Erich Kaestner - Blizanke

Kratak sadržaj - U Zebilu na Bilskom jezeru nalazi se ferijalni dom za djevojčice, tu su se Lujza i Lota prvi puta srele. Lota je posljednja izašla iz autobusa. Kada je ugledala Lotu, tada se Lujza okrene i potrči u vrt kao da za njom jure lavovi i tigrovi. Prvoga dana nisu se slagale. Te je noći Lota plakala i Lujza ju je došla utješiti. Idućeg dana su se sprijateljile i otišle u selo kod fotografa. Željele su fotografiju poslati kući. No, kada su otkrile da su sestre, fotografiju su potrgale i bacile.

Lujza je s ocem živjela u Beču, u lijepom starinskom stanu. Otac je imao puno posla sa skladanjem, a Lujza se za to vrijeme voljela igrati sa psom Peperlom. Lota i njena majka žive u Münchenu.

Kada su djevojčice otkrile da su sestre blizanke, smislile su plan kako bi se njihova majka i otac ponovno vjenčali i živjeli sretno. Željele su se zamijeniti i saznati zašto su se roditelji razišli. Lota je otputovala ocu, a Lujza majci. Djevojčicama je zamjena dobro išla do trenutka kada je mama dobila od fotografa fotografije djevojčica. Idući dan majka i Lujza otputovale su u beč jer je Lota bila bolesna. Lota se oporavila od bolesti. Plan pomirdbe roditelja djevojčice su ostvarile, Lota i majka doselile su se Lujzi i ocu u Beč. Roditelji su se ponovno vjenčali, a djevojčice su već razmišljale o braći i sestrama, po mogućnosti da su samo blizanci. Otac je svoj atelijer preselio u stan do svoje obitelji.

Mjesto radnje

- dječji dom
- Beč (Austrija)
- München (Njemačka)

Vrijeme radnje - Ljetni praznici i tijekom godine.

Analiza likova

Lujza (Palfi) - Lujza je bila kovrčave kose koju je voljela nositi raspuštenu, pametna, snalažljiva, ljubomorna, vesela i živahna djevojčica. Voljela je jesti punjene palačinke.

- Glupo je što najviše voliš punjene palačinke! - gunđala je Lotica. Ima psa Peperla kojeg jako voli.

Lota (Kerner) - Lota je bila mirna, pristojna, uredna, pametna, nosila je kosu ispletenu u čvrste pletenice. Voli jesti teleće odreske i gulaš, voli kuhati.

Otac (gospodin Palfi) - Zaposlen je kao dirigent i skladatelj.

Majka (gospođa Lujzelota Kerner) - Lotina majka zaposlena je, bavi se novinarstvom. Zaposlena je u nakladničkom poduzeću Münchenske ilustrirane novine gdje radi kao urednik fotografije. Dok majka radi, Lota preuzima ulogu domaćice, kuha, čisti i posprema.

Poruka - Slogom se mogu postići veliki ciljevi.

_________________________________

Erich Kaestner - Blizanke

Vrsta djela - dječji roman

Vrijeme radnje - ljetni praznici i razdoblje nakon praznika

Mjesto radnje - ljetovalište (Seebühl na Bilskom jezeru), Beč (Austrija), München (Njemačka)

Lujza i Lota, blizanke koje se nisu poznavale, živjele su svaka u svom svijetu. Lujza je živjela uz oca, slavnog dirigenta i skladatelja u bučnom i luksuznom svijetu bečkih umjetnika. Lota je živjela uz majku, urednicu fotografije jednog nakladničkog poduzeća, u mnogo skromnijoj i jednostavnijoj sredini Münchena. Nenadani susret sestara blizanki u ljetovalištu početak je neobično zanimljive priče koja se zapliće u trenutku kad djevojčice zamijene uloge. Lota, koja je živjela s majkom, odlazi ocu, a Lujza dolazi majci.

