Fran Galović - Crn-bel

Fran Galović piše pjesme na štokavskom narječju, među kojima je najpoznatija Childe Harold, napisana po uzoru na istoimenu Byronovu pjesmu te Zrcalo, obje objavljene u zbirci Hrvatska mlada lirika 1914. godine. Poznata mu je i zbirka soneta Četiri grada, ali najviše ga je proslavila zbirka kajkavske poezije Z mojih bregov, objavljena posmrtno, 1925. godine u časopisu Književna republika.

Galovićeva zbirka pjesama Z mojih bregov, bogata intimno-biografskim motivima, označava pjesnikovu trajnu emotivnu povezanost s rodnim krajem, posebno ljubav prema zavičajnoj prirodi i osjećaj intimne pripadnosti ljudima i jeziku Podravine. Povratku k zavičaju zacijelo ga je na književnopovijesnom planu usmjerio tok europske moderne s početka stoljeća, koji se sve više, nasuprot artističko-tematskom i idejnom univerzalizmu stao vraćati nacionalno-zavičajnim prostorima, regionalnom svijetu i izrazu. Posebno svjetlo na njegov izbor kajakavštine baca interes za poeziju slovenskih modernista , iako su mu oni poslužili samo kao uzor, bez direktnog utjecaja na njegovu poeziju. Galović je autor i nekoliko kritika o spomenutim modernistima (nedovršeni esej o Ketteu, prikaz o Murnu).

Crn-bel posljednja je pjesma u ciklusu Leto zbirke Z mojih bregov. Pjesma se sastoji od četiri strofe, u kojima se onomatopejskim refrenom crn-bel sugerira predjesenji ugođaj, s melankoličnim tonom misli o prolaznosti. No onomatopeja koja se postiže ovim kontrastom mijenja svoje značenje od prvog do posljednjeg stiha.

U prve dvije strofe pjesma sadrži anakreontske motive, koji upućuju na radost življenja i slasti koje donosi ljeto: trsje, grozdje, pjesma, vino. Onomatopeja "crn-bel" u prvoj strofi pobuđuje euforiju i stvara živahni ritam. Onomatopeja ovdje simbolizira pjev ptice, koja "v trsju popeva". Tu zvučnu metaforu možemo tumačiti i kao dvije ptice, bijelog goluba i crnu vranu, kao kontraste života i smrti. Kontrast bijelog i crnog ukazuje i na široko shvaćanje onoga što život pruža.

Fran Galović - Crn-bel - verzija 2

________________

Fran Galović - Crn-bel

Crn-bel... crn-bel
V trsju popeva,
Grozdje dozreva...
Crn-bel...

Dok večer se zmrči,
On pesmo zavlači,
Drago, starinsko,
Veselo vinsko:
Crn- bel... crn-bel...

Jesensko to pesmo
Mi čuli vre jesmo
Tri večeri tu...
Crn-bel...

I znamo da leto
Otišlo je, eto -
Baš kakti vu snu...
Crn- bel... crn-bel...

__________________________________

Fran Galović jedan je od najznačajnijih hrvatskih dijalektalnih pjesnika. Rođen je 1887. godine u selu Peteranec, pokraj Koprivnice. Pučku školu polazio je u rodnom mjestu, a gimnaziju je završio u Zagrebu. Nakon gimnazije studirao je filologiju i slavistiku, najprije u Zagrebu, a onda i u Pragu.

Još kao student priključio se liberalnom pravaškom pokretu. Kada je počeo Prvi svjetski rat unovačila ga je Austro-ugarska vojska. Već je u prvim akcijama i poginuo, u jesen 1914. godine. Poginuo je u napadu na srpsku vojsku, iako je sam Galović uvijek isticao da ne osjeća nikakvu mržnju prema tom narodu. Njegovu smrt su neki protumačili kao samoubojstvo, jer je samo par sati prije pogibelji napisao pismo u kojemu je stajalo da je dan toliko lijep da bi čovjek poželio umrijeti. Nakon smrti Fran Galović sahranjen je na Mirogoju.

Unatoč svom kratkom životu, Fran Galović učinio je mnogo za hrvatsko pjesništvo, pogotovo ono dijalektalno. Najpoznatije pjesme na kajkavskom narječju su mu Crn-bel, Jesenski veter, Kostanj i druge, a na štokavici je to Childe Harold. Najznačajnija zbirka pjesama mu je Z mojih bregov, koja je izdana posmrtno 1925. godine.

Osim poezije, Fran Galović je pisao i novele i drame, od koji je najpoznatija Tamara, objavljena 1907. godine. Zanimljivo je da su neka njegova djela sadržavala i elemente znanstvene - fantastike, što nije bilo uobičajeno za hrvatsku književnost tog vremena.

Nakon Galovićeve smrti, posthumno je objavljeno dvadeset zbirki njegovih djela, dok su mu za života objavljena samo četiri: Tamara 1907. godine, Četiri grada i Začarano ogledalo, 1913. godine te Ispovijedi 1914. godine.

Fran Galović - Childe Harold