Dobriša Cesarić - Voćka poslije kiše

Napisana poezija Dobriše Cesarića specifična je zbog svoje jednostavnosti. Autor nam priča o, na pravi pogled jednostavnim temama, a i jezik je jednostavan. No, važno je naglasiti da se ne smijemo zaustaviti na prvom dobivenom dojmu. Moramo potražiti dublje značenje jer to je ono što nam autor ustvari želi predočiti. Bitno je pripaziti i na rime i naglaske pojedinih riječi jer autor je i njima htio naglasiti pojedinu radnju. Dakle, za pjesme je specifično da stalno i svaku puta tragamo za dubljim značenjem riječi, stihova i rečenica koje nam je autor htio prenijeti. Iz tog razloga, analize lirskih pjesama su uvijek puno dublje od, na prvi pogled, samih riječi.

Već pri samom spomenu naslova ove pjesme možemo zaključiti koja je njezina tema. Dakle, tema ove pjesme je razmišljanje i doživljaj stabla jedne voćke nakon kiše. Ako pjesmu shvatimo doslovno, odnosno ako zaključimo da je njezina tema sama voćka, svrstali bi je u lirsku pejsažnu pjesmu. No, potrebno je proučiti njezino dublje značenje u kojem je voćka u bit samo simbol.

Da pjesma ima dublje značenje, ako ne prije, mogli smo pomisliti u zadnjem stihu kada pjesnik voćki daje epitet da je jadna. A takav epitet, naravno, nije primjeren za voćku. Osim što nam govori o njezinom fizičkom stanju, ovaj epitet nam govori i o tome kakvog je raspoloženja i stanja voćka.

Pjesma se sastoji od dvije strofe, a svaka od njih ima po četiri stiha. Dakle, pjesma se sastoji od dva četverostiha. Svaka strofa tvor jednu misaonu cjelinu, a to nam određuju motivi. Motivi koje možemo primijetiti u prvoj strofi su: voćka – kiša – kapi – sunce – raskoš, dok su u drugoj strofi motivi: sunce – čarolija – drvo voćke. Motivima je pjesnik naglasio tematske jedinice koje sama za sebe imaju svoje značenje. Motivi zajedno tvore pjesničke slike.

Možemo primijetiti da su pjesničke slike u prvoj i drugoj strofi u potpunosti suprotstavljene. Tako je voćka u prvoj strofi raskošna i čarobna, dok je već u drugoj ona samo jadno malo drvo. Sada je vrijeme da se pozabavimo onime što smo spomenuli na početku. Dakle, ako prihvatimo činjenicu da je voćka samo simbol i da je promatramo u prenesenom značenju, analiza strofa može dobiti dublje značenje. Spomenuti kontrast može nam izraziti suprotstavljene slike koje su i prikazane pjesničkim slikama. Glavna odlika pjesme je suprotstavljenost. Ona se ne očituje samo kod pjesničkih slika već i u ritmu. U prvoj strofi se ponavlja glas "i", dok se u trećem i četvrtom stihu druge strofe ponavlja glas "o". To se zove asonanca. Možemo primijetiti da ponavljanje glasa "i"potiče na bolje raspoloženje, unosi vedrinu i dobro raspoloženje, dok ponavljanje glasa "o" donosi uz sporiji ritam i tmurno i sumorno raspoloženje. Obje strofe napisane su vezanim stihom što znači da su svi stihovi vezani rimom te da su jednake duljine. Rima je parna (aabb, ccdd), a stihovi se sastoje od devet slogova, dakle radi se o devetercima. Da bi u potpunosti razumjeli temu pjesme važno mjesto zauzimaju epiteti. Epitete koje najviše možemo istaknuti su, u prvoj strofi čarobno i raskoš, a u drugoj, obično, jadno, malo (drvo). Epitet jadno možemo shvatiti i kao preneseno značenje, odnosno personifikaciju jer pjesnik drvetu daje ljudske karakteristike.

Iz toga možemo zaključiti da voćka ima simbol čovjeka. Tako možemo odrediti i dublje značenje pjesme. U prvoj strofi voćka predstavlja simbol sretnog čovjeka, dok u drugoj strofi ona predstavlja čovjeka u nesreći. Na kraju možemo zaključiti da se radi o alegorijskoj pjesmi, tj. pjesmi u prenesenom značenju. Pjesma govori o trenucima u čovjekovom životu, o njegovim lijepim i sretnim trenucima pa o trenucima tame, boli i patnje.