Ta nevjerojatna zamjena rađa mnogim šaljivo - dramatičnim situacijama koje pridonose napetosti radnje što će kulminirati u Lotinoj živčanoj groznici u trenutku kad se otac želi oženiti drugom ženom. Vještom spletkom djevojčice su vratile sebi djetinjstvo u sretnoj i cjelovitoj obitelji, koje im je nepromišljenošću roditelja bilo oduzeto. Tako ovaj roman zatvara priču vedro i optimistički. Djeca ostvaruju svoje želje možda lakše negoli je to uobičajeno u stvarnom životu. No, budući da su se i sama za njih vrlo aktivno borila, zaslužuju njihovo ispunjenje kao nagradu.

Roman počinje opisom ferijalnog doma, tj. ljetovališta za djevojčice koji veoma nalikuje golemoj košnici jer u njemu sve bruji od smijeha, vike, šaputanja i hihotanja. Djeca i odgojiteljice nakon kupanja u jezeru idu na ručak. Poslijepodne znatiželjno iščekuju autobus kojim stiže dvadeset novih djevojčica. Kad su napokon došle, izašla je i zadnja djevojčica – odjednom, ugledavši Lujzu, preneraženo razrogači oči. Lujza se još više iznenadi i preplaši. Svi oko njih također zbunjeno gledaju čas jednu, čas drugu.

Njih dvije toliko su slične da bi ih svatko mogao zamijeniti. Jedino u čemu se izgledom razlikuju su njihove frizure. Lujza u šoku potrči u vrt kako bi pobjegla od te zbilja zapanjujuće situacije. Ravnateljica dječjeg doma, gđa Mutezius, nastoji shvatiti o čemu se radi. Djevojčice tvrde da nisu u rodu i nikad se prije nisu vidjele. Unatoč početnim poticajima da se upoznaju i sprijatelje, one ne žele ni čuti jedna za drugu. Zapravo, Lota je samo jako začuđena, dok je Lujza ljuta i ogorčena jer joj je nova pokvarila praznike. Da bi stvar bila još gora, dvojnice moraju za objedom sjediti jedna pokraj druge. Lujza se više ne može ni ne želi suzdržati, pa ispod stola svom snagom udari Lotu nogom. Odgojiteljice se dogovore da će dvije neprijateljice dobiti spojene krevete kako bi se naviknule jedna na drugu. Očekivano, ostale su budne cijelu noć i tako probdjele međusobno okrenute leđima.

Lota po noći tiho zaplače, a Lujza je rukom plašljivo i nježno pomiluje po glavi. Iako se miluju i drže za ruke, ne usuđuju se pogledati. Ujutro zaključuju, svaka za sebe, da sukob još uvijek nije u potpunosti riješen. Sklopile su primirje bez ijedne riječi, a put od primirja do mira vrlo je dug, čak i kod djece. Ipak, Lujza se više ne ljuti na Lotu, osobito nakon što je Lota za Lujzu i sebe isplela vjenčiće od cvijeća. Same na livadi započinju razgovor o jučerašnjem danu koji je objema bio težak. Primjećuju da nijedna nema braće ili sestara, a tako im je zanimljiva međusobna sličnost. To naročito dolazi do izražaja kad Lota pred ogledalom Lujzi napravi iste pletenice kakve i sama nosi. Gledajući ushićeno svoje odraze u zrcalu, one blistaju od oduševljenja jer su potpuno jednake – kao dvije sestre!

Odjekne znak za ručak i djevojčice se odluče našaliti s ostalima. Jedna po jedna otvorile su vrata, ležerno ušetale i sjele za stol te su svojom sličnošću izazvale čuđenje i smijeh jer se naprosto nije moglo razabrati tko je tko. Dvostruku Lotu treba svakako ovjekovječiti na slici da fotografije pošalju kući, stoga su Lujza i Lota dobile dopuštenje da pođu u selo. Tamo ih je fotograf Ajpeldauer uslikao i, kad su djevojčice otišle, predložio svojoj ženi da snimke pošalje nekom časopisu u kojemu bi takve slike bile zanimljive. Zatim su otišle na limunadu i čavrljale. Lujza upita Lotu je li joj otac već odavno mrtav, no ona ništa ne zna jer joj majka o njemu nikad ne govori, a ona se boji pitati. Dakako, ni Lujza se ne sjeća svoje mame. Nekad je na očevom klaviru stajala njena velika slika, ali jednom je on naišao kad je Lujza gledala sliku i idućeg je dana nestala.

Djevojčice u daljnjem razgovoru shvaćaju da u njihovom odnosu postoji previše sumnjivih slučajnosti.

Naime, obje su rođene četrnaestog listopada iste godine u Lincu na Dunavu. K tome izgledaju kao blizanke – onda mora da stvarno jesu blizanke! Lota pronađe sliku svoje mame koju je ponijela i pokaže je Lujzi. Lujza, iscrpljena od tolike sreće, spustila je sliku i blaženo kimnula glavom. Onda ju je snažno stisnula na prsa i prošaptala: "Moja mama!". Lota ju je zagrlila: "Naša mama!". Dvije su se male djevojčice stisnule jedna uz drugu. Iza tajne koja im se upravo otkrila, čekale su nove zagonetke, druge tajne. Lota je Lujzi poklonila majčinu sliku. U međuvremenu su gđica Ulrika i gđa Mutezius i same zaključile kako je riječ o sestrama blizankama, no ravnateljica je odgojiteljici strogo zabranila da išta kaže ili poduzme u vezi toga. Znatiželjnu gđicu Ulriku zanimalo je jesu li djevojčice poslale fotografije kućama, što su joj one potvrdile.

Ali zapravo su lagale – fotografije su još odavno poderane u komadiće i bačene u jezero. Dakako, htjele su tako važnu tajnu sačuvati za sebe. Lujzine stare prijateljice ponekad su ljutite na Lujzu, a i ljubomorne na Lotu jer su njih dvije postale nerazdvojne. Lujza želi saznati sve detalje o majci, a Lota o ocu, pa sestre danima ne govore ni o čemu drugom. Osim ove teme smatraju tek još jednu tajnu uzbudljivom – zašto roditelji ne žive više zajedno. Roditelji su se prvo vjenčali. Zatim su dobili dvije male djevojčice, i to blizanke. Kako se mama zove Lujzalota, jedno su dijete nazvali Lujza, a drugo Lota. Tada su se još sigurno voljeli, ali onda su se zacijelo posvađali, razišli se i djecu podijelili tako da svatko odgaja jednu djevojčicu.

Njih dvije misle da su ih ipak morali pitati smiju li ih prepoloviti, no tada su bile male i još uopće nisu znale govoriti. Lujza je u pismu zatražila od oca njegovu fotografiju. Naravno, kako bi ga pokazala Loti. Na slici izgleda ozbiljno, ali inače je veseo i nasmijan. Nažalost, njihovoj prijateljici Štefici poštom nije stiglo ništa lijepo. Ona plače bez glasa jer u pismu piše nesretna vijest da se njeni roditelji rastaju. Misli da njen tata voli neku drugu ženu. Blizanke je jako dirnulo to što su čule. Lujza uvjerava Lotu da tata nema drugu ženu, a Lota na isti način pouzdano brani mamu. Dobro, ali zašto su se onda rastali? Zašto su podijelili djecu? Zašto im nikad nisu spomenuli da nisu jedinice, već imaju sestru blizanku? I najviše, zašto su im prešutjeli da je drugi roditelj živ? Sve su to za njih misteriji koje će tek otkriti. Praznici su se bližili kraju.

Blizanke su stekle nadimak uvojci i pletenice. One sjede u vrtu i pišu u bilježnice sve pojedinosti o roditeljima – Lujza o mami, a Lota o tati, jer žele zamijeniti uloge. Lujza se neće vratiti tati, nego će otići kod mame, a Lota će otputovati tati. Tako obje imaju priliku upoznati nepoznatog roditelja, nadajući se da oni neće primijetiti njihovu prijevaru. Loti se ne sviđa što su punjene palačinke Lujzino omiljeno jelo jer će se morati praviti da su joj fine, a ne voli ih jesti. Blizanke još uvijek ne namjeravaju reći roditeljima da sve znaju. Ne žele ih prisiljavati da donose teške odluke. Ipak, ne dolazi u obzir da se vrate svojim kućama kao da se ništa nije dogodilo. Zato će zamijeniti odjeću, frizure, kovčege, pregače i cijeli način života!

Djevojčice su se temeljito pripremile za buduće pustolovine, bilježnice su prepune bitnih detalja, a dopisivat će se kad to bude nužno, pogotovo ako se dogodi nešto važno ili nepredviđeno. Lujza i Lota počinju igrati svoje uloge na oproštajnoj svečanosti uoči odlaska roditeljima kako bi se na vrijeme uvježbale. I zaista nitko ništa ne primjećuje! Čak ni Truda, Lujzina školska prijateljica iz Beča. I tako je sutradan Lota otputovala kao Lujza u Beč, a Lujza kao Lota u München. Lujza je u Münchenu na peronu dosta dugo čekala majku koja je kasnila jer se zadržala na poslu. Majka je stigla i potrčala kćeri u zagrljaj. Majka je zaplakala od sreće, a kći je izljubila majčino meko lice, kosu, čak i šeširić. Istovremeno, Lota je u restoranu hotela u Beču s gađenjem jela punjene palačinke. Prijatelji njenog oca poklonili su joj mnoštvo darova. Svima je bilo neobično što pas Peperl nije radosno mahao repom i pozdravio djevojčicu, nego ju je onjušio i okrenuo se. Nije ju prepoznao jer miriše drugačije od prave Lujze. Lota je ostala u svom novom domu dok je tata radio. On je skladatelj i svoj posao ne može obavljati kod kuće. Za to vrijeme ona se upoznala sa svakom sobom pomažući si bilješkama koje joj je Lujza ranije diktirala. Kad je istražila svaki kutak, za stolom je pregledala račune u knjizi domaćinstva.

Zapazila je da je domaćica Rezi, tatina kućna pomoćnica, gotovo na svakoj stranici griješila u računu, i to uvijek u vlastitu korist. Rezi se ljutila na tako drsko ponašanje, ali Lota ju je blago upozorila da će joj ubuduće redovito pregledavati račune. S vremenom, a i Lotinim oštrim okom koje je sve nadziralo i vidjelo, Rezi se nevjerojatno popravila. Lujzini i Lotini roditelji rastali su se zato što nisu mogli uskladiti obitelj i posao. Otac Ludvig skladatelj je i dirigent, prava umjetnička duša. Ako mu u nekakvom velikom društvu padne na pamet kakva glazbena ideja, on smjesta odlazi kako bi je zapisao. To je stalno činio, a kad su onda male blizanke stale plakati danju i noću, jednostavno se sklonio u atelijer s klavirom kako bi imao malo mira. Sve više vremena provodio je tamo i tim više izbivao. Dolazio je vrlo rijetko svojoj mladoj ženi i blizankama. Nakon nekog vremena majci Lujzeloti to je dodijalo, osobito zato što njen suprug u svom atelijeru nije samo pisao note, nego je i s opernim pjevačicama učio pjevačke uloge.

Stoga je ljutito zatražila rastavu braka, što je gospodinu Palfiju bio lijep izgovor da bude sam koliko god želi. Za Lujzu, blizanku koja mu je ostala poslije rastave, brinula se dadilja.

