Erich Kaestner - Emil i detektivi lektira

Erich Kaestner - Emil i detektivi

Erich Kaestner - Emil i detektivi

 

Kratak sadržaj - Tko je Emil, glavni junak? Dječarac, ušenik realke, kojemu je otac umro kad je on imao samo pet godina. Tada je njegova majka, udova pokojnog limarskog obrtnika g.Tischbeina, ostala na svijetu sama s Emilom. Žive u malomu mjestu po imenu Neustadt. Majka je uspjela uštedjeti toliko novca da Emil može otputovati u Berlin. Tamo živi njezina sestra s mužem, gospodinom Heimboldom i kćerkicom Poni Hiitchen, kojoj je to samo nadimak. S njima je i Emilova i Ponina baka. Emil nosi sto četrdeset maraka: sto dvadeset koje majka salje kao pripomoć baki, a dvadeset je za Emila. Putem do kolodvora majka ga obasipa silnim savjetima. Pri susretu s gradskim stražarom Jeschkeom, Emil se malo zaledi. Ali sve je prošlo dobro. G. Jeschke ne prozbori ni riječ o spomeniku. Napokon kupe kitu cvijeća za baku, oproste se zagrljajem i poljupcem te Emil s kovčegom i cvijećem uđe u vlak i pustolovina počinje. Nakon nekoliko zaustavljanja, na jednoj su postaji izišli iz odjeljka svi putnici osim Emila i gospodina s krutim šeširom, koji se bio predstavio imenom Grundeis. Otišavši do zahoda, neviđen ni od koga, Emil u ovratniku kaputića pronađe iglu, njome probode podstavu odijela i novčanice te tako "ušije" novac u unutrašnji džep svoga kaputića. Vrati se u odjeljak. Emil je svim silama nastojao ostati budan. Ali ritmički klopot kotača ga uspava i on uplovi u san. Kad se probudio vidjeo je da je sam je u odjeljku! Čovjeka s krutim šeširom nema! A joj! Emil popipa unutrašnji džep kaputića. Ništa ne šuška! Zavuče ruku u džep i ubode se na iglu kojom je "prišio" novac. Ostala je samo igla. Novac je nestao. A joj, a joj, a joj! A majka se toliko mučila da prištedi taj novac! I što sad? Vlak usporava ulazeći u postaju, da bi se napokon zaustavio. Nagnuvši se kroz prozor, Emil pogledom šara po mnoštvu. Tražio je strojovođu, a ugledao - kruti šešir! Jest, to je taj Grundeis! Zgrabi kovčeg i cvijeće, istrči iz vagona na peron - i detektivski posao počinje. Praćenje sumnjivca. U tramvaju neprilika: kondukter zahtijeva voznu kartu, a Emil nema ni novčića. No jedan plemenit gospodin prepozna u Emilu poštena dječaka pa mu kupi kartu i ta je teškoća riješena. Još davno prije puta bilo je dogovoreno da se Emil sastane s bakom na jednoj od željezničkih postaja, kojih u Berlinu ima nekoliko. Sada na dogovorenoj postaji baka i Poni Hiitchen Heimbold bezuspješno čekaju Emila. Vlak iz Neustadta je stigao, ali Emil iz Neustadta nije. Zašto? Ta zato što je morao sići ranije da bi slijedio lopova. No baka i Poni o tomu pojma nemaju pa su zabrinute. Što li mu se dogodilo? Odlučuju se vratiti doma, a poslije još jedanput doći na postaju kad stigne idući vlak. A u onom tramvaju, pažljivo motreći iz stražnjih kola, Emil opazi da iz prednjih izlazi lopov pod krutim šeširom. Emil još jedanput uljudno zahvali gospodinu koji mu je bio poklonio voznu kartu i žurno iziđe vukući svoju prtljagu.

 

Lopov se popne na terasu kavane Josti, a Emil se skrije u zaklon iza kojeg je imao nesmetan pogled na lopova. Razmišljajuci što mu je dalje činiti, Emil je usredotočeno zurio na terasu, ne primječujući ništa drugo. Najedanput mu za leđima zestoko zatrubi! Prestrašeno skoči. Okrene se. Nasmiješeni dječak podsmješljivo ga je gledao. Kasnije se saznaje da je to Gustav, dječak s trubom u džepu. Emil mu ispriča što se dotad događalo, a uzbuđeni Gustav odlučuje pomoći mu. Odjuri i za desetak minuta vrati se sa skupinom od barem dva tuceta dječaka kojima je u međuvremenu prepričao Emilove nezgode. Gustav postavlja temelje organizacije obavještajne službe. Organizaciju dalje razrađuje dječak s nadimkom Profesor. Drugi dječak, Mali Dienstag, jedan od rijetkih koji doma ima telefon, nevoljno prihvaća nezahvalnu dužnost stalnog bdjenja uz telefon. Njegov stan je središte u koje se slijevaju sve dojave i dalje prosljeđuju prema potrebi. Detektivski posao se nastavlja. S obzirom da su dobro promislili, predvidjeli što će morati činiti, posao ide vrlo uspješno. Praćenjem taksija u koji je naglo uskočio lopov, a detektivi odmah u drugi, uspijevaju utvrditi da je lopov odsjeo u hotelu Kreid. Emil je po tekliću detektivske družbe bio poslao poruku baki, kako se ona ne bi dalje brinula. U dvorište sada naglo ulijeće malen bicikl, kojim upravlja djevojčica, a teklić je iza nje na prtljažniku. To je Emilova kuzina Poni Hiitchen koja je bila primila Emilovu poruku i odmah odlučila iskrasti se iz kuće te doći pogledati družinu. Njen kratak boravak s družbom izgleda kao nalet vjetra: bistrooka Poni, maštovita, dobra zapažanja i pronicljiva svojim pitanjima i uljuđenom "brzozboricom", kao i odmjerenom odlučnošću i osjećajem za dužnost, posve zbuni cijelu družinu.

 

Gustav odlazi u hotel da bi s još jednim dječakom, liftbojem, dogovorio da im i on pomogne. Emil i Profesor koriste to vrijeme za razgovor. Emil je očaran Berlinom, ali ne može zamisliti da bi živio u tako ogromnu gradu. A Profesor, naučen na život u velegradu, ne vjeruje da bi mogao živjeti u malenu mjestu kao što je Emilov rodni Neustadt. Oko deset sati navečer na vratima hotela pojavljuje se neki liftboj. Kad se približio skupini, ispostavi se da je to Gustav s trubom. Uspio se on sprijateljiti s pravim liftbojem, ispričao mu sve o ukradenu novcu i potjeri, a ovaj mu odmah ponudio svoju pričuvnu odoru. Potom je Gustav, prerušen u liftboja, nadzirao sobu u kojoj je odsjeo lopov. I uvrebao ga kad je izlazio iz sobe. Snalažljivim poticanjem na razgovor saznao je da lopov želi buđenje sutradan u osam ujutro. Saznavši to, Gustav se vraća družini i izvještava ih o tomu. Profesor utanačuje sastanak za osam sati ujutro i raspušta sve službe na počinak. Emil i Gustav ostaju noćiti u služinskoj sobi hotela. Nakon sat vremena svi su već u posteljama, osim presavjesnog Malog Dienstaga koji se nije želio udaljiti od telefona pa si je donio jastuk i zaspao u naslonjaču te u snu ponavljao detektivski tajni odziv: - Lozinka Emil!. Sutradan ujutro napetost radnje raste. Detektivi su se okupili u osam sati, kako je bilo dogovoreno. Pridružuje im se, dakako, i Poni. Ali nije to sve. Sve skupa oko stotinjak djece na nekoliko točaka uokolo hotela. Kad je čovjek s krutim šeširom izišao iz hotela i napravio dvadesetak koraka, našao se opkoljen čoporom djece. Gospodin. Prateći ga gradom ovamo - onamo, posve su ga izludjeli, tako da se počeo ponašati nerazborito. Vrhunac napetosti jest kad ulijeće u banku, a detektivi odmah za njim, prepoznavanje novčanica po rupicama od igle kojom ih je Emil bio "prišio" u džep, dolazak policije, uhićenje lopova i velika povorka koja odlazi prema policijskoj postaji. U postaji načelnik policije vraća Emilu novac, stižu i novinari kojima načelnik i Emil ispričaju sve pojedinosti potjere.

