Edhem Mulabdić - Zeleno busenje lektira

Edhem Mulabdić - Zeleno busenje

Edhem Mulabdić - Zeleno busenje

 

Roman Zeleno busenje Edhema Mulabdića prikazuje razdoblje u povijesti Bosne na prelazu iz patrijarhalnih ka modernim oblicima života. To je vrijeme promjene vlasti - umjesto Otomanskog carstva dolazi Austrougarsko carstvo.

 

1. poglavlje

Knjiga počinje opisom večeri te povratkom mldića i djevojaka sa ašikovanja iz okolnih sela. Među njima je isao momak mlad i stasit ali je izbjegavo društvo jer mu se po glavi vrtila njegova Ajša. Bio je uznemiren ali i razdražen jer ovo je prvi put osjetio iako je dosta hodao sa svojim društvom i mnogo djevojaka vidio. Njegov stid i povučenost uveliko je govorijo da je to naslijedio od oca čuvenog Omer - efendije. Najstariji njegov sin Mehmed nauku izučio i posto pisar, Ahmed završio ruždiju i pao tenzimat, a najmlađi Alija uveliko prati njihove stope. Od njih trojice najviše brige majci je zadao Mehmed koji je dane nakon očeve smrti provodio obilazeći okolna sela te trošeći pare sve dok se nije smirio i oženio te sada ima dijete. Na drugu stranu Ahmetu nije bilo do toga ali se majka bojala da će ako se uskoro ne oženi krenuti bratovim stopama te ga stalno zadirkivala i ispitivala o curama što se Ahmetu nije svidjelo jer je prvo želio da obezbjedi sve što mu treba. Uskoro se Ahmet počinje sastajati sa Ajšom pod prozorom njene kuće gdje bi ga ona čekala kako bi od njega čula riječi u kojima joj on očito izjavljuje ljubav koju je ona raširenih ruku prihvatala.

 

2. poglavlje

Kada je Omer - efendijica saznala za ovu ljubav, veoma se obradovala. Sutradan su već i žene bile poslane da prose Aišu,ali uskoro stiže vijest da Muharemaga neće ni da čuje da da njihovu kćerku za Ahmeta.Majka Ahmetova bi iznenađena ovim odgovorom jer bilo poznato da njihova kuća bolje stoji.Međutim na Ahmeta je ovo djelovalo pozitivno jer se njegova ljubav još više uzburkala,te dala mu snage da se dalje boli.

 

2. poglavlje

Njihova ljubav je bila sve jača, te je Ahmet odlučio da nemaju više razloga čekati. Prilikom razgovora sa Ajšom ispod prozora odlučuje da je sutra ponovo zaprosi, te da ako bude odbijen zajedno pobjegnu. Iako teško Ajša na to pristaje.

 

4. poglavlje

Jutro, opis Maglaja i okolice prekrivene maglom. Druga obala rijeke Bosne za mnoge opasno mjesto jer sa te strane vodi put pa istoga trena može turčin da naleti i popali sve dobro. Ipak tri kuće su tamo prešle zauzele zemjlu odma pokraj puta a iza kuća im velika poljana. Uskoro zatim Bektaševa i Delibaegova kuća izgradiše tu hanove te para bi na pretek.

Ahmet ulazi kod majke koja ga čeka sa kafom kao i svakoga jutra. Odlučuje joj reći za odluku ali se boji da ga mati ne odvrati od Muharemagine kuće, zbog čega odlučuje da mati počne pričati o tome kao što je i uvijek radila. U razgovoru ih prekida Mehmed - efendija brat koji je svratio iako to nije nikada radio ujuro. Na Ahmetovo iznenađenje poziva ga da zajedno idu u konak što Ahmet prihvata. Na putu mu je brat saopštio vijest da je bosna prodata. Njihovo odredište je bio sud gdje je Mehmed - efendija obavljao dužnost.

