Lektire.me je internet stranica koja sadrži prepričana književna dela i njihovu analizu. Cilj sajta je da pomogne srednjoškolcima da razumeju lektire, čitaocima da bolje razumeju dela koja čitaju, kao i da saznaju nešto više o piscima.
Edgar Allan Poe - Annabel Lee
Edgar Alan Poe - Anabel Li
Po sadržini, obrađenim motivima, osećanjima i raspoloženjima, ova ljubavna pesma je balada: u njoj se prožimaju epske i lirske osobenosti. U osnovi lirske priče je motiv umrle drage, koji ima dugu istoriju. Ima mitološko poreklo: mitološka priča o čuvenom starogrčkom pevaču Orfeju koga je snažno pogodila smrt mlade žene pa pokušava da je vrati na ovaj svet, u život. Stalno je prisutan u svim književnostima kao orfejevski motiv, motiv umrle drage, motiv Lenore. U srpskoj poeziji ovaj motiv je obradio Vladislav Petković u pesmi Možda spava. Dopunski motiv je neviđena lepota, odnosno zla kob prevelike lepote i prevelike ljubavi: izuzetna lepota nije svojstvena ljudskom biću, ona je nadzemaljska i zato je kobna - donosi nesreću. U narodnoj pesmi Ženidba Milića barjaktara oba motiva su se stopila u jednu priču: Milićeva nevesta je umrla, a Milić je svojom smrću pošao za umrlom dragom.
Pesma je ispevana u šest strofa različite strukture (6, 6, 8, 6, 7, 8 ), koje su združene u tri para (1-2, 3-4, 5-6), tri sadržinsko-smisaone celine.
1-2. Uvod: istorija rađanja ljubavi.
3-4. Smrt Anabele Li
- Vetar iz oblaka skrši poput cveta (blagi iskaz o smrti - cvet, nežnost, skršeno);
- Vetri i ubiju moju Anabelu Li (jači iskaz o smrti, konačnost smrti).
5-6. Sjedinjenost duša u smrti:
Duše ne mogu rastaviti: dušu mi
Od duše lepe Anabel Li;
život sa umrlom dragom:
I tako noću za noći ja sedim
I dragu, moju ljubav i moj život gledim,
Tamo u grobnici na valu,
U njenom grobu na zvučnom žalu.
Lirska priča o ljubavi lirskog subjekta i Anabele Li započinje i teče u stilu bajke - vreme, prostor, akteri. Vreme označava davnu prošlost, ali neomeđenu i neodređenu (Pre mnogo, i mnogo leta), prostor je blago naznačen u geografskom smislu ali nije imenovan (konkretizovan) (U kraljevstvu na obali), junaci su konkretizovani: najpre Anabela Li (Življaše deva znana sred sveta / Pod imenom Anabela Li) a potom i lirski subjekt (da me voli), egzistencijalna situacija je jasno određena (i življaše sred brige i radosnih seta / Da me voli i da se volimo mi). Dva momenta su u ovoj strofi ključna: prvo, Anabela Li je bila znana sred sveta, njena je lepota bila na glasu - retka, čuvena. Drugo, živela je običnim životom ispunjenim brigama i radostima, ali srećna što voli i što je ljubav uzajamna.
Druga strofa sadrži još neke momente koji dopunjuju sliku o ljubavi dvoje mladih: njihova ljubav javila se još u detinjstvu, to je bila ljubav veća od ljubavi svete, takva ljubav izazvala je zavist svih anđela. Ovde je prostor dobio konkretnije obrise: U kraljevstvu, što plaču talasi - ovaj će se iskaz dva puta ponoviti u drugoj sadržinskoj celini (3. i 4. strofa), jednom doslovno, drugi put malo izmenjen: U kraljevstvu, što ga more mi. Time je ambijent u kome obitavaju zaljubljeni dobio puno određenje: to je primorski kraj, talasi ispiraju (plaču) odnosno umivaju (mi) obalu, to je ambijent u kome se rađaju snažne ljubavi.
I druga sadržinska celina (3. i 4. strofa) još jednom ističe vreme i mesto dešavanja. Ali u njenom središtu je ono što se dogodilo Anabeli Li: smrt.
I tako pre leta i leta
U kraljevstvu, što plaču talasi,
Vetar iz oblaka SKRŠI poput cveta
Moju lepu Aiabelu Li,
I tako njoj brata žalost dopa,
Da je ponese daleko od mene,
Da je u kamenom grobu zakopa,
Što ječi od umorne pene.