Lujza je pokušala skuhati goveđu juhu s rezancima koju mama najviše voli, ali nije vješta kao Lota. Hrani se u hotelskom restoranu gdje je drugi uvijek poslužuju, pa sama stvarno nije spretna u kuhinji. Nakon neuspjelog ručka požalila se majci kako je zaboravila kuhati na ljetovanju. To je bio jedini izgovor kojeg se mogla sjetiti. Majka ju je utješila nasmiješeno primijetivši da je jelo zapravo vrlo dobro. Za to vrijeme Lota je sjedila u najljepšoj Luzinoj haljini u loži Bečke državne opere i gledala svog tatu u fraku kako dirigira velikom orkestru. Odjednom su se otvorila vrata lože da bi ušla neka elegantna dama. Dok je publika pljeskala, Lota je plašljivo mahnula tati i primijetila da on ne maše samo njoj, već i dami pokraj nje! Kasnije je ova gospođica, Irena Gerlah, ponudila Loti kutiju s bombonima. Lota je odbila tako što je naglo odmahnula rukom i slučajno zahvatila bombonijeru.

U parket je odjednom zapljuštala kiša bombona! Ljudi su se okretali prema gore i prigušeno smijali, a Lota se jadna ukočila od straha i šaptom ispričavala. Prošlo je nekoliko tjedana. Lujza je opet naučila kuhati. Zbližila se s mamom na zajedničkom izletu koji je uključivao mnogo šetnje u prirodi, branje cvijeća, pjevanje uz usnu harmoniku, ukusnu hranu i kratak san na livadi. Lota se zainteresirala za klavir, pa joj je tata počeo davati satove sviranja. To mu je pričinjalo veliko zadovoljstvo i potaknulo ga na skladanje dječje opere. Međutim, ti su satovi klavira prestali jer otac više nije imao vremena. Lota ga je posjetila u njegovom atelijeru da bi mu donijela cvijeće. Tamo je već bila gđica Irena, koja bi se inače rado udala za gospodina Palfija, ali Lota joj je prepreka. Prošli su tjedni Ireninih pokušaja zavođenja i gospodin Palfi potpuno se zaljubio, toliko da je sam izjavio kako hoće da ona bude njegova žena. Sljedećeg dana priopćio je Loti da se odlučio ponovno oženiti, na što je ona rekla jasno i glasno: Ne! Molila ga je da to ne učini.

Nitko ne može zamijeniti njenu majku, iako Lota ocu ne smije priznati da svoju mamu poznaje i voli. Djevojčica je poduzetna – odmah uzima telefonski imenik i pronalazi adresu gđice Gerlah. Domaćica Rezi objasni joj kako da dođe do Aleje Kobencl 43, gdje živi gđica Irena i Lota krene na put. Ukratko, Lota je gđici Ireni ozbiljno zabranila da se uda za njenog tatu. Gđica Irena do tog trenutka nastojala se praviti kao da jedva čeka što će se njih dvije odlično slagati jednom kad se bolje upoznaju i kad budu skupa živjele. No, Lotina upornost u odbijanju ubrzo ju je rasrdila. Poslala je Lotu kući i zaključila da vjenčanje treba ubrzati, a Lotu smjestiti u internat. Djevojčica je istog dana završila u groznici. Domaćica Rezi nazvala je Državnu operu kako bi netko u stanci obavijestio dirigenta, Lotinog oca, da je dijete bolesno.

