Dobrica Ćosić - Deobe lektira

Dobrica Ćosić - Deobe

Dobrica Ćosić - Deobe

 

Ćosićev roman, Deobe, ulazi u red najznačajnijih dela savremene jugoslovenske literature kako po obimu svojih tematskih zahvata tako i po moralno smeloj, dramatičnoj epskoj projekciji nekih od suštinskih odnosa, zbivanja i ljudskih sudbina tokom proteklog oslobodilačkog rata.

 

Na prvi pogled to je istorijski roman sa temom o četničkom ravnogorskom pokretu u Srbiji, o njegovom putu od kompromisnih saradničkih veza sa partizanima u prvim ustaničkim akcijama 1941. godine pa sve do njegove moralne, vojne i istorijske kapitulacije, obeležene sramiim žigom nadionalne izdaje i zločina. U taj vremenski okvir od nekoliko godina pisac je ugradio najtipičnije pojave i vidove srpskog četništva u njegovoj kontrarevolucionarnoj akciji. Projiciran u svetlosti pažljivo odabranih životnih sadržaja, preživeli srpski nacionalistički pokret naslikan je kao bezuman kriminal, a tradicionalno četništvo kao očajničko i zversko orgijanje buržoasko - seljačke stihije preplašene blizinom proleterske revolucije.

 

Međutim, Deobe su istovremeno i socijalni, i ratni, i psihološki roman, koji integralno sagledava, tumači i objašnjava jednu složenu nacionalnu pojavu sa mnogostrukim i dubokim korenima u prošloegi i tradiciji. Tragajući za tim korenima, Ćosić istovremeno traži i odgovor na neka suštinska pitanja rata i revolucije. Može li se zločinom ići ka dobru? Kada, zašto i kako dolazi do toga da se jedan nacionalni mit degeneriše u zločin i samouništenje? Kakva je uloga mladah generacija kada se suoče sa saznanjem o preživelosti mita nacije kojoj pripadaju?

 

U prošlosti proslavljeno erpsko četništvo, oličeno u hajdučkim i komitskim borbenim tradicijama, vuče svoje korene još iz onih vremena kad je na ovom vetrometnom terenu golorukom narodu trebalo obezbediti najelementarnije uslove opstanka. Suprotstavljajući se tuđinskom nasilju silom i nožem, takvo, nekada vitalno nacionalno biće, formiralo je svoj mit o "apriornoj moralnoj čistoti srpstva" isključivo u borbi za fizičko očuvanje nacije. Tako je i nastao kult fizičke snage, kult noža, kult oružja uopšte.

 

Međutim, u savremenim uslovima života srpsko građanstvo nije umelo da srednjovekovnu ideologiju hajdučkog ratovanja učini elastičnijom i da tom nekadašnjem kultu suprostatavi svesno, socijalno i politički progresivno određivanje i opredeljivanje. Umesto toga, i ono je praktično nastavilo da se služi nožem i nasiljem i da, vaspitavano na legendama jednog srednjovvkovnog samodržavlja, završnu fazu svoje istorijske misije odvede u monarho - fašističku diktaturu i nasilje.

 

Ćosićeve Deobe, slikajući tragiku takve etike i mita jednoga dela srpskog življa, surovo su razobličile tu nacionalnu romantiku i zabludu, koja se na kraju survava U zločin kao logičnu konsekvencu jednog tragičnog istorijskog razvoja. Zato Deobe i nisu politički obračun revolucionara sa kontrarevolucijom, već istorijski objektivna osuda jednog fosilnog kulta koji se u opštoj narodnoj revoluciji degenerisao u izdaju.

 

Narodnooslobodilačka borba u ovom Ćosićevom romanu nije slikana samo kao oslobodilački rat, a ni kao klasičan obračun proletarijata sa buržoazijom. U stvari, ona je tu i jedno i drugo, ali istovremeno i rešenost jedne revolucionarne generacije da izvrši definitivan obračun sa deformacijama svoje nacionalne etike i tradicije.

 

Roman ne slika revolucionare, već "drugu stranu", onu koja se u tim zabludama i oličavala. Zato je ravnogorski četnički pokret, iako je korenima bio vezan za jednu pozitivnu nacionalnu tradiciju, istorijski nužno zakoračio u zločin i uništio se u svojoj protivnarodnoj i kontrarevolucionarnoj akciji.

