Edgar Allan Poe - Annabel Lee lektira

Edgar Allan Poe - Annabel Lee

Edgar Allan Poe - Annabel Lee

Edgar Alan Poe - Anabel Li


Po sadržini, obrađenim motivima, osećanjima i raspoloženjima, ova ljubavna pesma je balada: u njoj se prožimaju epske i lirske osobenosti. U osnovi lirske priče je motiv umrle drage, koji ima dugu istoriju. Ima mitološko poreklo: mitološka priča o čuvenom starogrčkom pevaču Orfeju koga je snažno pogodila smrt mlade žene pa pokušava da je vrati na ovaj svet, u život. Stalno je prisutan u svim književnostima kao orfejevski motiv, motiv umrle drage, motiv Lenore. U srpskoj poeziji ovaj motiv je obradio Vladislav Petković u pesmi Možda spava. Dopunski motiv je neviđena lepota, odnosno zla kob prevelike lepote i prevelike ljubavi: izuzetna lepota nije svojstvena ljudskom biću, ona je nadzemaljska i zato je kobna - donosi nesreću. U narodnoj pesmi Ženidba Milića barjaktara oba motiva su se stopila u jednu priču: Milićeva nevesta je umrla, a Milić je svojom smrću pošao za umrlom dragom.

 

Pesma je ispevana u šest strofa različite strukture (6, 6, 8, 6, 7, 8 ), koje su združene u tri para (1-2, 3-4, 5-6), tri sadržinsko-smisaone celine.

 

1-2. Uvod: istorija rađanja ljubavi.

3-4. Smrt Anabele Li

 

- Vetar iz oblaka skrši poput cveta (blagi iskaz o smrti - cvet, nežnost, skršeno);

- Vetri i ubiju moju Anabelu Li (jači iskaz o smrti, konačnost smrti).

 

5-6. Sjedinjenost duša u smrti:

 

Duše ne mogu rastaviti: dušu mi

Od duše lepe Anabel Li;

život sa umrlom dragom:

I tako noću za noći ja sedim

I dragu, moju ljubav i moj život gledim,

Tamo u grobnici na valu,

U njenom grobu na zvučnom žalu.

 

Lirska priča o ljubavi lirskog subjekta i Anabele Li započinje i teče u stilu bajke - vreme, prostor, akteri. Vreme označava davnu prošlost, ali neomeđenu i neodređenu (Pre mnogo, i mnogo leta), prostor je blago naznačen u geografskom smislu ali nije imenovan (konkretizovan) (U kraljevstvu na obali), junaci su konkretizovani: najpre Anabela Li (Življaše deva znana sred sveta / Pod imenom Anabela Li) a potom i lirski subjekt (da me voli), egzistencijalna situacija je jasno određena (i življaše sred brige i radosnih seta / Da me voli i da se volimo mi). Dva momenta su u ovoj strofi ključna: prvo, Anabela Li je bila znana sred sveta, njena je lepota bila na glasu - retka, čuvena. Drugo, živela je običnim životom ispunjenim brigama i radostima, ali srećna što voli i što je ljubav uzajamna.

 

Druga strofa sadrži još neke momente koji dopunjuju sliku o ljubavi dvoje mladih: njihova ljubav javila se još u detinjstvu, to je bila ljubav veća od ljubavi svete, takva ljubav izazvala je zavist svih anđela. Ovde je prostor dobio konkretnije obrise: U kraljevstvu, što plaču talasi - ovaj će se iskaz dva puta ponoviti u drugoj sadržinskoj celini (3. i 4. strofa), jednom doslovno, drugi put malo izmenjen: U kraljevstvu, što ga more mi. Time je ambijent u kome obitavaju zaljubljeni dobio puno određenje: to je primorski kraj, talasi ispiraju (plaču) odnosno umivaju (mi) obalu, to je ambijent u kome se rađaju snažne ljubavi.

 

I druga sadržinska celina (3. i 4. strofa) još jednom ističe vreme i mesto dešavanja. Ali u njenom središtu je ono što se dogodilo Anabeli Li: smrt.

 

I tako pre leta i leta

U kraljevstvu, što plaču talasi,

Vetar iz oblaka SKRŠI poput cveta

Moju lepu Aiabelu Li,

I tako njoj brata žalost dopa,

Da je ponese daleko od mene,

Da je u kamenom grobu zakopa,

Što ječi od umorne pene.

 

Upotrebljeni glagol SKRŠI ukazuje na nežnost i krhkost (poput cveta) Anabele Li, ali je istovremeno i blaži izraz za smrt. Ovo što se dešava lepoj Anabeli Li posledica je zavisti anđela na ljubavi dvoje mladih: tolika ljubav nije primerena ljudskom biću. Anđeli su, iako to nije izrečeno, zavidni i lepoti Anabele Li (znana sred sveta). Tako su se stekle dve stvari nesvojstvene zemaljskom biću: prevelika lepota i prevelika ljubav (veća od ljubavi svete) - obe su kobne po Anabel Li i ona umire. Međutim, kob prevelike lepote i ljubavi prati Anabelu Li i u smrti:

 

Anđeli nesrećni i u raju

Zaviđahu njoj i meni

I, zato (svi ljudi znaju

U kraljevstvu, što ga more mi)

U noći iz magle zaduhaju

Vetri i UBIJU moju Anabelu Li.

 

Zavist anđela nije prestala smrću Anabele Li: i u raju (svojim moralnim kvalitetima ona je zaslužila raj) anđelima smetaju Anabelina prevelika lepota i njena ljubav prema lirskom subjektu, koja je snažia i neugasiva, koju ni njena smrt nije mogla da poremeti - naprotiv, još jednom se potvrđuje da je ova ljubav jača od anđeoske i nebeske.

 

Treća sadržinsko-smisaona celina posvećena je snazi ljubavi, njenoj postojanosti i trajanju kroz večnost. Iako su anđeli stariji no mi i umniji no mi (kao zemaljska i smrtna bića), naša je ljubav jača od one njih (od njihove) jer ništa - ni anđeli vasione, ni morske sile - Duše ne mogu rastaviti: dušu mi / Od duše lepe Anabele Li. Slika iz poslednje strofe balade upravo kazuje o prirodi ljubavi lirskog subjekta i Anabele Li: u noći, pod mesečinom, on sanjari o svojoj dragoj, a kada izađu zvezde u njima vidi oči danje / Prelepe Anabele Li. Smisao motiva umrle drage dočaran je poslednjim stihovima:

 

I tako noću za noći ja sedim

I dragu, moju ljubav i moj život gledim,

Tamo u Grobnici na talasu.

U njenom Grobu na zvučnom žalu.

 

Lirski subjekt noći provodi na obali mora, zagledan u daljinu, gde se na žalu nalazi njen grob: tako on, u mislima, odlazi dragoj u grob. Kada prve stihove prve i treće strofe (Pre mnogo, i mnogo leta i I tako pre leta i leta), koji ukazuju na daleku prošlost u kojoj su se dogodili snažna ljubav i smrt drage, posmatramo u kontekstu stiha I tako noću za noći ja sedim, postaje jasno da se u ovom stihu nalazi vremenska tačka iz koje teče lirska priča i ispovest lirskog subjekta. On, dakle, mnoge i mnoge godine noću sedi na obali zagledan u prošlost u kojoj I dragu, moju ljubav i moj život gledim. Oživljavanje sećanja na dragu, ljubav i život u kome je bilo ljubavi (sreće) i bola, stalno potvrđuje da je ljubav lirskog subjekta i Anabele Li zaista veća od ljubavi svete i jača od anđeoske. U trenucima nemog pogleda u daljinu i živog sećanja na dane ljubavi i sreće stapaju se duše umrle drage i lirskog subjekta.

 

Lirsko i epsko - U pevanju o ljubavi lirskog subjekta i Anabele Li objedinjene su lirske i epske osobenosti. Lirsko je u osećanjima i raspoloženjima: snažna mladalačka ljubav koju ni smrt nije mogla da umanji. Bol i tuga za umrlom dragom, lirski subjekt u mislima ide dragoj u grob. Epsko je pre svega u narativnosti lirskog kazivanja - to je pripovest sa tonom bajke, pripovest je smeštena u vremenu (Prije mnogo, i mnogo leta) i prostoru (U kraljevstvu, što plaču talasi), u prirodi priče je događaj - ovde je to smrt Anabele Li, najzad, likovi, akteri lirske priče, još jedna je osobenost epskog u ovoj pesmi Edgara Alana Poa.

 

Edgar Allan Poe - Annabel Lee

 

U carstvu na žalu sinjega mora
pre mnogo leta to bi -
življaše jednom devojka lepa
po imenu Anabel Li -
i samo joj jedno beše na umu:
to da se volimo mi.

 

U carstvu na žalu sinjega mora
deca smi bili mi,
al volesmo se više no iko
ja i Anabel Li, -
ljubavlju s koje su patili žudno
nebeski anđeli svi.

 

I zato, u carstvu na morskom žalu,
pradavno ovo se zbi:
dunu silni vetar sa neba,
sledi mi Anabel Li;
i doðoše od mene da je odnesu
njezini roðaci svi,
u grob na morskom je spustiše žalu
da večni sanak sni.

 

Anđele je zavist morila što su
tek upola srećni ko mi:
da! Zato samo (kao što znaju
u onome carstvu svi)
dunu vetar s neba i sledi
i ubi mi Anabel Li.

 

Ali mi nadjačasmo ljubavlju one
što stariji behu no mi -
što mudriji behu no mi -
i slabi su anđeli sve vasione
i slabi su svi podvodni duhovi zli
da ikad mi razdvoje dušu od duše
prelepe Anabel Li: -

 

Jer večite snove, dok mesec sjaj toči,
snivam o Anabel Li;
kad zvezde zaplove, svud viđam ja oči
prelepe Anabel Li;
po svu noć ja tako uz dragu počivam,
uz nevest svoju, uz život svoj snivam,
u grobu na žalu, tu ležimo mi,
a more huči i vri.

__________________________________

 

Edgar Allan Poe rodio se 1809. Američki je pripovjedač i lirik. Rano je ostao bez roditelja, pa je odrastao u kući bogata trgovca. On ga je školovao nekoliko godina u Engleskoj. Poslije živi od književnog i novinarskog rada. Bio je sklon neurednom životu, uz to boležljiv, pa nakon smrti mlade supruge ubrzo i on umire, gotovo na ulici. Poeove su priče nastale pod utjecajem engleskog "romana jeze". Redovito opisuje mistične teme te jezovita djela i zločine. Smatraju ih prethodnicama suvremene priče, posebno kriminalističke. Većina ih je u dvjema knjigama: Groteskne pripovjesti i arabeske (1840) i Pripovjesti (1845).

 

Kao pjesnik, bio je manje plodan. Pisao je pjesme mistično - romantičnog ugođaja i bizarnih motiva. Najpoznatije mu je pjesma Annabel Lee, a najpoznatija poema Gavran.

 

Najbolje Poove pripovetke narativno su savršene, svaka reč poseduje sopstveni zvuk, efekat, psihološko značenje, a literarni instrumenti dovode do konstituisanja atmosphere straha, klaustofobije, jeze. U Bunaru i klatnu preovlađuje čisti horor, dok se pripovedač bori sa mašinom za ubijanje; Pad kuće Ašer upoznaje nas sa bledim, neurotičnim Roderikom Ašerom, sasvim sličnim živom duhu, i sa ledi Madlenom rastrzanom između egzistencije i ništavila. Posebno treba obratiti pažnju na senzibilitet u ovoj svojevrsnoj parodiji na gotske romane i, delimično autoparodiji. Koristeći se višeznačjem, autor postavlja nekoliko gotovo nerešivih dilema - radi li se o storiji o ludilu, porodičnom prokletstvu ili vampirizmu? Da li je u pitanju košmar ili stvarnost? Jesu li likovi ljudi od krvi i mesa ili priviđenja?

 

U svakom slučaju, čitajući Poovu sjajnu novelu, bičete potpuno obuzeti autorovom fantastikom.

Što se tiče poezije Edgara Alana Poa, naročito mesto zauzima Gavran gde je smrt opisana u liku lepe, mlade žene.

 

Uopšte, pisac je, može se reči, bio opsednut temom smrti i vrlo ju je često obrađivao - Eldorado, Crna mačka, Maska crvene smrti, Činjenice o slučaju gospodina Valdemara, Eleonora, Ovalni portret. Poovi junaci nisu duhovi, već pokojnici koji žele da se vrate u život i živi osuđeni na smrt.


Ostala djela: Tomerlan, Groteskne pripovijesti i arabeske, Pripovijesti.

 

Edgar Allan Poe - Čovek gomile 

Edgar Allan Poe - Crni mačak

Edgar Allan Poe - Gavran

Edgar Allan Poe - Ligeja

Edgar Allan Poe - Maska crvene smrti

Edgar Allan Poe - Naličje stvarnosti - esej

Edgar Allan Poe - Ovalni portret

Edgar Allan Poe - Pad kuće Usher

Edgar Allan Poe - Ubistva u ulici Morg

Edgar Allan Poe - William Wilson

loading...
7 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Edgar Allan Poe - Annabel Lee

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u