 

Emil priznaje zašto se nije usudio odmah u početku zvati policajca: zbog obojenog spomenika i straha da će ga stoga uhititi. To mu bi oprošteno. Zgodi se da je jedan od novinara, prezimenom Kastner, bio onaj plemeniti gospodin iz tramvaja. On i Emil odvezu se u redakciju novina u kojima gospodin Kastner radi. Tamo je uz Emilovu pomoć diktirao članak o detektivima za popodnevne novine. Emil konačno stiže do odredišta. Tamo ga izljube baka, teta Marta i njena kći Poni Hiitchen. Emil preda baki njezinih sto dvadeset maraka. Poslije objeda u kuću dođe neki redarstveni narednik i objavi iznenađenje. Pokazalo se da je Emilov lopov lopovčina velika kalibra koji je prije mjesec dana bio orobio neku banku i ukrao pozamašnu svotu. A narednik je, kao nagradu za hvatanje lopova, donio Emilu tisuću maraka. Emil zanijemio, ostali oduševljeni, osobito Poni. Ona odmah predloži da pozovu dječake iz grada na proslavu. A Emil doda kako bi trebalo pozvati i njegovu mamu. Za vrijeme vožnje vlakom prema Berlinu Emilova majka zapazi neobičan novinski članak i fotografiju svog sina usred prve stranice. Barem jedanaest puta pročitala ga je do silazne postaje. Tu je Emil dočeka, izgrli i izljubi. Izvijesti je kako će on, Gustav i Profesor odbiti ponudu neke trgovine da reklamiraju njena odijela. Zašto? Emil kaže: Jer, znaš, nama se čini da je sva ta galama što ju prave oko nas, prilično glupa. Od onih tisuću maraka Emil plemenito odluči majci kupiti sušilo za kosu i topao zimski kaput. U Poninu stanu priređena je proslava na koju su pozvani svi detektivi. Pametna baka ističe Malog Dienstaga kao primjer kako se prihvaća nezahvalna dužnost i obavlja do kraja. Dva je dana čućao kraj telefona dok su ostali uživali trčkarajući naokolo.

 

Mjesto radnje - vlak, grad Berlin

Vrijeme radnje - Ljeto

 

Analiza likova

Emil - je dječak od 10 godina. Živi s majkom koja je frizerka. Jako voli svoju majku, sluša ju i pomaže joj. Bio je najbolji učenik u razredu. Pošten je, poslušan, zabrinut, dobrodušan, osjetljiv i hrabar. Ne voli svoje nedjeljno plavo odijelo pa ga oblači kad mora. U početku nije želio ići u Berlin k baki. Nije se pripremio za put, mama mu je spremila skoro sve stvari. Emil je za svoj pothvat dobio nagradu od 1000 maraka. Gospodina Kästnera sreo je u tramvajskoj zgradi kada je kondukter zaustavio Emila i tada mu je gospodin Kastner kupio kartu.

 

Profesor - Dobar je prijatelj, pametan i jako snalažljiv. Smislio je cijeli plan kako bi ulovili lopova. Hrabar je i pravi Emilov prijatelj.

 

Gustav - je dječak s trubom. Pametan je, dosjetljiv, ne odaje tajne. Pomogao je Emilu iako ga je tek upoznao. Skupio je puno dječaka kako bi ulovili čovjeka s krutim šeširom.

 

Majka - Emilova majka je pozitivan lik. Ona je žena koja puno truda ulaže da bi prehranila svoju obitelj (Emila i baku). Frizerka je i puno je radila da bi mogla školovati sina Emila. Bila je vesela i ponosna na svoga sina. Kad bi bila bolesna Emil se brinuo za nju i pomagao joj. Gospođa Whirt rekla je Emilovoj majci da joj je sin uhvatio lopova i da krene u Berlin. U vlaku je vidjela novine s Emilovom slikom. Nakon završene avanture, majka je zaključila da više nikad ne smije pustiti Emila samog na put.

 

Poni Hütchen - Bila je Emilova sestrična i bila je dobra prema njemu, štitila ga je. Radovala se Emilovom dolasku. Stalno je jurila na svom malom biciklu. Nosila je dječacima hranu i piće. Nikada ništa nije drugima govorila o potjeri. Poni je odigrala značajnu ulogu otišavši po stražara kada je lopov bježao iz banke. Priredila je zabavu za Emila i njegovu družinu.

