Derviš Sušić - Veliki vezir

- Istorijska drama
- Podeljena je na dva dela i šest slika
- Događa se u Carigradu 1579. godine
- Glavni lik je Mehmed paša Sokolović

Kratak sadržaj

Prvi deo

U prvom delu se opisuje sala za sednice u koju ulaze: Sijavuš-Paša, Lala Mustafa Paša, Mehmed Paša, Zal Mehmed Paša, Abdurahman-efendi, Mehmed-efendi i Sinan Paša.

Scena prva

Sednica Divana. U polukrugu sede članovi Divana iščekivajući Mehmed-pašu Sokolovića. Čauš ga najavljuje i članovi Divana ustaju, pozdravljajući ga. On seda na svoje mesto i počinje da prima podanike. Prvo ulazi jedna žena sa molbom da se kadiji Ioličkom prebije leva noga, jer joj je potrošio pare i šutnuo je sa njom. Mehmed-paša to dozvoljava. Zatim ulazi Hamzevija i traži da se iz okova puste svi hamzeviji. Mehmed-paša mu govori da su svi oni pobijeni i pušta ga na slobodu. Posle toga ulazi sulta Murat Han. Naređuje svim članovima Divana da izađu i ostave ga nasamo sa Mehmed-pašom Sokolovićem. Viče na njega i optižuje ga da je ukrao novac Šeihu-Sadžai. Ovaj mu odgovara da smatra da je Šeih-Sadžaja varalica kao i Sadudin efendija. Posle ovoga sultang ga tera napolje i razmišlja o tome kako ga treba ubiti. Sadudin efendija ga potstiče na to. Sultan donosi odluku, ubiće Mehmed-pašu Sokolovića, ali tako da niko ne sazna da je on odgovoran za to.

Scena druga

Opis tamnice u Carigradu. Ulazi stržar i priprema okove. Dok to radi razgovara sa zatvorenikom Kasimom, ali ubrzo primećuje da se ovaj ne miče. Zatim dolazi Đuzel Mehmedeaga, upravnik tamnice i sa njim Muzefer Pilavija, telohranitelj velikog vezira Sokolovića. Drugi stražar vezuje Hamizveja u okove. Naraeđuje stražaru da mu izvadi levo oko, ali ga Pilavija sprečava i govori mu da ga ne dira dok Mehmed-paša Sokoloviće ne naredi drugačije, zatim odlazi. Đuzel ostaje sa njim u tamnici i ispituje ga. Ubrzo dolazi stražar i najavljuje posetu velikog vezira Sokolovića. Naređuje da se Hamizveju da bolja hrana, kako bi mu dokazao da nije pobio sve hmizveje zbog toga što ih je mrzeo, već zato što su smetali jedinom ispravnom poretku stvari. Potom odlazi. U ćeliji ostaju Hamizvej i Kasimin. Oni počinju razgovor i Kasimin mu govori da je on vojnik i da je pokušao da ubije Mehmed-pašu Sokolovića, jer je otrovao sve najbolje starešine. Utom dolaze stražari i donose hranu.

Scena treća

U radnoj sobi Mehmed paše Sokolovića nalaze se Hasan, Pilavija, Esmihan i sam Mehmed paša. Diktira Hasanu pisma koja treba poslati u strane države. Takođe, naređuje da se dvojici zarobljenika obezbedi bolja hrana, odeća i uslovi za molitvu. Zatim dolazi Sadudin efendija, govori Mehmed paši da je sultana Safija uvređena jer on nije hteo da primi izaslanika iz Venecija, a ona je sama rođena Venecijanka. Mehmed paša ga tera napolje, a Hasan mu predlaže da se povuče sa vlasti, jer će ga ubiti. Ovaj mu govori da ide. Posle toga dolazi Esmihana, njegova žena kako bi zajedno večerali. Mehmed paša odbija da jede tursku hranu, već traži da se donese pogača, sir i kozije mleko. Govori Esihani da to odnesu u njenu sobu i ona odlazi. Naređuje Pilaviji da ode i da proveri da li je zarobljenicima dato svešto je on naredio. Nakon toga, Pisalija odlazi i Mehmed paša ostaje sam u sobi.

Drugi deo

Scena četvrta

Esmihuna soba. U njoj je nalaze Nurubanu, Sultanova i Eshimina majka i Eshimina. Nurubanu govori protiv Mehmeda paše, o tome kako će ga ubiti. Utom ulazi sam Mehmed paša sa osmehom, krijući mržnju. Pozdravlja je i nudi je pićem. Ona odbija, jer misli da će je otrovati. Govori mu da ne zaboravi odaklen je, a on njoj odgovara da ni ona nije Osmanovićka, već jevrejka. Nurubanu gnevno odlazi. Eshimima ga tera da legne, ali joj on odgovara da mora još nešto da pročita. Naginje se na nju kako bi je spustio u krevet i u tom trenutku strela proleće iznad Mehmed pašinih leđa. Doloazi Pilavija i Mehamed paša govori Eshimi da ode u svoju sobu. Zatim dolazi Sudadin i govori da je strelac uhvaćen i da ga sultan pozdravlja. Mehmed paša mu odgovora da zna da je sultan naredio njegovo ubistvo i tera ga napolje. Kada je Sudadin pobegao, Pilavija ga moli da se odreken službe, ali on to odbija.

