Dragutin Tadijanović - Srebrne svirale lektira

Dragutin Tadijanović - Srebrne svirale

Dragutin Tadijanović - Srebrne svirale

 

Srebrne svirale obuhvaća pjesme nastale od 1920. godine do 2003. godine. Prvo izdanje izašlo je davne 1960. godine, a u svako novo dodane su još neke pjesme. Sveukupno je do sada izašlo čak 19 izdanja ovih zbirka pjesama. Pjesme su napisane slobodnim stihom što znači da u stihovima nema rime i da nisu pisani istim dužinama stiha. Ritam u pjesmama se postiže različitim vrstama strofa i stihova, inverzijom, ponavljanjima te opkoračenjem. Pošto se radi o lirskim pjesmama, pjesnik se i slikovito izražava tako da stvara slike. U tu svrhu koristi i razna stilska sredstva i stilske figure.

 

Stope u snijeguPejzažna lirska pjesma kojom nam pjesnik opisuje šetnju gradom za vrijeme snježne zimske noći. Govori nam ugođaju koji pjesnik doživljava te o raspoloženju koje ga zahvaća noću. Pjesma ima pet strofa, a stihovi se mijenjaju kroz strofe i to od više prema manje. Tako je prva strofa peterostih, druga je već četverostih, treća trostih, u četvrtoj možemo primijetiti dvostih, dok se zadnja, peta strofa, sastoji od samo jednog stiha, tj. ona je monostih. Autor opisuje kako pada snijeg i što se više pjesma bliži kraju tako on prestaje padati, da bi na kraju on ostao bez riječi baš kada je i snijeg prestao padati. Nakon snijega ostali su tragovi, a nakon njih riječi, odnosno pjesma. Pjesma je jedini trag koji ostaje. Kada razmotrimo motive, dobit ćemo bolji uvid u samu pjesmu i moći ćemo odrediti njezinu vrstu.

 

Naslov pjesme nas već može odvesti do utvrđivanja glavnih motiva pjesme. Tako možemo zaključiti da se kroz pjesmu pojavljuju motivi po strofama: gradske ulice, ulične svjetiljke, zvjezdice, bijeli snijeg, stope, snježne ulice, plinske svjetiljke, hladna svjetlost, snijeg, trag stopa te povratak kući i trag stopa koji ostaje u snijegu. Kada prođemo kroz cijelu pjesmu, dobijemo dojam da nam pjesnik osim same noćne šetnje i tragova u snijegu koji ostaju, daje još neko drugo, više značenje. Tako možemo zaključiti da je cijela pjesma u biti preneseno značenje ili metafora. Pjesnik nas navodi na to da zaključimo da je u biti prolažanje snježnim, noćnim ulicama, prolaženje kroz život, a tragovi u snijegu su u biti tragovi kojima pjesnik ostavlja svoje tragove u životu. Pjesma je pisana slobodno, a ritam je pjesnik postigao ponavljanjem riječi i pojedinih dijelova rečenice te ponavljanje veznika "i" kojeg možemo često uočiti na početku stihova.

 

Na ritam također utječe i ponavljanje nekih glasova, a posebno se tu ističe ponavljanje suglasnika "s" i "z" što zovemo aliteracije te ponavljanje samoglasnika "a", "o", "i", a to se zove asonanca. Također, možemo vidjeti da na ritam utječe i duljina stihova koji se kreću od duljih prema kraćima kroz strofe, a oni nam naglašavaju padanje snijega. Snijeg pada od jačeg intenziteta, na mahove, da bi na kraju padao sve slabije i skroz prestao. Dakle, stopama nam pjesnik daje do znanja da se radi o tragovima koji mogu biti više ili manje vidljivi, zasuti ili nezasuti. Oni mogu voditi prema zamišljenom svijetu ili prema domu. Pjesnik nam govori i o osjećaju samoće u toj hladnoj, zimskoj noći, a naglašava da nam je samoća ponekad potrebna i da je poželjna. Na kraju, možemo zaključiti da se radi o intimnoj, osjećajnoj pjesmi. Možemo je shvatiti na više načina, zavisno u kojoj fazi života je čitamo.

 

Stope u snijegu

 

Sinoć sam prolazio gradskim ulicama.
Svjetiljke su žuto gorjele,
I nigdje nije bilo nikoga.
Padale su sitne zvjezdice:
Bijeli snjegovi.

 

Prolazio sam, sinoć, gradskim ulicama.
Snjegovi su stope moje posipali,
Zasipali.
Tiho.


Ja volim ići snježnim ulicama,
Kad gore plinske svjetiljke
I hladna svjetlost pada na snijeg suh.


Jutros je bio trag mojih stopa okrenut:
Kako se kući vraća.


I nezasut.

________________

 

Visoka žuta žitaPjesnik govori o sebi i prirodi. Osjeća veliku ushićenost i sreću dok hoda poljima žita. Pjesnik najviše govori o sebi i kako on doživljava prirodu. Tako ovu lirsku pjesmu možemo svrstati u pejzažno-intimnu jer pjesnik nam kroz nju otkriva ono što osjeća. Pjesma je stihična – stihovi nisu u strofama čime je pjesnik dobio i na većoj ritmičnosti i uzbuđenosti. Pjesma je uobličena ovim motivima: rumena zora, jasna jutra, rosna polja, mlad vjetar, teški klasovi, žuta žita, srce, zlatan sat. Ritam pjesme govori na o tome koliko je pjesnik ushićen i uzbuđen, a to naglašava žitom i njegovim njihanjem. Njihanje žita naglasio je i ponavljanjem suglasnika "s", "š" i "ž". Kraj pjesme pjesnik je obilježio poredbom. Ritam pjesme, pjesnikova srca i prirode su u skladu. Pjesniku je priroda bliska i kroz nju nam izražava svoje osjećaje. Glasovni i vizualni elementi su povezani te također uzrokuju ritmičnost.

 

Visoka žuta žita


Kada u rumene zore

Ili u jasna jutra
Prolazim
Poljima rosnim
Gdje mlad vjetar njiše teške klasove
Visokog žutog žita,
Iznenada stanem;
I gle!
Moje srce, od radosti, glasno kuca
Kao zlatan sat.

________________

 

Rano sunce u šumiPejzažna lirska pjesma koja nam govori o buđenju šume koje se događa u rano proljeće te o pjesnikovoj oduševljenosti šumskim krajolikom. Pjesma govori o prirodi, ali i o samom pjesniku. Pjesma ima četiri strofe, a njezini stihovi su različite duljine. Prva strofa je trostih, druga i treća su šesterostisi, a četvrta je sedmerostih. Svaka strofa ima svoju temu, odnosno misao. Misao pjesme posebno je vidljiv kroz motive.

 

Tako kroz strofe možemo izdvojiti ove motive: zelene krošnje, proljetni vjetar, sunčeve strelice, stabla, lišće, grančice, šuma, cvjetovi, listovi, ptičice, sunce, sjene, likovi na travi i rosa. Sve što se događa u šumi dolazi s pojavom sunca koji je glavni pokretač cijelog života i on je kao tema prisutan u svim strofama osim u prvoj. Ritam pjesme se mijenja, on je čas miran i smirujuć, a čas uzbudljiv. Pjesnik nam njime pokušava dočarati svoju uzbuđenost i zanesenost prirodom. U nekim dijelovima pjesme pjesnik je osjeća sreću i ushićenost, ponegdje nemir i uzbuđenost, a negdje i mir, spokojnost i plahost. Ritam je pjesnik postigao ponavljanjem veznika "i" na početku stihova kojom nam je želio dočarati nestrpljivost, zatim ponavljanje nekih riječi, ali i glasova. Ritam se naglašava i inverzijom, odnosno obrnutim gramatičkim poretkom od onog koji je inače uobičajen. Tako možemo primijetiti u ovom slučaju da se to događa kada pjesnik smješta atribut iza imenice, a ne ispred kako je to inače uobičajeno ("cvjetovi / Bijeli"). Isto tako možemo primijetiti da pjesnik prebacuje i dijelove rečenice u novi red, odnosno stih, što se naziva opkoračenje. Stihovi su različite duljine i prevladavaju oni kraći čime pjesnik postiže brži ritam.

 

Ritam i živost postiže i aoristom, odnosno prošlim svršenim vremenom. Pošto nam pjesnik želi prenijeti i vizualne slike prirode, koristi često i metafore, personifikacije, poredbe i epitete. Pjesnik ovom pejzažnom pjesmom progovara i o duhovnom stanju sebe i svog odnosa prema prirodi. Sunce je za njega pokretač života.

 

Rano sunce u šumi


U zelene krošnje uleti

Proljetni vjetar,
Mlad.


Sunčeve tanke strelice
Probodoše lišće
I grančice
I stabla:
Čitava se šuma zanjiha,
Zasja.

 

Rosnati cvjetovi,
Bijeli,
I listovi,
I male ptice,
Pozdraviše sunce
Veliko.

 

A sjenke granatih stabala
Narisaše,
Kao prsti,
Raznolike
Likove
Po travi
Na kojoj se blista rosa kao suze.
____________

 

Gdje su mladi dani - Pjesma spada u njegovu prvu fazu pisanja, onu koja je trajala od dvadesetih godina prošlog stoljeća do 1935. godine. To je vrijeme kada je Tadijanović napustio svoj rodi kraj, selo Rastušje pokraj Slavonskog Broda i preselio se u Zagreb kako bi se školovao. Pjesme napisane u ovom razdoblju još uvijek odišu pjesnikovom povezanošću s rodnim krajem. One su slikovite, često pejzažne, ali i pomalo sjetne, nostalgične. Te pjesme nisu nostalgične samo za krajem koje je pjesnik napustio, nego i djetinjstvom koje je morao napustiti odrastanjem, ali i odlaskom. Kako je vrijeme prolazilo, u njegovom pjesništvu počinje se osjećati i postepeno jačati otuđenost od tog istog kraja, upravo kako se pjesnik i sam osjećao nakon dužeg boravka van rodnog kraja.

 

Te pjesme sadrže očitu otuđenost, ali i nepripadanje ni jednom mjestu. Niti rodnom, niti onome u koji se doselio. One su pomalo i naivne, jer ne samo da idealiziraju prošlo vrijeme koje uključuje djetinjstvo i rodno selo, već se u njima nada povratku. Pjesnik priziva povratak kao da će on značiti ne samo vraćanje korijenima, već i povratak u prošlost, gdje su stvari onakve kakvima ih pamti. Ova pjesma napisana je 1921. godine, na početku pjesnikove prve faze pjesništva i ona je jedna od tih nostalgičnih pjesmama kojima priziva djetinjstvo i želi povratak, znajući da to ipak neće biti moguće.

 

Tema ove pjesme su sjećanja i razmišljanja o prošlim danima koji se ne mogu vratiti. Pjesnik razmišlja o prolaznosti života tako da možemo reći da se radi o misaonoj pjesmi. Stihovi u pjesmi su podijeljeni u četiri strofe. U prvoj strofi možemo primijetiti dvostih dok u drugim strofama prevladavaju katreni. Svaka strofa tiče se druge životne dobi i drugačijeg životnog iskustva. U drugoj strofi pjesnik se pojavljuje kao dijete i želi rukama dosegnuti zvijezde, u trećoj strofi to je Bog o kojem je pjesnik saznao iz bakinih priča, dok se četvrta strofa bavi pjesnikovom ljubavi. Tako možemo zaključiti i da svaka strofa ima svoje vrijeme radnje.

 

U prvoj strofi vrijeme radnje je sadašnjost jer se radnja događa za vrijeme pjesnikova pisanja. U svim ostalim strofama vrijeme radnje je prošlo, ali različito. Događa se od pjesnikovih najranijih dana djetinjstva pa dalje kroz život. Pjesma je pisana slobodnim stihom, nema rime, a stihovi su različite dužine pa tako možemo uočite stihove u kojima su slogovi šesterci pa sve do dvanaesterca. Za ritam su zaslužna ponavljanja glasova i riječi te tako možemo uočiti ponavljanje riječi "gdje" na početku svake strofe koja daje značenje pjesmi kao cjelini. Možemo zaključiti da je svaka strofa pitanje te započinje riječju "gdje". No, ne očekuje se odgovor jer se radi o retoričkim pitanjima.

 

Pjesnik nam svojim upitima pokušava dočarati nevjericu, sumnju, tjeskobu ili nesigurnost. U pojedinim stihovima možemo primijetiti i inverziju, odnosno obrnuti red riječi od onog uobičajenog. Tako možemo uočiti da epiteti dolaze iza imenica. Time pjesnik želi dodatno naglasiti izrečeno. Pošto je tema pjesme neuhvatljivost vremena i njegovo konstantno izmicanje, odgovori na retorička pitanja su nepotrebni.

 

Gdje su mladi dani


Gdje su dani moga djetinjstva

Koji se više nikad neće vratiti?


Gdje su noći zvijezdā,
Duboke, tajanstvene,
Kad sam ručice pružao
Da s neba uberem krupnu, žutu zvijezdu?

 

Gdje su zimnje večeri,
Kraj ognjišta kad bi mi baka
Pripovjedila o dragom Bogu
U bijeloj bradi dugačkoj?