 

 

Brojevi

- Broj 177 je broj tramvajske linije u koju je ušao lopov, a za njim i Emil.

- Broj Bavarija

- Broj 0579 je Dinstagov broj telefona kraj kojeg je on stalno bio.

- Broj 3733 je broj taksija u kojem se vozio čovjek u krutom šeširu.

- Broj 61 broj hotelske sobe u kojoj je boravio lopov.

 

Zaključci

- Emil je zaključio je da ni jednom čovjeku ne treba vjerovati.

- Emilova majka zaključila je da djecu ne treba samu slati na put.

- Baka je zaključila da novac treba slati samo poštom.

 

Poruka - Krađom i lažima ništa se ne može postići, krađa je jako ružna osobina. Djeca bi ponekad mogla biti bolji detektivi od odraslih.

_________________________________

 

Erich Kaestner - Emil i detektivi

 

Vrsta djela - realistični roman

Vrijeme radnje - ljeto (devedesete godine prošlog stoljeća)

Mjesto radnje - Neustadt i Berlin (ulice, vlakovi, tramvaji, perivoji, kavane...)

 

Knjiga Emil i detektivi počinje potpoglavljem u kojem je opisano zašto se radnja romana događa u gradu i bavi se životom gradske djece umjesto da se bavi neobičnim likovima i dalekim putovanjima. Također, predstavljeni su svi likovi, a sve to zaokruženo je zgodnim crtežima i opisima uz njih.

Knjigu možemo svrstati u realistični roman u kojem je opisano djetinjstvo jednog dječaka. Djelo je objavljeno 1928. godine i mnogi smatraju da je ono skrenulo pravac dotadašnje dječje književnosti koje se bavilo nerealističnim likovima i mjestima radnje (vilama, čarobnjacima i vješticama). Ovo djelo smješteno je u grad, a njegovi likovi su djeca koju možemo naći u bilo kojem naselju ili kvartu.

 

Iako je autor napisao roman prije svega da zabavi djecu, on nosi i pouku, a govori o dobru i zlu, o marljivosti, poštenju i plemenitosti.

 

Kratak sadržaj - Emil je marljiv i radišan učenik, najbolji u razredu. Živi u malenom gradiću u Njemačkoj imenom Neustadt. Rano je ostao bez oca, u dobi od samo 5 godina pa je odrastao sam s majkom. Nisu bili bogati, ali su živjeli dobro i pošteno. Majka mu je bila frizerka i radila i kod kuće. Često joj je uskakao u radnji i sam Emil koji je prao glave. Pomagao je majci gdje je stigao, osim u radnji, pomagao je i kod kuće kada je bila bolesna i nije mogla kuhati, prati i čistiti.

 

Ipak, iako je Emil bio dobar, marljiv i odličan učenik, kao i svako dijete volio je pustolovine i avanture. Jednom prigodom uputio se sa svojim prijateljima do gradskog spomenika vojvode Karla gdje su mu svi zajedno stavili šešir na glavu. Emila su podigli i on je vojvodi nacrtao brkove i obojio nos. I dok je bio još sav u poslu šaranja, naišao je stražar Jeschke i u zadnji čas sva se djeca razbježe. No, kod Emila je ostala sumnja je li ga gradski stražar vidio.

 

Škola je završila i počeli su školski praznici. Majka šalje Emila u Berlin u posjetu kod svoje sestre koja tamo živi sa suprugom i kćerkicom nadimka Poni. S njima živi i Ponina i Emilova baka. Majka šalje novac za baku kao pomoć, nešto malo što je uštedjela i daje Emilu još dvadeset maraka za džeparac.

 

Na putu do željezničkog kolodvora, majka Emilu daje savjete kako da se ponaša za vrijeme puta i u posjeti kod njezine sestre. Posebno ga upozorava da pripazi na novac koji nosi. Putem susretnu i gradskog stražara Jeschkea što kod Emila izazove stanovitu dozu straha jer se pribojao neće li reći nešto o spomeniku. No, sve je dobro prošlo po Emila.

