Desa Muck - Anica i sportski dan

Anica Pivnik osmogodišnja je djevojćica. Živi s mamom, tatom i sestrom u kući s vrtom. Ona je vesela djevojćica, spretna i okretna. Njen je jako dobar prijatelj dječak Jakov. Njih se dvoje dobro slažu i nikada im nije dosadno kada su zajedno. Jednog je popodneva Jakov došao u posjet Anici. Bio je utučen i vrlo žalostan. Anica ga je poželjela pitati je li mu tko umro, ali to bi bilo neprilično. Bilo bi to neprilično zato što je Jakovu mama umrla kad je imao pet godina. Sada živi s tatom i bakom. Toga je dana Jakov bio zabrinut i neraspoložen zbog sutrašnjeg dana. Naime u školi se trebao održati sportski dan! Tome se danu Anica veselila jer se nadala da će u utrci pobijediti Spelu, veliku tužibabu iz razreda. Jakov se toga dana užasavao jer nije znao trčati i svi su mu se zbog njegova nespretnog trčanja uvijek smijali i rugali mu se. Anica je prijatelja pozvala da se uzvere na trešnju na kojoj je ona sjedila. Jakovu to nije uopće padalo na pamet. Bojao se pada. S druge strane, ako bi pao, slomio koju košćicu i dobio gips ne bi morao poći na sportski dan. Sada je Anica uvidjela kako bi Jakovljev strah mogao biti opravdan, pa ga je zamolila da joj pokaže kako trči.

Dječak je pristao, ali je Anica morala obećati da će mu ostati prijateljica i kada vidi kako nespretno trči. Zaista, Jakov je trčao jako smiješno, podsjećao je na bubamaru koja u prevelikim gojzericama trči kroz gusto blato. Naravno, Anica je sada shvatila prijateljev strah od sutrašnjeg dana. Predložila mu je neka zamoli tatu damu napiše isprićnicu. Takvo što nije dolazilo u obzir jer to ne bi dopustila Jakovljeva baka Milena. Milena je sportski nastrojena baka, svaki dan trči, u grad se vozi na biciklu, bavi se jogom, a na moru dnevno prepliva osam kilometara. Jakovu stalno govori kako se zdrav duh nalazi u zdravom tijelu, a i dječakovog tatu gnjavi neka se upiše u neki sportski klub. Anica je odlučila pomoći Jakovu. Rekla mu je neka gleda nju kako trči, a zatim će je oponašati. No, Jakovu se takvo što činilo komplicirano. Pa kako da istovremeno pomiće i ruke i noge? Ipak je i on morao pokušati. Kad je potrčao, silno je mahao rukama. Anicin tata, koji se pojavio na vratima kuće, rekao je da izgleda kao avion koji će poletjeti, a Anicina sestra Maja dječaka je usporedila s pijanom kokoši. U takvom okružju, gdje ti se svi rugaju, zbilja je teško vježbati. Zato su se Anica i Jakov dogovorili kako će vježbati trčanje noću na sportskom igralištu. Djevojčica je namjestila budilicu na ponoć. Kad je budilica zazvonila, tiho se iskrala iz kuće. Malo uplašena, jer nikada nije bila sama noću vani, stigla je do prijateljeve kuće. Zajedno su krenuli prema sportskom igralištu. Sve je bilo mirno i tiho. Tišinu je prekinuo pritajen smijeh jednog para koji se u blizini ljubio. Zato su djeca krenula dalje, prema rijeci. I počeo je trening. Već pri prvom pokušaju Jakov je pao. Rekao je da nije znao kojom nogom treba početi trčati. Pokušao je ponovno. Anica mu je davala upute i bodrila ga. Ali je dječak ipak gubio nadu i vjeru u sebe govoreći kako nisu svi za sve. Njihovu je raspravu prekinula pojava goleme i zastrašujuće sjene. Anica se jako uplašila misleć kako je to vodenjak ili divovski rak. Jakov ju je umirio. To im se pridružio neki pas lutalica. Dječak je prijateljici dao upute kako se treba ponašati u nazoćnosti nepoznatog psa. Treba se ostati miran, ne raditi nikakve nagle pokrete, znaći, ne smije se ni trčati.