Voćka poslije kiše

Gle malu voćku poslije kiše:

Puna je kapi pa ih njiše.

I bliješti suncem obasjana,

Čudesna raskoš njenih grana.

Al nek se sunce malko skrije,

Nestane sve te čarolije.

Ona je opet kao prvo,

Obično, jadno, malo drvo.

Ovo je kratka lirska pejzažna pjesma. Rima je parna. Od SIS se pojavljuje simbol što je u stvari samo jedna vrsta metafore, a ustvari se odnosi na druga dva stiha prve strofe. Tema pjesme je ponovno rađanje, bilo voćke bilo nekog drugog živog bića. Motiv je ustvari baš voćka koju je pjesnik ugledao poslije kiše.

U spomen Sergeju Jesenjinu

Između ljudi što pjevaju život

I grabe užitke iz noći i vina,

Ima ih koji padajuć rastu,

Padajuć rastu kao lavina.

Njihova duša gasne i gasne,

Da sto puta jače u pjesmama sine,

A njihov put je čist i bijel

Kao snježni put lavine.

Ovo je kratka lirska pjesma. Rima je abcb. Od SIS se pojavljuje poredba (Padajući rastu kao lavina; A njihov put je čist i bijel Kao sniježni put lavine). Tema pjesme je život pjesnika Sergeja Jesenjina koji je u potpunosti žrtvovao svoj život i svoje zdravlje, zato što je to bio njegov način dolaženja do inspiracije. Motiv je S. Jesenjin.

Shelley

Kadikad, u kasni sat,

Tajanstven dar mi bude dat,

I slušam šumne razgovore

Sa vjetrom što ih vodi more.

Na vrućem čelu u taj mah

Osjetim cijelog svijeta dah.

Trepere zvijezde u visini,

I njihov sjas me sretnim čini.

Prolazi noć. Ja lutam sam.

O, kom da ovaj zanos dam?

Ja živim njime, u njem bdim.

Da plačem? Pišem? Što ću s njim?

Ovo je kratka lirska pjesma. rima je parna. od SIS se pojavljuje metafora

Tajanstven dar mi bude dat - pjesnik dobiva inspiraciju;

I slušam šumne razgovore Sa vjetrom što ih vodi more. - Pjesnik čuje neke čudne šumove koji ga podsjećaju na razgovor likova u nekoj njegovoj pjesmi;

O, kome da ovaj zanos dam? - pjesnik nezna u koju bi pjesmu pretočio inspiraciju.

Tema ove pjesme je inspiracija koja je piscu došla u kasne noćne sate. Motiv pjesme je inspiracija.

Slap

Teče i teče, teče jedan slap;

Što u njem znači moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara,

O sja i dršće u hiljadu šara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati,

I moja kaplja pomaže ga tkati.

Ovo je kratka lirska pjesma. Rima je parna. Od SIS se pojavljuje preneseno značenje (Teče i teče, teče jedan slap - pjesnik uspoređuje slap sa cjelim narodom, civilizacijom;

Što u njem znači moja mala kap - pjesnik uspoređuje jednu kap slapa sa svojom prividnom ništavišću u društvu;

Gle, jedna duga u vodi se stvara - Duga simbolizira sva lijepa i dobra postignuća u životu). Ma koliko se čovjeku činilo da je nevažan u društvu, koje nikad ne miruje, bez njega se puno toga dobroga ipak ne bi moglo dogoditi. Motiv pjesme je slap koji stalno i nezaustavljivo teče.

Predjesenji dan

Već nema sunce starog žara,

Al dan je nasmješen i vedar.

Bez Posla i ne vičuć više

Posljednji prođe sladoledar.

Tumara bijeli čovjek ljeta

Po gradu, nevesela lica.

Kadikad padne žuti list

Pred kotač njegovih kolica.

To javlja jesen, da je tu,

I zemlja čeka prvu kišu,

A kestenjari - ti uglari -

Prašinu ljeta s peći brišu.