 

5. poglavlje

Uskoro je soba kajmekama bila puna. Pisar na znak sudije pročita emernamu iz Tuzle u kojoj se kaže da je na berlinskoj konferenciji Bosna data austriji sultanovom voljom te da je uzalud dizati bunu protiv carske vojske jer su mnogo jači. Muklu tišinu nakon čitanja ubrzo prekide Hadži - Selimaga rekavši da će se on prvi biti i ići u boj. Na te riječi se probudi i Numan - efendija koji reče da je sve to uzalud te da treba samo čekati. Svađu koja je nastala prekide kadija koji naređuje da se narodu ništa ne govori jer će samo tako izbjeći ustanak kako im je naređeno. Ahmed je ovaj razgovor slušao sa strane ali se u njegovim očima nekada veliki ljudi počeše smanjivati, a Hadži - Selimaga rasti. Nije mogao vjerovati kako svoju zemlju misle samo tako predati bez borbe, bez straha da se nešto sutra može dogoditi, nešto što će švabo učiniti. Zbog toga Ahmet odlučuje da ako bude vojske i on će u nju ponosno ići te ako treba pasti kako bi odbranio svoj dom, svoju majku i svoju rodbinu.

 

6. poglavlje

Uskoro je čitava mahala bila upoznata sa odlukom osmanlija te su jedni bili spremni da idu u borbu dok su se drugi držali podalje od njih. U kasabi gdje su se svađali Hadži - Selimaga i Numan  - efendija uskoro stiže vijest da je Švabo već u Doboju te da će uskoro krenuti dalje. Presudni trenutak je nastupio, ili će biti ili ne, ali su svi sada šutjeli i razmišljali šta bi moglo biti, te kako će se sve završiti. Za nekoliko trenutaka ta vijest je digla čitavu mahalu na noge te ljudi se počeše sakupljati na ulici kako bi što više čuli. Ahmet je sjedio zajedno sa svojim društvom u jednoj od kafana ali je mislima bio, ne sa Ajšom već sa vojskom u ratu koja pobjeđuje te tjera Švabu preko granice.

 

7. poglavlje

Varoš je pusta što se nije moglo smatrati čudnim sa obzirom ne situaciju. Ahmet je na prozoru razgovarao sa Ajšom o svemu što se danas dogodilo. Otvoreno joj iznosi svoju odluku da će domovinu ići braniti te od nje traži da mu obeća da će ga čekati te kada se vrati kao junak ponovo njenu ruku tražiti. Suznih očijuona na to pristaje iako mu govori da bi ga više vodjela vidjeti da ostane tu kraj nje. Kako bi imao nešto njeno kada bude u boju Ahmet traži da mu donese čevru. Ubrzo nakon toga oni se rastaju po posljedni put.

 

8. poglavlje

Osvanuo petak, dan sudbonosan za sve one koji su odlučili ići u borbu. Ahmet je sjedio u jednoj kafani razgovarajući sa Arapom i Gazijom. Uskoro ih prekide masa ljudi koja se brzo kretala ulicama držeći puške i pozivajući ljude pod barijak, na čijem je čelu bio Hadži - Selimaga. Ubrzo zatim dovedoše i muftara Omeragu koji je tu u dućanu imao sto pušaka te trideset sanduka municije. Tu se nađe Ahmet i drugovi te pokupiše po jednu pušku i nekoliko fišeka municije i odoše kućama da se pripreme za borbu. Dobili su zadatak da odu do Žepča i dočekaju vojsku tursku koja se spušta odozgo. Kod kuće Ahmet je mislio da prođe neopaženo ali ga zatiče brat na izlasku, pa i mati koja poče da ga moli. Ipak Ahmet je odlučio te odlazi.

 

9. poglavlje

Ustanici se uskoro prebaciše na onu stranu Bosne te polijegaše ispred Delibaginog hrama da čekaju Švabe. Međutim predveče se javi čovijek da Švabe idu što diže čitavu uzbunu, kako pred hanom tako i u čaršiji. Pobunjenici se u trenu razbježaše, svako na svoju stranu a narod iz čaršije krenu ka imanjima izvan grada kako ne bi bili tu kada stignu. Vojska dugo očekivana ubrzo se zaustavi pred hanom i mirno raspremi konje bez ikakvog nemira ili sile. Na obali se uskoro pojavi i delegacija za doček koja odlučno dade riječ da će Maglaj neće tuć ali da ima grupa onih koji bi mogli biti prijetnja za sve pa i za narod.