Gdje su tajni, slatki časovi,
Kad mi je srce dječačko
Zakucalo živo, plašljivo,
Čim bi mi se ukazala ... ti?

____________

 

Mjesečina - Ovo je misaona pjesma o ljubavi, prolaznosti i smrti. Pjesnik se sjeća lanjskog ljeta kad je promatrao isti mjesečev sjaj iznad hrastove šume, kao i danas. Tada je pored njega bila voljena žena, a sad je nema. Njen grob sada poliva mjesečina. Tada je bio sretan, a sad je tužan. Metaforom o krhkim igračkama u krvničkim jakim rukama pjesnik poručuje da smo žrtve sudbine. Sve je prolazno, tuđe će oči gledati mjesečinu kao što smo je mi gledali. Mjesec će se uvijek pojavljivati, izmjenjivat će se dan i noć, a nas neće biti.

 

U pjesmi su dva raspoloženja: lanjski zanos i smijeh, dvoje zaljubljenih na klupi i današnja tuga, samoća i mjesečinom obasjan grob.

 

Pjesma obiluje vizualnim pjesničkim slikama: u tamnom sjaju mjesec rumen, izlazak punog mjeseca iza šume hrastove, u rasvjeti mliječnoj, mjesečina grob poliva, večernje sjenke oduljaše. Tišina je, samo mjesečina pjesniku šapuće. Ponavljanje riječi nema (nje) i dugo (još dugo poslije nas) govori o neminovnom kraju i smrti. Ugođaj pjesme je tužan i sumoran. Pjesma ima šest nejednako dugačkih strofa s nejednako dugačkim stihovima, bez rime. Ponavljanje prva dva stiha na kraju pjesme obrnutim redom govori o neumitnosti sudbine.

 

Mjesečina


Gle, iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini,

Mjesec se pomalja. Rumen. Okrugao.


Lanjskog ljeta, s klupe ispod kestena,
Gledao sam s tobom, u zanosu,
Izlazak punog mjeseca iza šume hrastove,
U rasvjeti mliječnoj i smijehu.


Oh, kakve li smo krhke igračke

U krvničkima jakim rukama!


Tuga me je, i ja sam posve sam:
Mjesečina večeras grob tvoj poliva.
Mjesečina večeras meni šapuće

Da tebe nema, i nema, zauvijek.


O, dugo, dugo, još dugo poslije nas

Tuđe će oči gledati kao što gledasmo i mi:
Naže se sunčani dan,
Večernje sjenke oduljaše;
Mjesec se pomalja
Iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini.

___________________________________

 

Dragutin Tadijanović rođen je 4. studena 1905. godine u Rastušju, pokraj Slavonskog Broda, kao sin zemljoradnika. Pučku školu polazio je u susjednom selu Podvinju, a gimnaziju je završio u Slavonskom Brodu. Poslije mature 1925. godine, dolazi u Zagreb na studije. Upisao se najprije na šumarstvo, a zatim je prešao na filozofiju. Diplomirao je 1937. godine. Bio je niz godina urednik književnih izdanja u Nakladnom zavodu Hrvatske i u Zori. Redovit je član HAZU. Pjesme počinje pisati u trinaestoj godini. Objavio je dvanaest knjiga pjesama Lirika, Sunce nad oranicama, Pepeo srca, Dani djetinjstva, Tuga zemlje, Pjesme itd. Pjesme su mu prevedene na dvadeset stranih jezika i uvrštene u domaće i strane antologije lirike. Povremeno je prevodio poeziju s češkog, njemačkog i francuskog. Uredio je sabrana djela brojnih pisaca.

 

Poezija Dragutina Tadijanovića, živog klasika i prvaka hrvatskog pjesništva, javlja se iz dubokog punog doživljaja, i kada se pjesnik vraća u rano djetinjstvo i mladićke dan zarobljen bojama zavičajnih pejzaža i melodijom svoje Slavonije, i kada u stihovima, na svoj način, poetski ispisuje kronologiju svog života na putovima izvan zavičaja. Njegove su pjesme osebujna ugođaja, slobodna stiha, dojmljive u svojoj sažetosti. Umro je 17. lipnja 2007. godine.

 

Dragutin Tadijanović - Dugo u noć u zimsku bijelu noć 

Dragutin Tadijanović - Gozba

Dragutin Tadijanović - Klas 

Dragutin Tadijanović - Prsten

loading...
6 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Dragutin Tadijanović - Srebrne svirale

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u