Ovo je kratka lirska pjesma. Rima je abcb. od SIS se pojavljuje personifikacija (Al dan je nasmiješen i vedar; To javlja jesen, da je tu). Tema pjesme je preobrazbe iz ljeta u jesen i zimu. Motiv su ljudi koji se spremaju za zimu npr. Sladoledar prestaje raditi, a kestenjar počinje.

________________________________

Dobriša Cesarić (Slavonska Požega, 10. januar 1902. - Zagreb, 18. decembra 1980.) hrvatski pesnik. Dobriša Cesarić detinjstvo provodi u Osijeku gde završava osnovnu školu i četiri niža razreda gimnazije. U jeku Prvog svetskog rata dolazi 1912. godine u Zagreb gde završava gimnaziju, a posle mature 1920. godine upisuje filozofiju.

Kratko vreme radi u zagrebačkom kazalištu (pozorištu), a zatim dugo godina kao bibliotekar u Higijenskom zavodu, da bi posle Drugog svetskog rata radio kao urednik u izdavačkom preduzeću Zora. Preminuo je u Zagrebu 18. decembra 1980. godine. Bio je član Jugoslavenske akademije nauka i umetnosti.

Književna karijera - U književnosti se prvi put, kao četrnaestogodišnjak, pojavio 1916. godine pjesmom I ja ljubim. Prvu zbirku pesama Lirika objavljuje 1931. godine i za nju dobija nagradu Jugoslavenske akademije. Sarađuje u mnogim književnim časopisima - Književnoj republici, Savremeniku, Kritici, Hrvatskoj reviji... objavljuje književne prikaze, prevodi sa nemačkog i ruskog jezika. Objavio je sledeće knjige: Lirika, Spasena svijetla, Izabrani stihovi, Pjesme, Knjiga prepjeva, Osvijetljeni put, Goli časovi, Izabrane pjesme, a izašla mu je i zbirka prevoda svetskih pesnika, Knjiga prepeva. Pesničko delo Dobriše Cesarića sadrži 10-ak knjiga pesama i veći broj knjiga iz njegove poezije i prepjeva.

Dobriša Cesarić pripada starijoj generaciji hrvatskih pesnika, koja se javlja u književnosti posle Prvog svetskog rata. Afirmisao se kao pesnik širokog tematskog i emocionalnog raspona, izgrađenog ukusa i stvaralačke discipline. On peva o pesniku i pesmi, zavičaju i detinjstvu, urbanoj sredini i prirodi, proleću i jeseni, ljubavi i smrti, siromaštvu gradskih predgrađa. Ne podnosi urbanu sredinu, oduševljava se prirodom i slavi njene blagodeti. Predgrađe je simbol siromaštva i pevanje o tome čini Cesarića socijalnim pesnikom izrazite angažovanosti. Raznolikost tema nameće i široku lepezu emotivnih tonova. Ima kod njega sete, tuge i melanholije, pomirenosti sa nedaćama i sudbinom - preovladavaju slike jeseni, sutona i večeri, nesreće, poraza i smrti. Pesimizam je dominantno raspoloženje i doživljavanje stvarnosti ("Mi smo ko lišće, koje vetar trese"), ali i gnoseološki (saznajni) agnosticizam kao sumnja u ljudsko znanje ("Ko zna ah, niko, niko ništa ne zna, Krhko je znanje"). U panteistički intoniranim pesmama, a takvih je dosta, ima svetlosti, vedrine i optimizma - to su slike jutra, proleća, detinjstva, povratka u zavičaj. Pesnik, pesma i pevanje, radost stvaranja, česta su tema u Cesarićevoj poeziji. Opšte odlike Cesarićeve poezije mogu se svesti na nekoliko odrednica: neposrednost, otvorenost, jasnost, preciznost, slikovitost, muzikalnost, ekspresivnost. Preveden je na četrnaest jezika.

Prevodio je poeziju Getea, Rilkea, Hajnea, Puškina, Ljermontova, Jesenjina.

Dobriša Cesarić - Balada iz predgrađa 

Dobriša Cesarić - Jesen

Dobriša Cesarić - Mala kavana

Dobriša Cesarić - Oblak 

Dobriša Cesarić - Pjesme

Dobriša Cesarić - Poludjela ptica

Dobriša Cesarić - Povratak

Dobriša Cesarić - Slap

Dobriša Cesarić - Slavlje večeri

Dobriša Cesarić - Tiho o tiho govori mi jesen