 

10. poglavlje

Mehmed - efendija nakon susreta sa Švabom uputi se ka Trninama, poljani izvan Maglaja gdje su se sada preselili bježeći od Švabe. Po njegovoj glavi se vrtilo sve što se desilo ovih dana, buna, odlazak Ahmetov te njihovo bježanje. Prolazeći kroz mahalu osjeća tugu jer je sada neobično pusta i prazna. Jedino su tu bili podmukli Arsen te Anđuša poznata udovica. Kod kuće je zatekao majku uplakanu te pokauša smiriti da Švabe neće rata te da će se Ahmet uskoro vratit.


Okolica Maglaja nikada niuje bila živahnija nego zadnjih nekoliko dana. Međutim sjedenje na dvorištu i razgovor sa komšijama Ajšu nije zanimao. Ona je znala da Ahmet tamo negdje i da se možda nikada neće vratit, da ga je ono veče posljedni put vidjela i osjetila u svom prisustvu.


11. poglavlje

Ahmed nakon što u Žepču ponovo dobi obavijest da se vojska spušta odozgo nastavi svoj put kako bi što prije se njima pridružio jer je znao da od vojske Hadži - Selimage nema ništa. U Sarajevu je već davno dignut ustanak te formirana uprava narodne vojske na čijem su čelu bili Hadži - Muhamed Jamaković te Smailbeg Toslidžak, dok je Hafiz - paša bio na čelu građanske uprave. Vojska koju je Ahmet očekivao bila je poslata iz Sarajeva kako bi pozauzimala važnije klance. Hadži - Selimagina vojska sada je sjedela negdje u žitu i razgovarala o tome šta da se dalje radi. Uskoro se rašpršiše a Hadži - Selimaga krenu u Žepče kako bi dočekao i on tu veliku vojsku iz Sarajeva.

 

12. poglavlje

Sutradan čaršija je bila mirna ali se to prekide kada se počeše sakupljati pobunjenici. Počeše da traže izdajice ali ih iznenadi vijest da švabo ide obalom. Uskoro i puče prva puška te konjanici krenuše u smrt. U čaršiji oni koji su dali svoju riječ gledali su ovaj prizor i u pravom smislu su osjetiili  strah.

 

13. poglavlje

Od Ahmeta nije bilo vijesti što je tištilo ne samo majku nego i njegovu braću, posebno Mehmed - efendiju koji je stalno pratio zbivanja nebili koga poznata s kime je Ahmet otišao vidio. Kako bi se donekele utješili odlučuju poslati Avdu da ga sačeka pred hanom kada bude naišao iz Žepča te da ga uvjeri ako može da ide majci koja ga čeka te da se ostavi ratovanja.

 

14. poglavlje

U Doboju je već spremna četa bila da krene prema Maglaju pa odatle prema Žepču jer su čuli da je tamo mir ali ih iznenadi nagli dolazak nekoliko vojnika koji su preživjeli boj na obali Bosne te ih obavijestiše da su ih dočekali u Maglaju pobunjenici ali da za to nisu krivi čestiti građani koji su ih dočekali jer su se i oni bojali da bi se to moglo dogoditi iznenada te da su ih upozorili na grupu koja ih je napala. U Maglaju je već stigla vojska turska te se prvaci smjestili u han a vojska polegla po putu ispred spremajući se da krene naprijed. Avdo ispitivajući jednog vojnika saznaje da su Ahmet i Arap ostali gore u Liješnici te da će sutra rano stići da zajedno krenu. Uskoro u hanu se začu pucanj te se diže uzbuna. Jedan od vojnika je poginuo unutra, tavan je pun Švaba. Ovaj događaj je Avdo prenijeo Mehmed - efendiji te mu nagovijesto da će sutra rano da dočeka Ahmeta i pokuša ga skrenuti u Trnine gdje su oni bili.


15. poglavlje

Sutradan ja Avdo ispunio obećanje, ali samo dio. Rano ujutru vojska koja je ostala gore dolazila je u grupama a u prvoj je bio Ahmet. Nakon što su se izdvojili Avdo mu prenese poruku da ga majka očajno traži te da se vrati kući, ali Ahmet odgovara da će doći čim potjeraju Švabu preko Save. Uskoro je i puškaranje oko hana nestalo, jer vojnik koji je bio na tavanu bi otkriven te ubijen. Nakon što se vojska prebacila na drugu stranu Bosne došlo je do sukoba sa momkom koga su nazivali kukavicom i čiji su dućan htjeli da zapale jer nije krenuo u bitku ali ih u tome spriječi hitan polazak. Nekoliko sati kasnije bitka je počela te međusobno puškaranje odgodi bitku do dolazka topova. Mehmed - efendija je hodajući po čaršiji sreo nekoliko vojnika koji rekoše da su oni napustili jer su Švabe mnogo jače ali da su i neki ostali te da se sigurno neće vratit živi iz klanca.

 

16. poglavlje

Bitka se sutra nastavi ali se okrenu protiv Turske vojske. Pokušavajući da otjeraju neprijatelja sa jedne strane nisu primjetili da su opkoljeni te kada je zapucano i sa druge strane krenuše u bijeg istim onim putem kojim su bježali i Švabe kada su dočekani. To je bila osveta jer se samo nekoliko njih provuklo među njima i Ahmet koji je nemavši kud skočio u Bosnu i preplivao na drugu stranu. Tamo je neko vrijeme razmišljao te odluči da nije još vrijeme da ide kući, jer da je makar ranjen imao bi obraza odustati. Vojska austriska je uskoro ušla u Maglaj i zauzela sve po naređenjima bez ikakvih nepravilnosti.

 

17. poglavlje

Nakon one borbe Ahmetova porodica je pobjegla kod kmeta Lazara koji je stanovao u obližnjem selu. Ali samo nakon nekoliko dana boravka tamo dođe Husko koji prenese poruku Mehmed efendiji da djelatnike suda zove komadant brigade koja je zauzela Maglaj na sastanak kako bi ih obavijesto o njihovom daljnem djelovanju kao i djelovanju suda. Mehmed efendija je uskoro to i uradio. Nakon što je ostavio majku u Trninama upoznao je zapovijednika.

 

18. poglavlje

Narodna vlada u Sarajevu sakupila je svu silu i poslala niz Bosnu a u zadnjoj grupi krenuli i sami zapovijednici. Kako bi barem pokušali mirnim putem šalju poruku Austriji da će se boroiti do posljedne kapi krvi te ako ne žele da zemlja natopi krvlju idu slobodno nazad odakle su došli. Bitka se vodila na tri mjesta. Kod Jajca, na žepačkom brdu te kod Gračanice. Idući prema Tuzli Sprečkim poljem vojska je naišla na snažan otpor. Ubrzo se boj na žepačkom brdu završi i u Žepče uđe neprijatelj. Vojska koja su tu borila, u kojoj je bio I Ahmetz odluči da krene na Spreču kako bi pomogli gore. Muharemagina porodica bila je među prvima koja je odlučila da se vrati u osvojeni Maglaj. Mehmed efendija je po majcinoj želji ostao u Trninama iako više voli da je u čaršiji te da prati događanja. Hadži - Selimaga ubrzo je na Klisu počeo da sakuplja vojsku što je brzo podiglu prašinu u okolnim selima iz kojih su se age vraćale više strahujući od te vojske nego od vojske okupatora. Varoš je dolaskom vojske počela da cvijeta te su uskoro oni koji su bili sluge počeli da otvaraju dućane, kasabe kako bi zadovoljili vojsku koja je bila u Maglaju.

 

19. poglavlje

Ahmet nakon što je se uvjerio u nesložnost vojske na Vranduku, ostavlja je i pridružuje se vojsci kod Tuzle koju je vodio pljevaljski muftija. Glavna vojska koju je Ahmet napustio ubrzo se raspade te neprijatelj nesmetano osvoji Zenicu te za nekoliko dana i Sarajevo. Ahmet čuvši za brigadu Hadži - Selimage vrati se na Klis gdje se uveliko razočara jer je vojska bila nesložna a sam vođa neodlučan kada će napasti Maglaj i osloboditi ga. Jednom prilikom dok su sakupljali vojsku po selima naiđoše na kuću pred kojom je sjedio Muharemaga što ga jeprilično uznemirilo.