 

Emil se ukrcao na vlak i pustolovina je započela! Nakon par zaustavljanja vlakom, Emil ostane sam s gospodinom koji se predstavio imenom Grundeis. Emil je primijetio da gospodin ima kruti šešir kojim je djelovao još strože i tajnovitije. Emilu je stanoviti gospodin odmah bio čudan te odlazi do kupaonice s namjerom da dobro sakrije novac. Pronađe iglu u ovratniku i njome probode kaputić. Unutar njega ušije novac u unutrašnji džep.

 

Nakon što se vratio do odjeljka primjeti kako gospodin Grundeis već spava. Sjedne i trudi se ne zaspati. No, oči mu se samo sklapaju...

 

Emil utone u san i sanja kako je otkriven u bojanju spomenika te se od njega zahtjeva da otkrije sve sudionike. Emil odbija izdati prijatelje i bježi. Svi ga love, za petama su mu i Emila takva noćna mora trgne iz sna i probudi se u znoju.

 

Kada se probudio čovjeka sa šeširom više nije bilo. No, nije bilo ni Emilovog novca. Emila uhvati panika i razmišlja što će sada. Majka se trudila da bi uštedjela to malo novca i sada je on nestao.

Emil začuje kako se vlak zaustavlja jer dolazi na jednu od stanica. Proviri glavom kroz prozor u nadi da će u mnoštvu ljudi ugledati baš čovjeka s krutim šeširom. I, ugleda ga. Žustro izlazi iz vlaka i počinje ga pratiti. Baka i Poni u međuvremenu čekaju Emila na dogovorenom mjestu, no njega nema. Odlaze kući i dolaze ponovo kada je trebao doći sljedeći vlak, ali od Emila ni traga ni glasa. Telefona tada još nije bilo pa nisu mogle provjeriti s njegovom majkom je li on uopće i krenuo.

 

Kako prati svog sumnjivca, Emil susreće dječaka pod imenom Gustav. Gustav je specifičan po tome što ima trubu u džepu i kao lik predstavljan je u potpoglavlju romana. Emil mu ispriča svoju priču i on mu odluči pomoći. Dovodi skupinu djece i svi zajedno kreću u potragu za gospodinom Grundeisom koji je ukrao Emilov novac.

 

Svi zajedno razrađuju cijeli plan detektivskog posla i svatko ima svoje radne zadatke. Moraju vratiti Emilov novac i orobiti pljačkaša. No, muči ih pitanje je li i to krađa?

 

Posao detektivskog društva se nastavlja. Prate svoju metu do hotela i saznaju gdje će odsjesti. Emil je u međuvremenu javio baki da se ne brine kako će stići kasnije. Poruku dobiva njegova sestrična Poni te se kratko pridružuje društvo, a nakon toga odlazi nazad kući govoreći kako ovakav posao nije primjeren za djevojčicu.

 

Istu večer oko 10 sati primjećuju nekog liftboja. Kada su mu se malo približili shvatili su da je Gustav s trubom. On se sprijateljio s pravim liftbojem i ispričao mu što čine pa mu je ovaj posudio svoju odoru. Gustav se tako prerušio u njega i pratio gospodina s krutim šeširom. Saznao je da je naručio buđenje sutradan u 8 ujutro.

 

Ekipa razrađuje plan i dogovara sastanak ujutro u 8. Sutradan sve teče prema planu. Nalaze se svi zajedno i čak 100 djece opkoli čitavu okolici hotela ne bi li bili spremni kada kradljivac izađe. U ovoj akciji pridružuje se i Poni, Emilova sestrična.

 

Ekipa prati tako opkoljenog sumnjivca čitavim gradom, a on se u jednom trenutku počeo ponašati nerazborito. Ulazi u banku i vadi Emilove ukradene novčanice, a svi primjećuju kako su one probodene iglom jer ih je Emil tako bio sakrio u jaknu.

 

Dolazi policija i Emil im u postaji ispriča cijelu priču te zašto ih nije htio odmah pozvati. Naime, priznaje da se bojao da ga ne uhite radi bojanja spomenika. Policija mu to oprosti.

 

Emil završi na naslovnici gradskih novina, a kasnije se sazna da je uhićeni lopov velika lopovčina i da je već sudjelovao u brojnim pljačkama. Emil dobiva nagradu od tisuću maraka i odlučuje majci kupiti topao zimski kaput i sušilo za kosu.

 

Majka dolazi u Berlin i svi zajedno prisustvuju proslavi priređenoj u čast sretnog završetka.