Čim je otac stigao kući, saznao je što se dogodilo u Aleji Kobencl i shvatio je koliko se djevojčica uzrujala. Majka Lujzelota na poslu se s glavnim urednikom novina dogovarala oko izbora slike za naslovnicu novog broja. Kad joj je uručio fotografije koje mu je poslao fotograf Ajpeldauer - fotografije njenih blizanki, njene rođene djece, Lujze i Lote kako stoje jedna uz drugu - zamalo se onesvijestila. Budući da je na poleđini slika pisalo Jozef Ajpeldauer, fotograf, Zebil na Bilskom jezeru, razumjela je što se dogodilo. Iznenada ju je potresla zabrinjavajuća misao - je li djevojčica koja joj se vratila njena Lota, ili je to možda Lujza? Razgovarala je s Lotinom, odnosno Lujzinom učiteljicom koja je upozoravala mladu majku na promjene kod djevojčice nakon ljetnih praznika i zaključile su da su se blizanke zacijelo zamijenile. Došla je kući u vrijeme kad je Lujza pripremala ručak: "Kako si brzo naučila kuhati!", kaže mama naoko sasvim bezazleno. "Zar ne?", odgovara malena radosno. "Nikada nisam mislila da bih..." Užasnuto se prekida i ugrize za usnu. Sad samo da ne pogleda mamu! Blijeda od šoka, majka izusti: Lujza! Lujza je od straha ispustila tanjure tako da su se razbili i glasno tresnuli.

Otkrile su tajnu koja ih je obje silno tištila, pa su se grlile plačući i klečeći među razbijenim tanjurima. Lujza se ispovijedala majci, a ona joj je sve oprostila. Lujza je zabrinuta jer joj Lota već dugo nije odgovorila pismom. Zato majka mora nazvati svog bivšeg supruga i provjeriti je li Lota dobro. Sve mu govori i objašnjava, a on zbunjeno vrti glavom. Dogovor je da majka s Lujzom dođe u Beč avionom što prije. Ujutro su stigle u Beč. Pas je odmah skočio od sreće prema Lujzi! Prepoznao je njen miris. Ali kad vidi obje djevojčice na okupu - leži kao da ga je grom pogodio i ne razumije o čemu se radi. Dvorski savjetnik Štrobl i domaćica Rezi čude se nesvakodnevnoj obiteljskoj situaciji i gledaju blizanke ne bi li dokučili što se događa. Roditelji su o mnogo čemu razgovarali, a još više toga su prešutjeli. Primjerice, gospodin Palfi prešutio je da ima zaručnicu koja mu je navečer došla u atelijer. Kad joj je objasnio što se ovih dana događalo, gđica Irena naglo je postala ljubomorna i zajedljiva. On se razbjesnio, ona je zalupila vratima i to je bio njihov kraj. Lujza i Lota napokon su se vratile svojim osobnostima i više ne moraju glumiti jedna drugu. U Beču pomažu mami kod kupovine i kuhanja, igraju se, pjevaju, posjećuju slikara Gabelea i izvode Peperla u šetnju.

Četrnaestog listopada obje djevojčice imaju rođendan. Gore dva vijenca svijeća, svaki po deset. Tata svira rođendansku pjesmu. Blizanke nisu roditeljima dopustile da im išta poklone za rođendan jer im je jedina želja nešto što se ne može kupiti. Žele da odsad zauvijek ostanu svi zajedno! Kad bi to dobile, nikad više ne bi tražile poklone ni za jedan rođendan ni blagdan. Roditelji zatečeno šute. U drugoj sobi nakon razgovora zaključe kako je za djevojčice najbolje da ih više ne razdvajaju, ali da imaju i majku i oca. Djevojčice kroz ključanicu promatraju roditelje držeći palčeve i kliču od sreće kad tata poljubi mamu. Bivši bračni par ponovno se vjenčao u matičnom uredu. Njihove su kćeri sretne i ponosne jer su i same zaslužne za ovakav ishod, osobito nakon što su doživjele suze, strah, laži, očajanje, bolest i razne pustolovine kako bi opet ujedinile svoju obitelj. Uselit će se u bivši stan slikara Gabelea, gdje će lijevo boraviti svi zajedno, a desno u atelijeru dirigent sam, ali s najmilijima zid do zida. Nakon svečanog obreda gospodin Palfi i njegova žena došli su upisati u školu drugu kćer koja je prvoj nalikovala kao jaje jajetu, na što se ravnatelj pošteno prenerazio, a oni su se slatko nasmijali. Fotografija identičnih djevojčica koju je još odavno fotograf Ajpeldauer poslao u Münchenske ilustrirane novine, čija je urednica gospođa Lujzelota, krasi naslovnicu najnovijeg izdanja časopisa. Bez njega majka blizanki nikad ne bi otkrila njihovu tajnu, što znači da ne bi bilo ni vjenčanja. Djevojčice će mu svakako napisati pismo zahvale.