 

20. poglavlje

Pljevaljski muftija je veoma dobro napredovao što probudi veliku nadu u vojsci. Mehmed - efendija je uskoro dobio glas od Ahmet u kojem mu poručuje da se nebrine, da je on na Klisu. U maglaju stanje je postajalo sve gore jer su klevetnici stupili ne djelo te je veliki broj ljudi odveden u zatvor pod optužbom da je pomogao vojsku na Klisu. Nakon detaljnih ispitivanja obično se utvrdi da su to sve bile lažne imformacije te da je optuženi nevin, sutradan bi bio pušten. Alija najmlađi brat svakoga dana je silazio u kasabu kako bi ispitao ljude o Ahmet ali je tu priliku koristio da posjeti starog druga Mustafu. U tim prilikama Ajša bi od njega pokušavala izvuđi što više imformacija o Ahmetu, zbog čega je Alija svaki dan kod njih svraćao.

 

21. poglavlje

Brigada Hadži - Selimage obnavljanjem bitke na Preskalici kreće tamo kao ispomoć. Prolazeći pokraj Maglaja Ahmet sreće Saliha po kome je Mehmed - efendija poručio Ahmetu da se vrati, da mati svaki dan lije suze zbog njega. Takođe mu Salih spominje da je vidjeo i Ajšu koja takođe tuguje. Međutim Ahmet dalje nastavlja put jer se ozbijlno nadao da će se bitka za njih dobro svršiti te da će se svi vratit kući sretni i ponosni.

 

22. poglavlje

Mehmed - efendija je već odavno prestao primati vijesti od Ahmeta pa je kako bi utješio majku smišljao razne priče kao da je sreo vojnika koji ga je vidio zdrava i živa. Međutim stara majka je sve manje u to vjerovala iako je još uvijek imala nade u sebi. U čaršijai, ispitivanja o tome ko sarađuje sa vojskom turskom sada su vršena mnogo ozbiljnije te je onima koji su svjedočili stavljeno na moranje polaganje zakletve te uredba da ako se otkrije da lažu oni odslužiti kaznu u zatvoru.

 

23. poglavlje

Pljevaljski muftija je sada držao obadvije strane Spreče, sve do Drine ali je snage vojska imala sve manje. Naprijatelju je vojska je svaki dan pristizala nova vojska iz utvrde Doboja te žestoko napadala položaj turske vojske. Međutim nakon jednodnevne odlučne borbe i polaska na pripreme za sutrašnji boj efendija se povukao neočekivano te ostavio Spreču u ruke neprijatelja. Uskoro nakon toga Mehmed - efendija je dobio vijest da je Ahmet, ili ranjen, ili mrtav. Vojska koja se vratila na Klis svakog je dana bila sve nestrpljivija, dok nisu odlučili da seriješe komadante te ga jedne noći prepadoše i on odjaha kao bez glave prema kotlini pokraj Maglaja.

 

24. poglavlje

Mehmed - efendiju jednoga jutra iznenadiše vojnici koji ih probudiše iz sna. Na početku su bili uplašeni ali im vojnici objasniše da traže oružije te ako imaju da predaju sada jer ako im kasnije pronađu biće kažnjeni. Muharemaginica nakon dugih iscrpnih dana tugovanja sa kćerkom jednog je dana odlučila da posjeti Omrefendijicu i sa sobom vodi Ajšu. Čitav dan su provele pričajući o vremenu bježanja, povratka te borbi. prepričavale su jedna drugoj o tome što im se sve dogodilo te tako smirivale i tješile jedna drugu.

 

25. poglavlje

Te večeri nakon odlaska Muharemaginici svi su brzo legli. Međutim u neko doba noći probudi ih kucanje na vrata od strane vojnika. Mehmed - efendija ih nemajuću izbora pusti u kuću ali se ubrzo pokaja. Vojnici su tražili od njih kao po carskom naređenju 100 dukata koje oni nisu imali. Tada je uslijedila svađa te prijetnja strijeljanjem ako ne dadnu pare ali ih oni nisu imali. Naposlijetku majka je bacila pred njih maramu u kojoj je bila zašivena ogrlica i nešto nakita ali je vojnik i dalje zapovijeda da daju još. Ugrabivši trenutak Mehmed efendija je uspio pobjeći sa svima u drugu sobu ali je tada nastalo pravo zlo. Mehmed efendija bi ranjen a majka mu ubijena nakon čega se vojnici povukoše.

