Francois Rabelais - Pantagruel

Nekoliko prvih poglavlja autor je posvetio upoznavanju glavnog junaka. Prikazuje se njegovo rođenje i djetinjstvo, kako je proveo svoje mlade dane te odlazak u Pariz. Povratak u svoju zemlju obilježen je oslobađanjem krajeva kojeg su zauzeli neprijatelji.

Autor nam u romanu prikazuje zgode i nezgode koje se tiču glavnog junaka te na pravi pogled ovo djelo djeluje kao biografski roman. No, ako malo bolje promotrimo radnju možemo vidjeti da u njoj nema klasičnog uvoda, zapleta i raspleta radnje već da autor njih koristi samo neposredno. Naime, oni su mu samo jedna vrsta izlike kako bi mogao između njih ubaciti zgode glavnog lika.

Uz to, on u radnju ubacuje poslovice, dosjetke, parodije, rasprave i druge slične građe. Tako se radnja romana ustvari odvija neposredno i ona je ubačena između priča i anegdota.

Kratak sadržaj - Roman Pantagruel započinje prikazom povijesti roda Pantagruelove obitelji i cijelom listom njegovih predaka. Odmah nakon toga, pisac nas upoznaje s opisom Pantagruelova rođenja i smrti njegove majke Blenouste (Badebec). Ona je umrla prilikom njegova rođenja.

Nadalje, slijedi opis Pantagruelova djetinjstva. Svi detalji o njegovom odrastanju i odgoju. Naime, brigu o njemu i njegovom odgoju preuzeo je odgojitelj i učitelj Epistemon.

Pantagruel nakon završenog studija odlazi u Pariz gdje susreće Panurga koji mu priča kako je neko vrijeme proveo u Turskoj, u zatočeništvu.

Nakon toga Pantagruel bude uvučen u jednu sudsku raspravu. On u tom sporu bude arbitar pošto niti internacionalno sudsko vijeće nije uspjelo donijeti zadovoljavajuću presudu.

Kada je preslušao obje strane, i tuženika i tužitelje, Pantagruel je donio besmislenu presudu. Ipak s tom presudom su svi prisutni bili zadovoljni.

Priča se vraća na Panurga koji počinje svoju životnu priču. Priča o tome kako je bio zarobljen u Turskoj i kako se uspio osloboditi. U sljedećim poglavljima knjige važnu ulogu ima i dalje Panurg. Možemo vidjeti njegove prijedloge oko izgradnje zidina u Parizu, o njegovoj domišljatosti kroz koju možemo vidjeti ideje kako zbija šalje noseći više od dvadeset vrećica pribora koje su pune pribora koji mu pomaže u zbijanju svih tih šala i pošalica.

Nadalje, autor nam priča o Panurogom susretu s Taumastom, engleskim učenjakom. Zanimljiva je njihova rasprava koju su vodili isključivo rukama. Zatim je Panurg pokušao i zavesti jednu parišku gospođu, ali na kraju mu to nije pošlo za rukom.

I kako je vrijeme odmicalo, a Pantagruel je vodio vrlo zanimljiv život u Parizu, provodeći dane zabavljajući se s Panurgom, do njega je stigla vijest u smrti njegova oca. Isto tako saznao je da su Žednjaci (Dipsodi) izvršili napad na njegovu Utopiju, mjesto gdje se rodio.

Odluči otići osloboditi svoje kraljevstvo, a u pomoć mu priskaču njegovi prijatelji. Uz Panurga, Eustena, Epistemona te Karpalima, Panurga uspješno uspije poraziti čak 660 konjanika. Odlučili su ostaviti samo jednoga živog jer će im on poslužiti kao rob.

Nakon uspješno privedene kraju bitke, odluče vrijeme provesti u odmoru i gozbi. Upute svog zarobljenika da neprijateljima prenese vijesti o njihovoj pobjedi. Pantagruel zahtjeva da se kralj Anarh i njegova vojska predaju.

Pantagruel i njegovi prijatelji upute se u daljnje pohode. Oni uhvate neprijatelje na spavanju te se bore s divovima. Pobijede njihovog vođu Vukodlaka (Loupgarou) koji je bio saveznik kralja Anarha. Pantagruel je zbog svih tih svojih zasluga, a najviše radi toga jer je pobijedio neprijatelje Žednjake (Dipsodi), dobio svečani doček u tom gradu imena Nejasnik (Amaurot).

Poslije slavlja, Pantagruel poziva sve da mu se priključe kako bi zajedničkim snagama porazili Žednjačko kraljevstvo.

I upute se svi zajedno u pohod na Žednjačko kraljevstvo. No, tamo ih dočeka otpor Slanaca (Almiroda). Prije samog napada, Pantagruel svojim jezikom zaštiti cijelu svoju vojsku od kiše koja je najednom počela padati.

U tom trenutku, pripovjedač Alcofribas ulazi u Pantagruelovu utrobu. Kada pripovjedač nakon šest mjeseci izlazi iz Pantagruelove utrobe, on ga obavještava da je uspješno porazio Slance (Almirode) i da će mu pokloniti Gulaš-vlastelinstvo.

Autor nam nakon toga govori kako se Pantagruel razbolio, što je rezultiralo pojavom toplica u Italiji i Francuskoj.

Na samom kraju, autor najavljuje nove knjige i nove dogodovštine Pantagruela.

Jezičnom sporazumijevanju i općenito jeziku, autor je posvetio dosta prostora u romanu. To možemo vidjeti u 6. poglavlju, odnosno u susretu Pantagruela i Limuzinca te u 9. poglavlju kada se po prvi puta susreću Pantagruel i Panurg, dva velika prijatelja. Panurg mu tada odgovara na 14 različitih jezika.

