Fran Mažuranić - Svemir

Fran Mažuranić pisao je kratke prozne tekstove, stoga i njegove pjesme često graniče između pjesme u prozi i crtica. Pjesme u prozi književna su vrsta na granici između proze i poezije. Nisu pisane u stihovima, ali imaju lirske osobine: naglašenost osjećaja, pjesničke slike, stilske figure, a nerijetko i ritam. Crtice su veoma slične pjesmama u prozi, jer često sadržavaju lirske ugođaje, ali u njima često izostaje metaforika i ritam. Crtice uglavnom govore o nekom događaju ili liku. Pjesme u prozi popularizirao je Charles Baudelaire, a osim Mažuranića, ovu vrstu pjesama pisali su Krleža i Kranjčević.

Svemir je refleksivno - religiozna pjesma u prozi Frana Mažuranića. Pjesma na početku sadrži moto, kratki citat ili misao koja najavljuje ideju teksta koji slijedi. U ovom slučaju moto je stih Prešerenovo pjesme "Sonetje": "Vrh sonca sije soncov cela čreda."

Odnos: čovjek - priroda - osobiti životni trenuci kad čovjek osjeća prirodu.

U prvoj rečenici imamo dva osnovna motiva: motiv ljeta i motiv morske pučine. Preko tih motiva uspostavljamo vezu s temom pjesme: svemir. Svemir kao golemo tajanstveno "područje" pred kojim čovjek osjeća nemoć, pred kojim se osjeća sićušan. Isto je s morem i njegovom tajanstvenošću i beskrajem. Moguće ih je povezati i preko ljepote. Problemsko pitanje: U kojim ste se trenucima i sami osjećali beskrajno malenim i nemoćnim?

Lirski subjekt osjeća disanje prirode. Osluškuje i govor prirode. Priroda mu ukazuje na njegovu beznačajnost u svemiru: čovjek u trenutku nestaje, a priroda i dalje ostaje u svojoj beskrajnoj ljepoti. Problemsko pitanje: Jeste li proživjeli taj osobit trenutak kad ste čuli prirodu i kad ste se osjetili sjedinjeni s njom?

Pitanja koja postavlja lirski subjekt su: - Šta sam ja? Što je čovjek samo prema ovomu svijetu? – A što je naša zemlja prema svemiru?

Slijedi ukazivanje na beskraj svemira: Mjesec se vrti oko Zemlje, Zemlja s Mjesecom oko Sunca, Sunce se kreće oko još većeg sunca... Potom: milijuni planeta... "Tu prestaje zvjezdoznanstvo, tu počinje vjera."

Završna pjesnikova spoznaja da u toj neizmjernosti čovjek iščezava aktualizira pitanja što je čovjek i što je ovaj svijet. Radi se o pitanjima koja nemaju jednoznačnog i točnog odgovora. - pitanja o životu, smrti, čovjeku, svijetu, prirodi.

Preko pjesme objašnjavamo odnos pjesme u prozi i crtice. pjesma u prozi crtica - naglašene su osobine lirskoga izraza: metaforičnost, slikovitost, ritmičnost, osjećajnost, ritam - nema naglašene osobine lirskoga izraza - ne opisuje, nego samo naznačuje neki događaj - kratki prozni tekstovi.

Pjesma u prozi je na granici između poezije i proze. To znači da ima i osobine poezije i osobine proze. Poetske osobine pjesme u prozi su: sažet izraz, naglašena osjećajnost, pjesničke slike, nerijetko i ritam. Prozne osobine: pisana je u prozi, a ne u stihovima.

Crtica je naziv za vrlo kratku proznu vrstu u hrvatskoj književnosti, određenu samo naznačenim obrisom nekog lika ili događaja. Budući da se u njoj katkad javljaju i lirski ugođaji, neki su je teoretičari povezivali, u nekim slučajevima čak i izjednačavali s pjesmom u prozi. Ipak, u njoj u pravilu izostaje ritmička organizacija i naglašena metaforika koje karakteriziraju pjesme u prozi pa je bliža anegdoti jer više teži nekom oblikovanju naizgled nevažnih događaja svagdašnjice upozoravajući nenametljivo i na njihovo moguće dublje značenje.

Lirski subjekt - U lirskim pjesmama progovara neko skriveno "ja". Pogrešno je tu osobu izjednačavati s pjesnikom, a ne možemo je nazvati niti pripovjedačem (jer lirska pjesma ni o čemu ne pripovijeda). Da bismo bili što precizniji, nazivamo je lirskim subjektom (subjektom koji progovara u pjesmi).

Moto (prema talijanskome motto, riječ, izreka) natpis u stihu ili prozi ispred teksta, obično iza naslova djela ili iza nekog njegova dijela koji služi kao nagovještaj smisla ili svrhe teksta na koji se odnosi. Najčešće sadrži kratku, sažetu misao ili kraći navod iz nekoga poznatog književnog ili znanstvenog djela.

_________________

Fran Mažuranić - Svemir

Vrh sónca síje sóncov céla èréda.
Preššeren, Sonetje

Za krasnih ljetnih večeri znao sam se izvesti na pučinu morsku. Povalio bih se u čamac, pustiv valu
da me po volji ljulja.
Nada mnom milijuni zvjezdica, a oko mene otajstveno more.
Gledam i sluššam.
Gledajuć nebo i trepet zvjezdica, ćutim kako narav dišše.

Sluššajuć ššum mora, čujem kako narav govori. Svaka riječ mi se odziva u dušši:
- Čovjeće, čovjeće! Oholi preuzetni crve! Jedan jedini dah vjetra, jedan jedini val - i nad tobom se je zaklopio ponor smrti - a da niti jedna zvijezda s toga ne zatrepti!

Sa strahopočitanjem virim u nebeske visine, pitajuć se: ŠŠta sam ja?

ŠŠto je čovjek samo prema ovomu svijetu? - A što je našša Zemlja prema svemiru?!
Mjesec se vrti oko Zemlje, a Zemlja s Mjesecom oko Sunca. Sunce pako - kažžu neki zvjezdoznanci - kreće se, sa cijelim svojim sistemom, oko još većega Sunca. A okolo čega se kreće ono drugo Sunce s milijunima svojih planeta? - Tu prestaje zvjezdoznanstvo, tu počinje vjera.

U to neizmjernosti čovjek išščezava.
ŠŠto smo mi? ŠŠto je ovaj svijet?!

Fran Mažuranić - Svemir - verzija 2

___________________________________

Fran Mažuranić rodio se 28. ožujka 1859. u Novom Vinodolskom. Svoj književni rad započeo je 1885. godine u "Vijencu" malim, duhovitom i dobro poantiranim crticama koje su izlazile pod skupnim naslovom „Lišće" kroz dva godišta "Vijenca". Četrdeset je crtica izdao u proljeće 1887. godine u knjizi, dodavši nekoliko novih, pod naslovom Lišće Frana Mažuranića. "Vijenac" je popratio knjigu sljedećim prikazom: "Tko u Hrvatskoj ne pozna "Lišće", ako uopće čita hrvatsku knjigu? Jamačno će se svaki prijatelj narodne knjige uzradovati kad primi u ruke ovu doduše malenu, ali vrijednu knjigu. I dukat je novac! U Mažuranićevu Lišćuimade mnogo cvijeća, pa je samo čednost piščeva, što se zove "Lišće". Fran Mažuranić umro je 1928. godine u Berlinu.

Fran Mažuranić - Lišće