 

26. poglavlje

Čitavu noć svi su proveli na nogama strepeći da puška ponovo ne zapuca, ali ujutro odlučiše da pozovu sa prozora komšinicu da dođe sa sinom. Uskoro se ona pojavi a Mehmed efendija se uputi ka Čaršiji kako bi odmah zapovijedniku prijavio događaj te kako bi krivac bio kažnjen, iako je znao da mu to neće oživjeti majku. Kod zapovijednika Mehmed - efendija bi uljudno primljen saslušan, pregledan od strane liječnika te naposlijetku izveden pred komandu gdje je sve vojska bila postrojena na prepoznavanje. Nakon što je pregledao svu vojsku uspio je prepoznati samo njihovog zapovijednika onoga koji je ubio njegovu majku. Nakon toga je naređeno da se majka nesmije ukopavati već da Mehmed - efendija dođe ponovo u podne te da povede sa sobom komisiju koja će pregledati tjelo. Komisija je došla, pregladala tijelo, rupe u zidovima te dala dozvolu da se tijelo sahrani.

 

27. poglavlje

Čitava mahala je pričala o onome što se desilo te tumačila, svako na svoj način. Sjedeći jednog dana u kući u Maglaju sa svojim komšijama i tugujući za majkom iznenadi ih posjeta Lazara koji je bez obzira na novu vlast donio trećinu uroda. Takođe je sa sobom donio i stvari ahmetove koje mu je dao neki čovijek da bi tako odista znali da je poginuo. Uskoro dolazi i vojnik koji ih obaviještava da je istraga počela te da treba da se pojave u vojnom sudu.

 

28. poglavlje

Ajšu je vijest o smrti Ahmeta veoma potresla, te u njoj probudila sjećanja na njena ašikovanja sa njim. Mehmed - efendija pošto nije mogao dovršiti poslao je Ibriša. Međutim uskoro se pronije glas da je Ibriš odveden u zatvor iako nije poznato zašto. To Mehmed - efendiji pad teško ali se nije usudio pitati za njega da ne bi sebi naudio. Četrnesti dan Ibriš bi pušten na slobodu te se sazna iz njegovih usta da mu je Đurica Anđušin postavio oružije te da je doveo vojsku koja je to pronašla. Alija je sve više vremena provodio sa Mustafom te tako polako zaboravljao za tugu.

 

29. poglavlje

Mehmed - efendija je redovno išao u komandu te tamo davao izjave, slušao preslušanja drugih. Uskoro se pronese i glas da je vojnik otpremljen u neku veliku kaznionu a neki rekoše da je odveden tamo na izvršenje smrtne kazne. Međutim Mehmed - efendija nije dobivao nikakvih vijesti od samih vojnika kao što je bio red. Alija sa Mustafom svakog je dana posmatrao vojnike kako se postrojavaju te kada je jedan od njih to vidjeo počeo im se javljati te ih jednom prilikom upitao da li znaju pisati, na što su oni odgovorili da znaju ali na njegovo iznjenađenje samo turski. Kako bi mogli naučiti i njihovo pismo oni im dadoše jednu knjižicu, u kojoj je vojnik ispod njihovoih slova pisao turski. Djeca su marljivo učila te sutradan su znali već dio koji im je zadao vojnik, na što im zada sve do kraja. Od tog događaja su se sastajali sve češće te provodili po čitave dane učeći te tako se veseljeći.

 

30. poglavlje

Jesen je već odavno pala a Mehmed - efendiji je na um palo da ogradu ok kuće u Trninama treba skloniti te posla Aliju sa još dve momka tamo, ali ih zateče stravičan prizor. Đurice, sin Anjđušin provalio u kuću te zapalio vatru i gledao kako gori. Kada je vidjeo Aliju pobjegao kroz prozor a oni se bacili na gašenje. Vatra bi ugašena a Mehmed - efendija čuvši za ovu vijest silno ga dirnu. Znao je da iza djeteta stoji dušmanin u kojeg bi mogao uperiti prst, ali bi sve to bilo uzalud. Uskoro mu u goste stigoše Avdaga i Numan - efendija koji se iznenediše jer su u čaršiji čuli kako je prodao Trnine što on prizna. Trnine kupi Ferhat, poznat kao veoma vrijedan čovijek.