Od 10. do 13. poglavlja odvija se sudska rasprava između Prdosrka (Humevense) i Guzoljuba (Baisecul). Guzoljubov govor ističe se time što on govori pravilnim rečenicama koje su zasebno razumljive, ali su povezane u nepovezani dio koji u konačnici nije razumljiv. To možemo shvatiti kao parodiju na sudske rasprave.

Od 18. do 19. poglavlja odvija se rasprava Panurge s Englezom. Ta rasprava specifična je po tome što oni komuniciraju rukama. Time se autor vjerojatno ruga tadašnjem raspravljanju o banalnostima. On je smatrao da su se rasprave vodile dugo i široko, ali njima se ništa nije reklo.

Junaci romana su divovi, ali u njemu prevladava i sve ono što je veliko i široko. Tako autor puno paženje posvećuje velikobrojnim nabrajanjem poslovica, imena i popisa knjiga. U prvom poglavlju knjige možemo vidjeti cijelu seriju imena Pantagruelovih rođaka i to čak na dvije i pol stranice. 7. poglavlje donosi nam popis knjiga iz jedne knjižnice u Parizu, a on se proteže na čak šest stranica.

Autor je sklon velikom nabrajanju, gomilanju, a to možemo vidjeti i u broju poglavlja. Pantagruel sadrži 34 poglavlja od kojih su neka izrazito kratka. Često koristi velike brojeve koji u realnom svijetu nemaju neko značenje u situacijama koje opisuje.

Možemo zaključiti da prave radnje u romanu nema. Ne postoji klasični uvod, zaplet i rasplet događaja što je karakteristično za romane. Pisac je njih upotrijebio samo da bi ispričao svoje priče.

Podrijetlo romana vezano je uz vitešku tradiciju i folklor. Tumačenje lika nam govori da se korijeni imena mogu izvući iz folklorne tradicije. Autor nam tumači u prvom poglavlju romana značenje imena Pantagruel. Panta na grčkom jeziku znači "hoću reći sve", a gruel znači na hagarskom jeziku "hoće reći žedan".

Autor se često poslužuje groteskama, a njihovo značenje je da umiranje ide ruku pod ruku s rađanjem isto kao i razaranje sa stvaranjem. Često se koriste velike količine hrane i piće pa tako u "Pantagruelu", glavni lik kada je beba pije mlijeko koje je proizvod 4600 krava.

Rabelais u svom djelu često spominje izmet i ostale izlučevine. Tako možemo vidjeti u 28. poglavlju da Pantagruel pobjeđuje neprijatelja tako da se pomokri na cijelu vojsku, a u 32. poglavlju toplice u Italiji i Francuskoj nastale su od njegove mokraće. Izmet i izlučevine za autora znače novi život.

__________________________________

Francois Rabelais rođen je 1483. ili 1484. godine. Otac mu je bio bogati zemljoposjednik i pravnik koji je obavljao državne dužnosti. Negdje oko 1500. godine, Rebelais je krenuo na studij, studirao je kanonsko i civilno pravo.

1510. godine odlučio je stupiti u franjevački samostan pored Angresa imena "La Baumette". Deset godina nakon toga postao je redovnik u samostanu "Fontenay-le-Comte". Sredinom dvadesetih godina 16. stoljeća imao je problema s upravom samostana i crkvenim vlastima pa je prešao u Maillezaisu, benediktinski samostan u kojem je jedno vrijeme radio kao tajnik biskupa Geoffroya d'Estissaca. Ipak, krajem desetljeća je odlučio napustiti i posljednji samostane te se odlučio za studij medicine. 1532. godine objavio je roman Pantagruel pod pseudonimom, a on je već nakon godine dana zabranjen zbog opscenosti.

Postao je otac dvoje djece i odlučio se posvetiti liječničkom zanimanju. Radio je prvotno u južnoj Francuskoj, a nakon toga je otišao u Lyon gdje se i dalje odlučio posvetiti liječničkoj praksi. Malo nakon toga preselio se u Rim gdje je radio kao tajnik kardinala Du Bellaya. Kasnije će se s njim preseliti i u Ferraru. Kada je bio u Ferrari pojavio se i drugi roman imena Gargantua za koji se ne zna je li izašao 1534. ili 1535. godine. Nakon toga, ponovo je otišao u Rim prateći biskupa Geoffroya d'Estissaca, koji je bio njegova prijatelj i zaštitnik. Tražio je dopuštenje pape kako bi ponovo mogao stupiti u benediktince.

1537. godine priveo je studij medicine kraju te je postao liječnik na sveučilištu grada Montpelliera. Nakon toga dobio je još jedno dijete i time će uslijediti razdoblje od 11 godina kada neće ništa objaviti. Nakon što su umrli njegovi patroni i zaštitnici, njegova djela su ponovo zabranjena i to sada u službi Sorbonnea. Ipak, objavio je i djelo Treću knjigu koja je bila nastavak prethodne dvije, a sada pod zaštitom sestre francuskog kralja Margarete Navarske i pod svojim vlastitim imenom. No, i ova knjiga će također biti zabranjena.

Rabelais se nakon toga odlučio priključiti njemačkim protestantima i otići u Metz.

1548. godine vratio se u Rim kod kardinala Du Bellaya, dok je u to vrijeme u Lyonu izdan dio njegovog djela Četvrta knjiga. Četiri godine kasnije kralj će dozvoliti integralno izdanje tog djela, još za vrijeme njegovog života.

Umro je u Parizu, 9. travnja 1553. godine.

Nakon njegove smrti još su objavljeni - nastavak Četvrte knjige te Peta i posljednja knjiga.

Francois Rabelais - Gargantua