem, reka je blistala, a vazduh je bio miran i blag. Odlučio je popušiti lulu, pa je bacio sidro u reku. Seo je na krmu i osetio kako je sve mirno i to ga je uzbudilo. Nije čuo ništa. Odjednom sa jedne strane je začuo kreketanje žabe i protrnuo je. Međutim, taj zvuk je brzo nestao, pa je odlučio pušiti kako bi se smirio. Nije mogao pušiti jer ga je uhvatila mučnina, a nije mogao ni pevušiti, jer mu je sam zvuk njegovog glasa bio neprijatan. Odjednom, zamislio je da nevidljiva sila vuče barku prema dnu i osetio se kao da je u oluji. Ustao je naglo, samo da bi video da je sve mirno.

 

Pomislio je da mu nešto nije u redu sa živcima pa je odlučio otići sa reke. Počeo je vući lanac, ali osetio je nekakav otpor i nije uspeo izvući sidro. Pokušao je i promeniti položaj sidra okrenuvši čamac, ali ni to mu nije pomoglo. Nije znao šta da učini, pa je pomislio kako će sigurno doći neki ribar i da će mu pomoći. Uz sebe je imao bocu ruma, pa je popio dve-tri čašice. Iako je video da se ne može izvući, nije klonuo duhom jer je bila topla noć, pa je znao da može prespavati u svom čamcu.

 

Odjednom je nešto udarilo u njegov čamac. Bio je to samo komad drva, ali i to je bilo dovoljno da ponovno uzbudi njegove živce. Na reku se spustila gusta magla. Bilo ga je toliko strah da je pomišljao na to da prepliva reku, ali je pomislio kako će ga nešto zgrabiti za noge i povući u dubinu reke. Ponovo je posegnuo za bocom ruma i počeo vikati koliko god je mogao, a jedino što je čuo zauzvrat bio je lavež psa. Nije prestao piti, pa je legao u čamac.

 

Kada je pogledao preko ivice čamca, video je kako se magla povukla, reka je bila potpuno čista i napokon se čuo glas životinja. Više ga nije bilo strah, pa je uspeo zaspati. Kad se probudio, popio je ostatak ruma, a oko njega tama. Odjednom mu se učinilo da prema njemu ide neka senka i uvideo je da je to ribar koji mu je išao u susret. Pokušali su zajedno vući lanac, ali nisu uspeli.

 

Kada je svanulo, videli su jednu barku i pozvali su čoveka koji je bio u njoj. Zajedno su vukli lanac i napokon se lanac dizao polako, kao da je nešto na sidru, a onda su ga napokon dovukli u čamac. Bio je to leš stare žene sa velikim kamenom oko vrata.

 

Književni rod - epika

Vrsta djela - novela

Tema - Prepričavanje strašnog i jezovitog događaja na rijeci

 

Fabula

1. Početak razgovora između pjesnika i prijatelja
2. Prepričavanje događaja
3. Surov završetak

 

Likovi - pisac, ribar

 

Ribar - veliki zaljubljenik u prirodu odnosno rijeku, čovjek između tridesete i četrdesete, zanimljiv, volio čamac i veslanje


Doskora sam upoznao jednoga od svojih susjeda, čovjeka između tridesete i četrdesete, koji je zacijelo bio jedan od najzanimljivijih ljudi što sam ih ikada susreo. Bio je to stari veslač koji je strastveno volio čamac i veslanje, uvijek kraj vode, na vodi, pod vodom. Mora da se rodio u čamcu, a sigurno će u njemu i umrijeti.

 

Jezik i stil

- epiteti: tajanstvena rijeka, lijepa, okrutno i bijesno more, sablasna snoviđenja, silni napor, napeta uha


- metafora: - Ona ne grdi i ne halabuči, nečujno ide svojim tokom, a to vječno gibanje vode koja teče, strašnije je, po mom mišljenju,nego najviši valovi oceana.


- usporedba: kao da pričaju što su doživjeli, kao da sam ukopan do pasa u pamučno tkivo, poput klade, kao da će me ugušiti, kao da mi je obruč stisnuo sljepoočice

_______________________________

 

Guy de Maupassant (1850.-1893.), francuski je pripovjedač i romanopisac te, uz Zolu, najznačajniji predstavnik francuskog naturalizma. Prvi veliki uspjeh postiže novelom ''Dunda'', 1880. godine. U idućih je dvanaest godina neumornog rada objavio šest romana i oko tristo novela.
Najznačaniji su mu romani: Jedan život, Ljubimac te Pierre i Jean.

loading...
3 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Guy de Maupassant - Na vodi

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u