Eugen Kumičić - Kraljica Lepa

Kratki sadržaj - Radnja započinje 1075. godine u samostanu sv. Stjepan de Pinis uz prostranu splitsku luku, u doba vladanja kralja Slavića, muža Nede, kćerke kralja Petra Krešimira. Normani su ugrabili kralja Slavića, kojega su ubrzo pronašli mrtvog. Kraljica Neda želi krenuti u Italiju u potrazi za mužem, ali ju Zvonimirov ujak Streza tajno otima i zatvara u svoju kulu, da bi pomogao Zvonimiru da dođe na prijestolje. Jelena, Zvonimirova žena, odvodi Nedu na otok Maslinik, ali je Neda zajedno s Vekenegom uspjela preplivati do obale, gdje ih hvataju Lepini vojnici i zatvaraju u kulu Bihać. Lepa se boji pustiti Nedu, bivšu kraljicu, da u narodu ne dođe do pomutnje, ali ne uspijeva jer je Neda pobjegla, te se urota otkrila. Kralj Zvonimir vlada kao papin vazal. Kada se Grgur VII. posvadio i zaratio s Henrikom IV., hrvati na nagovor Zvonimira kreću protiv Nijemaca, ali su ubrzo poraženi. Kada počinju križarski ratovi, vazal pape Urbana II. poziva narod na oslobođenje Jeruzalema. Na Kosovom polju, u selu Biskupiji, hrvati ubijaju Zvonimira, a ubrzo zatim je kraljica Lepa, sestra Ladislava Arpadovića, otišla bratu. Novi hrvatski kralj je Stjepan II., koji ubrzo umire i na prijestolje dolazi Svačić. U bitci kod Gline potukli su se Hrvati s Mađarima, koje su vodili Ladislav i Lepa. Lepa smatra da se Ladislav može okruniti za hrvatskog kralj u njeno ime, no mađari gube bitku te je Koloman stupio na hrvatsko prijestolje mirnim putem. Posljednji hrvatski kralj poginuo je na Gvozdu.

Mjesto i vrijeme radnje - Radnja se odvija u Hrvatskoj u 11. stoljeću

Struktura romana - Roman se sastoji od 23 poglavlja

Analiza likova - Svi su likovi površno obrađeni. U nekakvu karakterizaciju Kumičić se upušta kod Lepe i Nede no to je daleko od opsežne karakterizacije. Glavni likovi su stvarne povijesne ličnosti, što dokazuje da je Kumičić dobar povjesničar. Dakle, naglasak je na događajima a ne na likovima, i zato je to pravi povijesni roman.

Kraljica Lepa - Kći Bele prvog, žena Zvonimira, ona je jaka i odlučna osoba, vrši jak utjecaj na Zvonimira i gura ga ka kruni, oslanjajući se na ugarskog kralja. Ona je lukava, proračunata i sve u svemu prava glumica. Njena ćud je nepostojana, no ona je inteligentna i uvijek zna što želi.

Kralj Zvonimir - On je kralj pod paskom žene, miran, bojažljiv, odan papi, najpokorniji sluga sv. Stolice. Papa ga je okrunio za kralja, te je on zato papin vazal.

Petar Svačić - Prvi hrvatski ban, koji kasnije postaje kralj. On voli Nedu, a kao čovjek je hrabar, razuman i spreman braniti Hrvatsku vlastitim životom.

Kraljica Neda - Kći Petra Krešimira IV., žena Slavića, izrazito lijepa i mila žena. Kumičić je u više navrata idealizira kao oličenje kreposti. Omiljena je u narodu jer je požrtvovna i hrabra, no njena je patnja velika.

________________________________

Eugen Kumičić rođen je 1850. godine u Brseču, gradiću na istočnoj obali Istre, gdje je pohađao pučku školu. U Rijeci pohađa hrvatsku gimnaziju, a nakon položenog ispita zrelosti upućuje se na studij u Prag. Želio je studirati medicinu te, mimo znanja obitelji, upisuje taj studij, no pod pritiskom obitelji odustaje te u Beču upisuje studij povijesti, zemljopisa i filozofije. Diplomiravši na Filozofskom fakultetu u Beču 1873. godine, zbog svoga hrvatstva ne može dobiti posao u rodnoj Istri te se upućuje u Split, gdje je godinu dana radio kao gimnazijski profesor.

Iduće godine služi dobrovoljački vojni rok u Zagrebu, a ujesen 1875. odlazi u Pariz, gdje upija bogatstva pariškog kulturnog života: redovito posjećuje kazališta, prati književne događaje, prisustvuje sjednicama francuskoga parlamenta... Nakon jednoipogodišnjeg boravka u Parizu Kumičić odlazi u Beč, no biva mobiliziran te osam mjeseci provodi kao vojnik u Bosni za austrijske okupacije 1878. godine.

Po povratku radi kao profesor francuskog jezika na zagrebačkoj realnoj gimnaziji te objavljuje prva književna djela. Godine 1883. odriče se nastavničke službe i do kraja života posvećuje se književnosti i politici. Kao iskreni domoljub i vatreni pristaša Starčevićeve Stranke prava, Kumičić je bio biran u Sabor kao zastupnik, gdje je svojim vrsnim govorima oduševljavao i pristalice i protivnike. Osim u politici, vrlo je aktivan na književnom području: piše pripovijetke, romane i drame, uređuje časopise. Umro je u Zagrebu 13. svibnja 1903. godine.

Njegov književni rad možemo podijeliti u tri skupine:

1. Djela iz istarskih sela i obala - Jelkin bosiljak, Začuđeni svatovi, Primorci, Sirota, Teodora.
2. Djela društveno političke tematike - Olga i Lina, Pobijeljeni grobovi, Gospođa Sabina, Saveznice.
3. Djela povijesne tematike - Urota Zrinsko - Frankopanska, Kraljica Lepa.

Uz ova prozna djela napisao je i tri drame Sestre, Obiteljska tajna, Petar Zrinski, te autobiografsku pripovijest Pod puškom. U njegovom književnom radu uočljiva je zaokupljenost hrvatskom poviješću. Bio je pristalica Starčevićeve stranke prava i veliki domoljub.

Književni rad Eugena Kumičića neodvojiv je od njegova političkog rada i morala. U većini se njegovih djela primjećuje domoljubni zanos, težnja za moralnim vrlinama i kritika društvene izopačenosti. Kumičićev stil pisanja učinio ga je jednim od najčitanijih književnika svoga doba. Njegovo je pripovijedanje napeto, dinamično i drži čitatelja u neizvjesnosti do samoga kraja. Pravi je majstor opisa, osobito opisa mora i istarskog krajolika, tako te u njegovim djelima možemo uživati i danas, jednako kao i čitatelji prije stotinjak godina.

Eugen Kumičić - Gospođa Sabina 

Eugen Kumičić - Jelkin bosiljak

Eugen Kumičić - Urota Zrinsko - Frankopanska

Eugen Kumičić - Začuđeni svatovi