Upotrebljeni glagol SKRŠI ukazuje na nežnost i krhkost (poput cveta) Anabele Li, ali je istovremeno i blaži izraz za smrt. Ovo što se dešava lepoj Anabeli Li posledica je zavisti anđela na ljubavi dvoje mladih: tolika ljubav nije primerena ljudskom biću. Anđeli su, iako to nije izrečeno, zavidni i lepoti Anabele Li (znana sred sveta). Tako su se stekle dve stvari nesvojstvene zemaljskom biću: prevelika lepota i prevelika ljubav (veća od ljubavi svete) - obe su kobne po Anabel Li i ona umire. Međutim, kob prevelike lepote i ljubavi prati Anabelu Li i u smrti:
Anđeli nesrećni i u raju
Zaviđahu njoj i meni
I, zato (svi ljudi znaju
U kraljevstvu, što ga more mi)
U noći iz magle zaduhaju
Vetri i UBIJU moju Anabelu Li.
Zavist anđela nije prestala smrću Anabele Li: i u raju (svojim moralnim kvalitetima ona je zaslužila raj) anđelima smetaju Anabelina prevelika lepota i njena ljubav prema lirskom subjektu, koja je snažia i neugasiva, koju ni njena smrt nije mogla da poremeti - naprotiv, još jednom se potvrđuje da je ova ljubav jača od anđeoske i nebeske.
Treća sadržinsko-smisaona celina posvećena je snazi ljubavi, njenoj postojanosti i trajanju kroz večnost. Iako su anđeli stariji no mi i umniji no mi (kao zemaljska i smrtna bića), naša je ljubav jača od one njih (od njihove) jer ništa - ni anđeli vasione, ni morske sile - Duše ne mogu rastaviti: dušu mi / Od duše lepe Anabele Li. Slika iz poslednje strofe balade upravo kazuje o prirodi ljubavi lirskog subjekta i Anabele Li: u noći, pod mesečinom, on sanjari o svojoj dragoj, a kada izađu zvezde u njima vidi oči danje / Prelepe Anabele Li. Smisao motiva umrle drage dočaran je poslednjim stihovima:
I tako noću za noći ja sedim
I dragu, moju ljubav i moj život gledim,
Tamo u Grobnici na talasu.
U njenom Grobu na zvučnom žalu.
Lirski subjekt noći provodi na obali mora, zagledan u daljinu, gde se na žalu nalazi njen grob: tako on, u mislima, odlazi dragoj u grob. Kada prve stihove prve i treće strofe (Pre mnogo, i mnogo leta i I tako pre leta i leta), koji ukazuju na daleku prošlost u kojoj su se dogodili snažna ljubav i smrt drage, posmatramo u kontekstu stiha I tako noću za noći ja sedim, postaje jasno da se u ovom stihu nalazi vremenska tačka iz koje teče lirska priča i ispovest lirskog subjekta. On, dakle, mnoge i mnoge godine noću sedi na obali zagledan u prošlost u kojoj I dragu, moju ljubav i moj život gledim. Oživljavanje sećanja na dragu, ljubav i život u kome je bilo ljubavi (sreće) i bola, stalno potvrđuje da je ljubav lirskog subjekta i Anabele Li zaista veća od ljubavi svete i jača od anđeoske. U trenucima nemog pogleda u daljinu i živog sećanja na dane ljubavi i sreće stapaju se duše umrle drage i lirskog subjekta.
Lirsko i epsko - U pevanju o ljubavi lirskog subjekta i Anabele Li objedinjene su lirske i epske osobenosti. Lirsko je u osećanjima i raspoloženjima: snažna mladalačka ljubav koju ni smrt nije mogla da umanji. Bol i tuga za umrlom dragom, lirski subjekt u mislima ide dragoj u grob. Epsko je pre svega u narativnosti lirskog kazivanja - to je pripovest sa tonom bajke, pripovest je smeštena u vremenu (Prije mnogo, i mnogo leta) i prostoru (U kraljevstvu, što plaču talasi), u prirodi priče je događaj - ovde je to smrt Anabele Li, najzad, likovi, akteri lirske priče, još jedna je osobenost epskog u ovoj pesmi Edgara Alana Poa.
Edgar Allan Poe - Annabel Lee
U carstvu na žalu sinjega mora
pre mnogo leta to bi -
življaše jednom devojka lepa
po imenu Anabel Li -
i samo joj jedno beše na umu:
to da se volimo mi.