 

Takva piščeva hrabrost da bez predrasuda govori o tradicijama na kojima je u detinjstvu i sam vaspitavan, hrabrost da traga za ljudskim korenima jednog surovog bratoubilačkog rata, prvenstveno je i dala ovo delo izrazito visoke umetničke vrednosti. Realističkim opisima orgijanja seljačko - oficirske i čaršijske stihije Ćosić je jasno i nedvosmisleno odgovorio na postavljena pitanja: zločinom se ne ostvaruje ideja dobra, a nacionalni mit postaje nehumana mitomanija kada kult sile postane i sredstvo i cilj u borbi protiv vlastitog naroda.

 

Težeći da četništvo prikaže što svestranije, Ćosić je svoje likove birao i gradio prema njihovom socijalnom noreklu i životnom opredeljenju, i time zahvatio sve društvene slojeve na koje se oslanjao ravnogorski pokret. Vojvoda Moravskog odreda Uroš Babović nije slučajno bogati seljak i vinarski trgovac. U njemu je predstavljeno imućno srpsko seljaštvo čijom je psihom harala glad za ugledom i posedom. Mučen predosećanjem bliskog susreta sa istorijskim trenutkom čiji moral drukčije tretira čovekovo "pravo" na posed, vojvoda Uroš Babović se očajnički bori i suprotstavlja, da bi, na kraju, postao dželat i svog rođenog sina.

 

Bata Pavlović je građanski politikant, "kolebljivi intelektualac sa kompleksom inferiornosti". U svojoj ideološkoj pometenosti on veruje da će od srednjovekovnog mita o srpskom pravoslavlju moći da stvori modernu nacionalnu ideologiju, u čijim bi osnovama i dalje ostao da živi kult vlasti i sile. Taj zbunjeni ideolog ravnogorskog pokreta, sa zvučnom doktorskom titulom donetom sa pariske Sorbone, u stvari je jadnik i očajnik, zabavljen više svojim kompleksom inferiornosti nego idealima i ideologijom pokreta.

 

U Kosti Cvetiću, bivšem jugoslovenskom oficiru, naslikano je mučno i jadno ljudsko stvorenje, nezadovoljno i svojim društvenim položajem i životom uopšte. Vaspitavan na ideji vernosti dinastiji kao dominantnoj crti tradicionalne nacionalističke etike, on u burnim vremenima rata i revolucije ne ume da nađe pouzdano moralno tle sa koga bi odolevao životu i iskušenjima. Sa takvim mučnim kompleksom u sebi, on se od odličnog vojnika i ratnika pretvara u zločinca i izdajnika naroda kome je pripadao.

 

Sem ovih, u romanu se ističe i lik pravoslavnog sveštenika Gavrila, a naročito četničkog koljača Ljubiše Dačića, čija neuzdignuta svest i primitivna, divlja priroda pokušava zločinom da kompenzuje svoju društvenu beznačajnost i da se sveti za socijalnu bedu.

 

Ćosić sa izrazitim darom i smislom gradi svoje književne slike o srpskom seljaštvu, o njegovoj svesti i prirodi. U mentalitetu njegovih seljaka oseća se mračan talog dalekih srednjovekovnih ideala, grube atavističke sile, egoistične pobude i mračni nagoni. Dva od tih nagona osobito su snažno istaknuta u svim tim likovima seljaka: glad za zemljom i strah od nemaštine. Ti nagoni dejstvuju kao opasan mehanizam jedne velike i slepe sile. U težnji da prikaže tu stihijnu snagu amorfne seljačke mase Ćosić je seljake često slikao u kolektivnim pokretima i akcijama, kao u starim antičkim horovima.

 

Svu tu složenu i obimnu literarnu građu, obuhvaćenu u tri knjige, Ćosić je oblikovao modernim i emocionalnim stilskim izrazom. On je napustio klasičan postupak deskripcije i naracije, pa je događaje slikao u neposrednoj, živoj, i gotovo dramskoj simultanosti. Pri tom se isključivo služio dijalogom, retrospekcijom i solilokvijem, ali je i rečenicu kidao, razbijao joj okvire i time obezbeđivao što veću živost izlaganja i neposrednost prikazivanja.

 

Svim tim odlikama, svojom epopejskom umetničkom projekcijom nekih od suštinskih zbivanja naše narodne revolucije, Ćosićeve Deobe su se domogle vrhunaca naše savremene književne reči.

__________________________________

 

Dobrica Ćosić je rođen 29. decembra 1921. godine u selu Velika Drenova kod Trstenika. Školovao se u srednjoj Poljoprivrednoj školi u Bukovu kod Negotina ali je prekinuo školovanje za vreme Drugog svetskog rata i kasnije završio Višu političku školu "Đuro Đaković". Bio je partijski komesar u resavskom odredu, ratni urednik lista Mladi borac, član Pokrajinskog komiteta SKOJ - a za Srbiju i član AGITROP - a CK KP Srbije. Republički i savezni poslanik bio je 12 godina. Jedan je od retkih koji su se javno usprotivili političkoj likvidaciji Aleksandra Rankovića. U domaću i svetsku književnost ulazi 1951. godine sa svojim prvim delom Daleko je sunce. Godine 1968. otvara pitanje Kosova čime izaziva pozornost članova iz CK. Postao je jedan od najpoznatijih opozicionara Josipu Brozu Titu posle razmimoilaženja sa njim. Od 1951. godine slobodan je umetnik. Godine 1971. postaje član SANU. U junu 1992. godine odlukom Savezne skupštine postaje prvi predsednik SRJ. Smenjen je godinu dana kasnije tajnim glasanjem oba veća Saveznog parlamenta posle sukoba sa Slobodanom Miloševićem.

 

Ćosić je svoju borbu protiv komunizma nastavio i posle smenjivanja sa mesta Predsednika SRJ. Bio je jedan od retkih akademika koji su se osmelili da govore na protestnim skupovima 1996 - 1997 na poziv Zorana Đinđića, tadašnjeg gradonačelnika Beograda.

 

Godine 2000. Dobrica je ušao u Narodnom pokretu Otpor, ali je kasnije izjavio da to ne bi učinio da je znao da je Otpor finansiran iz inostranstva. Dobrica Ćosić je bio prvi srpski intelektualac koji je otvoreno predložio podelu Kosova i Metohije još 1990 - ih. Tokom svog mandata Zoran Đinđić je ovaj predlog prihvatio i pokrenuo inicijativu koja je presečena u korenu njegovim ubistvom. Dobrica Ćosić se u svojoj knjizi Kosovo (2004) bavi ovom temom. U maju 2006. godine, jedan od najpoznatijih svetskih intelektualaca. Noam Čomski je otvoreno podržao ovaj predlog, nazvavši ga "najboljim mogućim".

 

Dobrica Ćosić je započeo svoj književni rad romanom Daleko je sunce 1951. godine, u kome evocira svoje ratničko iskustvo iz Narodnooslobodilačke borbe i slika moralnu i psihološku krizu ličnosti u uslovima rata. Dok je ovaj roman za sadržinu imao najsvežije događaje nacionalne istorije, drugi roman Koreni koji je objavljen 1954 godine uzima građu iz stvarnosti Srbije s kraja 19. veka. To je slika raskola u jednoj patrijarhalnoj porodici, ali i raskola u narodu. Ovde je Ćosić pažljivom psihološkom analizom razotkrio mentalitet srbijanskog sela, uočio začetke i uzroke političkih previranja, predočio nekoliko upečatljivih karaktera.


Romanom Deobe 1961. godine Ćosić se ponovo vraća Drugom svetskom ratu. Središnja tema je deoba u narodu, deoba na partizane i četnike i posledice ove podele. Sa književnoumetničkog stanovišta, ovaj roman donosi niz novina, osobenu kompoziciju, dominaciju unutrašnjeg monologa, otkrivanje umetničkog funkcionisanja poliloga kao sredstva za ispoljavanje mase kao književnog junaka, unošenje dokumentarnog materijala, stilsku raznovrsnost i izuzetno slojevitu leksiku.

 

Posle kratkog izleta u eksperiment sa antiromanom Bajka iz 1966. godine, Ćosić se vraća epskoj temi i piše istorijski roman Vreme smrti koji je objavljivan od 1972. do 1979. godine u četiri knjige. To je roman o Prvom svetskom ratu, široka freska vremena, događaja i ljudskih sudbina. Nastavljajući priču o pojedincima iz porodice Katića iz sela Prerova, započetu u romanu Koreni, Ćosić ispisuje sagu ne samo o porodici Katić nego i o Srbiji koja je doživela golgotu. Trilogijom Vreme zla (Vernik 1984. Grešnik 1985. i Otpadnik 1986.), koja se može odrediti kao politički roman, Ćosić nastavlja priču o pojedincima iz iste porodice, ali i o ličnostima koje su započele svoj romanski život u Vremenu smrti. Tako je Vremenom smrti i Vremenom zla popunjena praznina između romana Koreni i romana Deobe i ostvarena kontinuirana istorija o Srbiji, Prerovu i dvema prerovskim porodicama. Romanom Vreme vlasti nastavlja se istorija započeta romanom Koreni.

 

Dobrica Ćosić - Daleko je sunce

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Vreme smrti

loading...
27 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Dobrica Ćosić - Deobe

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u