 

31. poglavlje

Zima nastupila a Muharemaga sve više vremena provodio sa Smailagom koji je silno želio da sina oženi Ajšom ali to nikada nije spominjao. Tako jednog dana došla njegova rođaka te onako naglasila da bi Rešid, sin Smailagin bio odlična mušteija Ajši što Muharemagonica podraža ali nedade odgovora jer se bojala da Ajša sada takav pritisak nebi izdržala. Alija i Mustafa provodili po čitave dane zajedno te učili pismo kako bi nekada ispunili svoj san te tako postali zapovijednici.

 

32. poglavlje

Uskoro je čitava mahala čula za dvojicu dječaka koji su naučili švabino pismo. Muharemaga je odma tome stao na rep te kaznio Mustafu da više nesmije izlaziti iz kuće te da nesmije primati posjet. Dugo vremena je Mustafa bio zatvoren, a prve dane proveo u tuzi sa sestrom.

 

33. poglavlje

Alija je bio druge sudbine. Brat ga zajedno sa Numan - efendijom i vojnikom otpremi u Sarajevo.

Međutim iako je napuštao rodbinu i zavičaj Alija je najviše tugovao za za Mustafom koga ni jutra kada je otišao uspio je vidjeti samo kroz prozor. Mustafi uskoro bi dozvoljeno da izlazi ali se on još jedno vrijeme držao kuće te naposlijetku poče da izlazi tu pred kuću, a kasnije i u čaršiju. Kako bi ge nekako oraspoložio Muharemaga mu počinje davati nešto novca kako bi imao ako mu zatreba.

 

34. poglavlje

Mustafa je vratio stari mir u kuću. Hodao je najviše sa Rašidom Salihaginim koji ga je upoznao sa svim kafanama u Maglaju. Žene od Salihage su ponovo došle ali je to Muharemaginica opet izbjegla jer se bojala da ne povrijedi kćer te čekala njen znak. Mutafa sada vodio život koji niko nije naslućivao. Po danu je hodao po čaršiji a po noći se sakupljao sa društvom te kartao do zore. Jednom se vratio po noći pijan ali nemajući snage pao pred kapijom što je na njegovu sreću Ajša čula. Muharemaga je sve nemirniji jer nezna šta da radi sa kćerkom. Rašid je za njega prava prilika a Selimaga mu je najbolji prijatelj.

 

35. poglavlje

Uskoro je Selimaga postao nestrpljiv te je vrijeme za odgovor bilo blizu. Mustafa je sve razuzdanije živio te tako postajao odmetnik od svoje kuće.

 

36. poglavlje

Ajša je sve nemirnija a otac sve nesrpljiviji te u strahu da Selimaga ne svati ovo odbijanje kao uvredu.

 

37. poglavlje

Dolaze žene koju su otvoreno zatražile ruku Ajše i odgovor je odma potreban. Nakon razgovora sa majkom Ajša odlučuje pristati te to izjavljuje pred ženama. Ali nakon odlaska žena mati nalazi Ajšu onesviješćenu. Mustafa je završio u hapsu jer se potuka, kada ga kod kuće zatiče otac on odlazi bez glasa. Ajša je bolesna, na postelji.

 

38. poglavlje

Ajša je slaba te naposlijetku se sve pretvara u veliku tragediju. Ona umire a glas stiže da je Mustafa otišao preko granice. Dženaza je održana u petak a njoj je prisustvovao i Alija koji je došao na dopust. Tih trenutaka mu se pred očima vrtjela prošlost, Mustafa, Ahmet te Ajša i majka.

 

Mjesto  i vrijeme radnje - Bosna u vrijeme okupacije Austro - Ugarske

Poruka - Dok je zemlje tj. nase domovine ima i nas.

Tema - Zivotni pu mladog Ahmeta. Dilema izmedu ljubavi prema Ajši i domovini.

Likovi - Ahmet, Ajša, Alija, mama Ahmetova, Mustafa, Muharem - aga

 

Ahmet - Ahmetov lik i sudbina nalazili su se razapeti između ove dvije ustaničke vojske: fizički vezan za naličje otpora i hadži Selimagu. Osim ove strane života imaoje još i ljubav tj. Ajšu. Volio ju je kao i ona njega. U ovom romanu može se vidjeti kako bi Ahmet dao sve za svoju domovinu čak i svoj sopstveni život.