U carstvu na žalu sinjega mora
deca smi bili mi,
al volesmo se više no iko
ja i Anabel Li, -
ljubavlju s koje su patili žudno
nebeski anđeli svi.
I zato, u carstvu na morskom žalu,
pradavno ovo se zbi:
dunu silni vetar sa neba,
sledi mi Anabel Li;
i doðoše od mene da je odnesu
njezini roðaci svi,
u grob na morskom je spustiše žalu
da večni sanak sni.
Anđele je zavist morila što su
tek upola srećni ko mi:
da! Zato samo (kao što znaju
u onome carstvu svi)
dunu vetar s neba i sledi
i ubi mi Anabel Li.
Ali mi nadjačasmo ljubavlju one
što stariji behu no mi -
što mudriji behu no mi -
i slabi su anđeli sve vasione
i slabi su svi podvodni duhovi zli
da ikad mi razdvoje dušu od duše
prelepe Anabel Li: -
Jer večite snove, dok mesec sjaj toči,
snivam o Anabel Li;
kad zvezde zaplove, svud viđam ja oči
prelepe Anabel Li;
po svu noć ja tako uz dragu počivam,
uz nevest svoju, uz život svoj snivam,
u grobu na žalu, tu ležimo mi,
a more huči i vri.
__________________________________
Edgar Allan Poe rodio se 1809. Američki je pripovjedač i lirik. Rano je ostao bez roditelja, pa je odrastao u kući bogata trgovca. On ga je školovao nekoliko godina u Engleskoj. Poslije živi od književnog i novinarskog rada. Bio je sklon neurednom životu, uz to boležljiv, pa nakon smrti mlade supruge ubrzo i on umire, gotovo na ulici. Poeove su priče nastale pod utjecajem engleskog "romana jeze". Redovito opisuje mistične teme te jezovita djela i zločine. Smatraju ih prethodnicama suvremene priče, posebno kriminalističke. Većina ih je u dvjema knjigama: Groteskne pripovjesti i arabeske (1840) i Pripovjesti (1845).
Kao pjesnik, bio je manje plodan. Pisao je pjesme mistično - romantičnog ugođaja i bizarnih motiva. Najpoznatije mu je pjesma Annabel Lee, a najpoznatija poema Gavran.
Najbolje Poove pripovetke narativno su savršene, svaka reč poseduje sopstveni zvuk, efekat, psihološko značenje, a literarni instrumenti dovode do konstituisanja atmosphere straha, klaustofobije, jeze. U Bunaru i klatnu preovlađuje čisti horor, dok se pripovedač bori sa mašinom za ubijanje; Pad kuće Ašer upoznaje nas sa bledim, neurotičnim Roderikom Ašerom, sasvim sličnim živom duhu, i sa ledi Madlenom rastrzanom između egzistencije i ništavila. Posebno treba obratiti pažnju na senzibilitet u ovoj svojevrsnoj parodiji na gotske romane i, delimično autoparodiji. Koristeći se višeznačjem, autor postavlja nekoliko gotovo nerešivih dilema - radi li se o storiji o ludilu, porodičnom prokletstvu ili vampirizmu? Da li je u pitanju košmar ili stvarnost? Jesu li likovi ljudi od krvi i mesa ili priviđenja?
U svakom slučaju, čitajući Poovu sjajnu novelu, bičete potpuno obuzeti autorovom fantastikom.
Što se tiče poezije Edgara Alana Poa, naročito mesto zauzima Gavran gde je smrt opisana u liku lepe, mlade žene.
Uopšte, pisac je, može se reči, bio opsednut temom smrti i vrlo ju je često obrađivao - Eldorado, Crna mačka, Maska crvene smrti, Činjenice o slučaju gospodina Valdemara, Eleonora, Ovalni portret. Poovi junaci nisu duhovi, već pokojnici koji žele da se vrate u život i živi osuđeni na smrt.
Ostala djela: Tomerlan, Groteskne pripovijesti i arabeske, Pripovijesti.
Edgar Allan Poe - Čovek gomile
Edgar Allan Poe - Maska crvene smrti
Edgar Allan Poe - Naličje stvarnosti - esej
Edgar Allan Poe - Ovalni portret
Edgar Allan Poe - Pad kuće Usher
William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >
Ivo Andrić - Prokleta avlija Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >
Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >
Meša Selimović - Derviš i smrt Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >
Dobrica Ćosić - Koreni Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >