Erich Kaestner - Tonček i Točkica

Tema - Prijateljstvo siromašnog dječaka i bogate djevojčice

Vrijeme radnje - Zima

Mjesto radnje - Grad Berlin, Točkičina kuća, Tončekova kuća, pivovara, Weidendammski most.

Ova priča govori o djevojčici Točkici i dječaku Tončeku te o njihovom druženju. Točkica je kći ravnatelja Poggea i gospođe Pogge.Tonček je siromašan dječak koji živi sa svojom bolesnom majkom gospođom Gass Jednoga dana kada je ravnatelj Pogge došao s posla vidio je svoju kćer kako glumi da prosi. Pokraj nje bio je njezin psić Pifke. Točkičina majka nije se brinula o svojoj kćeri i mužu. Točkica je imala guvernantu Krunicu i poslugu debelu Bertu. Ona je morala prositi sa gospođicom Krunicom,a sav zarađen novac davali su Kruničinom zaručniku Marku. Tu je Točkica upoznala Tončeka i sve se više družila s njim,te su postali najbolji prijatelji. Samo im je dječak Klepetalo prijetio da će reći gospodinu Poggeu kako prose.Tonček ga je u tome spriječio. Ali nakon nekog vremena Klepetalo je sve izdao gospodinu Poggeu. Gospodin Pogge je pratio Krunicu i Točkicu do Weidendammskog mosta i ondje je vidi kako prose. U međuvremenu gospodin Marko dobio je nacrt kuće Poggeovih i krenuo je provaliti u nju. Ali Tonček je to skužio i nazvao je debelu Bertu te joj je rekao neka nazove redare jer će u kuću doći provalnik. Redari su uhitili i zavezali Marka te ga odveli u zatvor. Točkičin otac spriječio je Točkicu i Krunicu u prosidbi. Gospođica Krinica je dobila otkaz,a umjesto nje Točkičin otac zaposlio je Tončekovu majku za Točkičinu novu guvernantu. Tonček i njegova majka doselili su se kod Poggeovih. Svi su zajedno živjeli,a Točkica je bila jako zadovoljna sa svojom novom guvernantom.

Glavni lik je Točkica. Njezino pravo ime je Lujza. Nazvana je Točkica, zato što je bila sitnog rasta. Ona je bila iz bogate obitelji, kći ravnatelja Poggea i gospođe Pogge. Točkica je znatiželjno i tvrdoglavo djete. Ona često izmišlja nove riječi. Njezin najbolji prijatelj je Tonček.

Tonček je uz Točkicu glavni lik. On je bio siromašan, ali pametan dječak. Bio je jako hrabar. Njegova majka bila je bolesna, pa se on brinuo o njoj i o kući. Bio je Točkičin najbolji prijatelj.

Verzija - 2

___________________________________

Erich Kaestner jedan je od najboljih i najcjenjenijih njemačkih pisaca za djecu. Rođen je 23. 2. 1899. godine u Dresdenu. Studirao je germanistiku i romanistiku te doktorirao iz filozofije. Neko vrijeme bavio se novinarstvom. Dobitnik je međunarodnih književnih nagrada. Godine 1933. njegove su knjige zabranjene i spaljivane. Osim djela za djecu, pisao je i epigrame i drame. Slabo je bio poznat izvan njemačkog govornog prostora sve dok nije napisao dječji roman Emil i detektivi koji je odmah doživio uspjeh u čitavom svijetu. Nakon uspjeha slijedi mnogo književnih uradaka, a najznačajniji su Blizanke, Tonček i Točkica, Leteći razred, Don Kihot, Emil i tri blizanca, Mačak u čizmama... Erich Kaestner dobitnik je više književnih nagrada, među njima i Andersenove.

Jedini roman koji je napisao za odrasle, "Fabian: Priča o moralistu", izlazi 1931. a napisao ga je kao scenarij, u filmskom stilu. Važan dio stila je nagli prekid scena i montaža. U toj knjizi nezaposleni književni stručnjak Fabian objašnjava strelovit niz događaja i pad Weimarske republike a osim poezije ovo je najcjenjenije "odraslo" Kaestnerovo djelo.

Kaestner je izbjegavao naciste, zabavljao se s prijateljima i pio noću a sve je to opisao u "Fabianu", igrao tenis i zabavljao se s 20godišnjom plavom glumicom koja je čitala njegove knjige od kada je imala 15 godina ali i pisao i pokušavao pod pseudonimima objavljivati. Mislio je kako će se vrlo brzo Njemačka probuditi iz sna ili more u koji je zapala ali to se nikada nije dogodilo pa je postao najpesimističniji pisac. Satirom se nije mogao boriti protiv ludila.

Gestapo je hapsio i ispitivao Kaestner nekoliko puta, pouzdano se zna da su ga uhitili 1934. i 1937. što mu je moralo utjerati gadan strah u kosti a ako nisu ispitivanja onda su sigurno spaljivanja njegovih knjiga koje su bile "protivne njemačkom duhu". Njegove su knjige gorile na lomačama 10. svibnja 1933. koje je naredio ministar propagande Joseph Goebbels. Kaestner je bio, vjerojatno jedini, svjedok lomače svojih knjiga te noći u Berlinu. Goebbels je rekao u svom govoru, dok mu je izbezumljeno lice obasjavala vatra: "Budući njemački čovjek neće biti samo čovjek od knjiga već čovjek od karaktera". Nakon toga palili su sinagoge, izgradili Auschwitz, napali Staljingrad i svugdje ostavljali zapaljene gradove i leševe. Pisca je sve to moralo užasnuti kao i činjenica da je 44,4 posto njemačkih studenata glasalao za Nacionalsocijalističku ligu njemačkih studenata, da su potpisali "12 teza" u kojima stoji kako "Židov može misliti samo na hebrejskom a ako piše na njemačkom, on laže." Te je noći, malo prije ponoći, oko 40 000 ljudi stajalo na kiši i gledalo na berlinskom Opernplatzu kako knjige gore.

Jedan je student urlao: "Plamenu predajem knjige Marxa i Kautskyja" a drugi "Bacam u plamen knjige Heinricha Manna, Ernsta Glaesera i Ericha Kaestnera!". Možda je danas kompliment da su njegova djela bila ozloglašenija čak i od Freudovih, Theodora Wolffa, Remarquea no, samotnički čin buljenja u knjige koje gore Kästnera svrstava u neku vrst heroja jer su ostali s liste ili već trunuli po zatvorima ili izbjegli. On je želio biti kroničar tog, mračnog doba. No, jedna ga je žena prepoznala i počela vrištati: "Evo ga, tu je Kaestner" pa je slavan, dobro odgojen i izgubljen Kaestner odlučio što brže otići. "Fabian" je objavljen 1939. a spaljen je 1933. na lomačama u Berlinu, Münichu, Heidelbergu, Hanoveru, Kielu, Dresdenu, Gottingenu, Greifswaldu i Marburgu.

Cijeli život proveo je u Njemačkoj gdje je i umro 29. 7. 1974. u Münchenu.

Erich Kaestner - Blizanke

Erich Kaestner - Emil i detektivi

Erich Kaestner - Leteći razred