 

Među ovim skupinama vesele čeljadi išao je stasit i tankovijat momak i kao da je izbjegavao u svakom društvu. Bio je mlad... 41 str.

 

Iz ovog citata možemo uočiti da je Ahmet bio jako lijep momak i da je volio jednu djevojku pod imenom Ajsa.

 

Ahmet je tragično završio, pogino je u boju ali čistoga i ponosnog obraza.

 

Ahmet i vijest o okupaciji Austrougarske vojske

U isto vrijeme kada se u Ahmetu nakon bratovog saopćenja da je Bosna data Austriji javja dilema - na jednoj strani Ajša tj. ljubav na drugoj prodata Bosna i njegov revolt prema Osmanlijama i osjećanja dužnosti da brani svoju domovinu.

 

Bosna poslije ulaska austrougarskih trupa

U ovom trećem dijelu data je i slika života pod okupacijom u miru, nakon prestanka brojnih događaja. Ljudi su mislili da su Austougari došli na godinu i da ce otići, poslije da će se vratiti Osmanlije. Dok su drugi mislili da su došli provjeriti muslimane. Bilo je tu raznih mišljenja ali kao što znamo da su se austrugari zadržali na prostoru BiH veoma dugo. Sve je krenulo po zlu: počele su se otvarati diskoteke trgovački centri. Sve loše po omladinu. Ljudi nisu bili zadovoljni, pa kako bi bili kada su prodani austrougarima.

 

Maglaj pod okupacijom

Atmosfera Maglaja pod okupacijom daje se u ovom dijelu pripovjedanja kako realistički bez nametanja idealizama. A u zadnjem dijelu nalazi se i poruka. Završetak ove glave sav je u znaku uzvišenja u smrt, jer nam je smrt u životu najbliža. Gdje god se mi okrenili pred nama je smrt.

 

Alija se povratio sa pokopa Ajšinog posjetio onda majcin grob, otišao je sjutri na Preslicu da vidi gdje mu je brat pao, kada se vratio u Maglaj opazio je gore lijep spomenik onim vojnicima, koji su pali na Maglaju... Bili su prekriveni zelenim busenjem.

 

I na kraju priče dobivamo odgovor zašto se knjiga zove Zeleno buseanje.

________________________________

 

Edhem Mulabdić rođen je 1862.godine u magalaju gdje završava mekteb i ruždiju. 1887. godine se upisuje na Učiteljsku školu u sarajevu koju završava 1890. godine. Nakon kratkog predavanja kao učitelj biva 1891. godine postavljen za nastavnika u novotvorenoj muslimanskoj vjeroučiteljskoj školi. Od 1899. godine do 1902. godine obavlja dužnost prefekta konvikta Učiteljske škole, a od 1902. godine pa do 1910. godine predaje na šerijatskoj sudačkoj školi. Od 1911. godine do 1917. godine bio je nadzornik osnovnih škola, a od 1917. godine do 1923. godine bio je u upravi muslimanske osnovne i Više djevojačke škole. Od 1923. godine do 1929. godine je narodni poslanik sve do 6. januara 1929. godine kada je penzionisan. Prvi književni radovi javljaju se u Bošnjaku Mehmed - bega Kapetanovića Ljubušaka gdje je od 1892. godine pa do 1894. godine bio glavni urednik. Takođe je bio urednik muslimanskih kalendara Bajraktar (1894), Mearif (1898 - 99), sekratar sarajevske čitaonice, a potom i pokretač muslimanskog časopisa Behar (1900) koga je urđivao od 1900. godine do 1906. godine. Jedan od osnivača Islamske dioničke štamaparije (1905), odbornik društva Gajret te jean od prvih urednika lista Gajret (1907). Sudjelovao u osnivanju društva Narodna uzdanica (1923), urednik kalendara i pokretač lista Novi behar (1927). Jedan od urednika lista Pravda, a pet godina je uređivao i istoimeni kalendar. Umire u sarajevu 29. januara 1954. godine.

loading...
65 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Edhem Mulabdić - Zeleno busenje

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u