Ovo se posljednje samom Jakovu najviše svidjelo. Rekao je kako će sada polako krenuti kući. Krenuli su prema cesti, ali pas ih je pratio. Pred njima se opet pojavila neka sjena. Bio je to muškarac koji se čudio sto djeca rade tako kasno vani. Susret s neznancem Anicu je toliko uplašio da je dala petama vjetra. Jurila je prema svojoj kući. Na njeno veliko čuđenje, Jakov ju je prestigao. Trčao je tako dobro i tako brzo! Za Jakovom je trčao pas. Sve troje stali su zadihani pred Anicinom kućom. Kad je došla do daha, djevojčica je pohvalila prijateljevo trčanje. Rekla mu je kako je trčao kao srndać. Jakov je zbog toga bio sretan i trčeći je pošao kući. Sljedećeg dana je mama teško probudila Anicu. Nakon noćnog izleta njoj se još spavalo. Mama je pomislila da je Anica bolesna, kao i njena sestra. Maja bi se obično uvijek razboljela prije sportskog dana. No Anica nikako nije željela propustiti utrku u kojoj će sudjelovati Jakov. Mama je krenula na posao, ali se uplašena vratila jer je pred vratima bio pas lutalica. Anica je objasnila mami kako treba proći pokraj psa. Zatim je djevojčica doručkovala. Bilo joj je žao psa, pa je i njega nahranila. Onda je pošla prema sportskom igralištu. Pas ju je pratio u stopu. Dala mu je ima Srećko. U utrci je najprije sudjelovao Anicin razred. Jakov je bodrio prijateljicu. Anica je ovaj put trčala puno lošije nego inače. Užasnula se kad je vidjela da je Spela prestiže. Anica je na cilj stigla druga. Jakov joj je čestitao i tješio je govoreći joj kako je lijepo trčala. To nije utješilo djevojčicu. Za svoj neuspjeh u sebi je pomalo krivila Jakova i njihov noćni trening. Sljedeći na redu bio je Jakovljev razred. Jakov je odlično počeo utrku. Jako je dobro trčao, bio je šesti! A tada se dogodilo nešto strašno. Popustila je gumica na Jakovljevim hlaćicama za tjelesni, hlaćice su skliznule nadolje i ovile se oko dječakovih gležnjeva, a dječak se stropoštao na tlo. Svi trkači, svi gledatelji, pa i profesor tjelesnoga, grohotom su se smijali. Na povratku kući djeci se pridružio Srečko. Jakov je pitao Anicu hoće li zadržati psa. Anica je sumnjala da bi joj roditelji to dopustili. Djeca su zatim ušutjela.

Cijelim putem dječak je stiskao šake. Prijateljica mu je tada rekla kako je ipak vrlo lijepo i pravilno trčao, sve do onog nesretnog događaja. Tada je Jakov zaplakao i rekao kako će mu se svi uvijek smijati zbog tog događaja. Još je strašnije bilo kad se i Anica počela smijati. Dječak je povrijeđen, ljut i žalostan otišao kući. Točno kako je Anica i mislila, njenoj je sestri popodne bilo dobro i opet je zadirkivala Anicu. Tata se ljutio zbog psa koji se stalno zadržavao u blizini kuće. Prijetio je da će pozvati živodere da ga odvedu, a mama je predložila da daju oglas u novine. Srećko je ipak dobio jelo, ostatke ručka. Djevojčica i pas cijelo su se popodne igrali. Njoj se činilo da bi bilo puno zabavnije da je s njima i Jakov. Nedostajao joj je. Navečer je mama sjela na Anicin krevet. Porazgovarale su o protekloj utrci, a Anica je mami opisala Jakovljevu nezgodu. Obje su se tome slatko nasmijale. Mama je rekla kako će se i Jakov jednog dana tome smijati. Anici se činilo kako zbog tog smiješnog događaja Jakova voli još više. Mama je očekivala da će joj Anica povjeriti još nešto. Kako je djevojčica šutjela, mama je ispričala da joj je susjed rekao kako je prošle noći vidio dvoje djece koja su nalikovala Anici i Jakovu. Tada je Anica priznala mami sve o noćnom trčanju. Mama je onda još jednom ponovila priču o svim opasnostima koje vrebaju na djecu, ali je rekla kako je neće kazniti jer je bila iskrena i priznala što je učinila. Anica je te večeri mirno usnula. Nadala se da će se ovog sportskog dana sjećati kao dana kada je dobila psa, i da će se jednom u budućnosti i ona i Jakov smijati njegovoj nezgodi.

Vrsta djela - realistična pripovjetka
Tema - djevojčica Anica i njen spotski duh

Opis likova
Anica Pivnik - osmogodišnja djevojčica uvijek vesela i u pokretu, brižna i suosjećajna.

Jakov - Aničin najbolji prijatelj on je pametan, načitan i pun ideja za dobru zabavu.

__________________________________

Desa Muck rođena je 1955. u Ljubljani i danas je jedna od najpopularnijih slovenskih književnica za djecu i mlade. Prije nego što joj je pisanje postalo profesija Desa Muck radila je kao ilustratorica, njegovateljica hendikepirane djece, najavljivačica i glumica. Danas još uvijek glumi u televizijskim serijama, a objavljuje i novinske kolumne. Za svoje knjige i radiodrame Desa Muck nagrađena je brojnim nagradama, a njezina serija knjiga o Anici dobila je 2003. u Sloveniji najviše djećjih glasova u izboru za djeci najdražu knjigu.