 

Likovi - Emil, dječaci, Emilova majka, Gustav, Grundjas – čovjek u krutom šeširu, Poni, baka, Gospodin Kästner, Mali Dienstag, Petzold...

 

Emil Tischbeinglavni lik romana. Ima malo više od deset godina što saznajemo kada se spominje da pohađa realku. Otac mu je umro kada je imao samo pet godina i od tada on živi s majkom u mjestu Neustadt. Žive siromašno pa je majka primorana puno raditi. Emil joj pomaže u svemu, pažljiv je i osjećana, pun razumijevanja i pravedan. Osim što je marljiv kod kuće, on je i u školi odličan učenik. Najbolji je u razredu. Hrabar je i kada je potrebno sposoban je potisnuti strah. Jedino po čemu možemo vidjeti da nije svetac je to što sudjeluje u brojnim nepodopštinama svojih kolega. No, tada osjeća takvu grižnju savjesti da mu je bolje tak kada to javno prizna. Kada je stigao u Berlin bio je očaran njime. Ipak nije mogao zamisliti da tamo živi. Cijelo vrijeme, do kraja romana, lik Emila je ostao kao pozitivan lik i sin kakvog bi poželio svaki roditelj.

 

Emilova majka – brižna, marljiva i požrtvovna. Nenametljivim i razumnim ponašanjem vodila je svoga sina k tome da postane pravi čovjek.

 

Grudjas (čovjek u krutom šeširu) – Emilov suputnik iz vlaka. Pričao je stalno brojne besmislice i šale, ali ipak Emil nije mogao znati je li on dobar ili loš. Kada je Emil zaspao iskoristio je priliku i opljačkao ga. Kasnije se saznaje da je već opljačkao i banku. Na kraju možemo zaključiti da je lopov i da je zao.

 

Gustav – predsjednik je berlinske družine koja traži lopova. Dječak koji je imao trubu. Dobrodušan, pravi pustolov. Za vrijeme detektivske potrage obavljao je nekoliko važnih zadataka. Volio je živjeti u velikom gradu i nije mogao zamisliti kakav je život u malom mjestu.

 

Mali Dienstag – dječak koji je za vrijeme detektivske potrage dobio zadatak da dežura uz telefon jer je jedan od rijetkih koji su tada imali telefon. Time nije bio oduševljen. On bi radije kao i ostali dječaci jurio gradom, ali zbog uspjeha tima odlučuje sjediti puna dva dana uz telefon.

 

Petzold – dječak koji je svoje interese (radoznalost) stavio ispred interesa cijelog detektivskog pothvata. Zato je na kraju morao i snositi posljedice.

 

Poni – Emilova sestrična koja je bila mlađa od njega. Živi u Berlinu i stalno se vozi na svom malom biciklu. Gdje god se pojavi, tamo vlada dobro raspoloženje. Tvorac je velikih ideja i od velike je pomoći za vrijeme detektivske potjere. Mnoge pothvate obavlja sama što je korisno za hvatanje lopova.

________________________________

 

Erich Kaestner jedan je od najboljih i najcjenjenijih njemačkih pisaca za djecu. Rođen je 23. 2. 1899. godine u Dresdenu. Studirao je germanistiku i romanistiku te doktorirao iz filozofije. Neko vrijeme bavio se novinarstvom. Dobitnik je međunarodnih književnih nagrada. Godine 1933. njegove su knjige zabranjene i spaljivane. Osim djela za djecu, pisao je i epigrame i drame. Slabo je bio poznat izvan njemačkog govornog prostora sve dok nije napisao dječji roman Emil i detektivi koji je odmah doživio uspjeh u čitavom svijetu. Nakon uspjeha slijedi mnogo književnih uradaka, a najznačajniji su Blizanke, Tonček i Točkica, Leteći razred, Don Kihot, Emil i tri blizanca, Mačak u čizmama... Erich Kaestner dobitnik je više književnih nagrada, među njima i Andersenove. Cijeli život proveo je u Njemačkoj gdje je i umro 29. 7. 1974. u Münchenu.

 

Erich Kaestner - Blizanke

Erich Kaestner - Leteći razred

Erich Kaestner - Tonček i Točkica

loading...
31 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Erich Kaestner - Emil i detektivi

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u