Likovi - Lota, Lujza, otac Ludvig, majka Lujzelota, očeva ljubavnica Irena Gerlah, Lujzine prijateljice: Truda, Brigita, Monika, Kristina, Štefica, Lotina (ne)prijateljica Ani, odgojiteljice: gđica Ulrika, gđica Gerda, ravnateljica dječjeg doma – gđa Mutezius, fotograf Ajpeldauer, vozač, kuharica, učiteljica, sobarica, glavni urednik, matičar, ravnatelj škole, konobar Franc, dvorski savjetnik Štrobl, domaćica Rezi, slikar Gabele, pas Peperl

Lota Kerner  – drugi glavni lik romana, Lujzina sestra blizanka iz Münchena. Živi s mamom. Također devetogodišnja djevojčica koja ima kovrčavu kosu ispletenu u pletenice. Ozbiljna, pristojna, odlučna, praktična, mirna, sigurna, marljiva, uredna, pažljiva, vedra, samostalna, uporna...

Lujza Palfi – glavni lik romana. Ona je devetogodišnja djevojčica iz Beča. Živi s tatom. Ima kovrčavu kosu. Najobjesnija od sve djece u dječjem domu, dosjetljiva, nestašna, živahna, temperamentna, snalažljiva...

Otac Ludvig Palfi – skladatelj i dirigent bečke opere, čovjek od otprilike trideset pet godina. Zabavan, elegantan, slavan i ponosan umjetnik, ali osamljen, neobičan, kompliciran, neprilagođen, neodlučan... Često nema vremena za druženje s Lujzom (ili Lotom).

Majka Lujzelota Kerner – urednica fotografije u nakladničkom poduzeću. Mlada, živahna, nježna, brižna, blaga, prezaposlena... Provodi sve svoje slobodno vrijeme sa svojim djetetom.

Njegov duševni život, to je nešto posebno! Kad mu dođe neka glazbena ideja, mora, da bi je pribilježio i glazbeno oblikovao, smjesta biti sam. (...) On je bježao i iz vlastitog stana kad je još bio oženjen, tada još mlad kao rosa, zaljubljen, častohlepan, sretan i lud istodobno!

________________________________

Erich Kaestner jedan je od najboljih i najcjenjenijih njemačkih pisaca za djecu. Rođen je 23. 2. 1899. godine u Dresdenu. Studirao je germanistiku i romanistiku te doktorirao iz filozofije. Neko vrijeme bavio se novinarstvom. Dobitnik je međunarodnih književnih nagrada. Godine 1933. njegove su knjige zabranjene i spaljivane. Osim djela za djecu, pisao je i epigrame i drame. Slabo je bio poznat izvan njemačkog govornog prostora sve dok nije napisao dječji roman Emil i detektivi koji je odmah doživio uspjeh u čitavom svijetu. Nakon uspjeha slijedi mnogo književnih uradaka, a najznačajniji su Blizanke, Tonček i Točkica, Leteći razred, Don Kihot, Emil i tri blizanca, Mačak u čizmama... Erich Kaestner dobitnik je više književnih nagrada, među njima i Andersenove. Cijeli život proveo je u Njemačkoj gdje je i umro 29. 7. 1974. u Münchenu.

Erich Kaestner - Emil i detektivi

Erich Kaestner - Leteći razred

Erich Kaestner - Tonček i Točkica