Scena peta

Esmihan odlazi u vezirovu radnu sobu, ali ga ne zatiče tamo, pa odlazi da se prošeta. Ubrzo dolazi Mehmed paša,ljut jer sultan neće da ga primi, za njim ulazi Hasan i Pilavija. Ubrzo dolazi sluga noseći hranu. Muhamed paša ga ne prepoznaje, pa ga pita ko je on. I Pilavija postaje sumnjičav. Zatim uleće Esmihina u sobu i govori im da ne jedu hranu, jer je videla da ju je Sududin otrovao. Pilavija naređuje slugi da klekne u ćošak. Uleće Sadudin zaprepašćenje, jer vidi da su ovi ostali živi. Zatim beži. I Hasana odlazi, preplašen. Glasnik obaveštava Mehmed pašu da su zarobljenici došli. On ih pušta i daje im zlatnike. Kada su zatvorenici otišli Mehmed paša i Pilavija zamenjuju šešire, glumeći jedan drugog. U jednom trenutku Pilavija, koji glumi Mehmed pašu otvara vrata, a ispred njih se nalaze trojica ubica sa noževima. Pilavija uzima sablju iz ruke Mehmed paše i ubija ih. Dolazi Sudadin noseći glavu Hasana i govori im da opkoljeni. Mehmed paša daje Pilaviji kutiju sa zlatom i govori mu da ide u Bosnu. Pilavija odlazi. Mehmed paša prkosno viče da ga ubiju.

Scena šesta

Sala za sednice carskog Divana. Mehmed paša Sokolović vidi Pilaviju, Hamizveja, a zatim se budi. Ispred njega su članovi Divana. Naređuje da puste unutra dva razbojnika. Ulazi prvi, vojnik koji ga je hteo ubiti, Mehmed paša mu oprašta za to i pušta ga na slobodu. Zatim ulazi Hamezvija, približava se paši i zabada mu noži ispod grudi. Mehmed paša pada na kolena, Sudadin dotrčava u želji da mu "pomogne", dok ne prikriva zadovoljstvo. Članovi Divana dozivaju doktora. Ubrzo dolazi i sam sultan, zadovoljan onime što vidi, ali prekrivajući to. Mehmed paša umire.

Vrsta djela - istorijska drama u šest slika u dva dijela

Mjesto i vrijeme radnje - Carigradu 1579. godine

Uvod - sjednica
Zaplet - planiranje ubojstvo Mehmed paše Sokolovića
Vrhunac - pokušaj ubojstva Mehmed paše Sokolovića
Obrt - ubistvo Hasana
Rasplet - ubojstvo Mehmed paše Sokolovića

Likovi - Mehmed paša Sokolović, Sadudin carski dovadžija, sultan Murat treći, Kasim janjičar Hasan, Husref paša, članovi divana, stražari, čauši, igračice robinje, čelebija (hećim)...

Mehmed paša Sokolović - pravedan dobrodušan predan pošten velikodušan postovan dobročinitelj

Muzafer Pilavija - vezirov tjelohranitelj, odan snažan rodoljubi brižan

Esmihana - vezirova žena, dosjetljiva brižna zabrinuta

Hamzevelija Orlović - zatvorenik tvrtoglavo osvetoljubiv

Đuzel Mehmed aga - dvoličan ulizica proždrljiv ohol

Djelo govori o životu Mehmed paše Sokolovića i ostalih njegovih podanika. O životu u vrijeme 16. stoljeća na područijima današnje Bosne i Hercegovine.

__________________________________

Derviš Sušić rođen u Vlasenici trećega juna godine 1925. godine. Otac mi bijaše islamski sveštenik koji je svaku umnu knjigu smatrao svetinjom koju valja čuvati u kući i po nekoliko puta čitati, pa kad se shvati, opet je lijepo smjestiti da je pri ruci, ako se nauk iz nje smetne s uma, a zatreba.

Majka – domaćica, znala je pričati ljepše neko što ja danas umijem pisati. Njene priče nisu bile tanana tkanja bajki, nego uzbudljivi vezovi činjeničkih rijeka što ih je zapamtila od starijih, a ovi od svojih prethodnika. Derviš Sušić gimnaziju je pohađao u Tuzli, a Učiteljsku školu u Sarajevu. Bio je učesnik NOR-a od 1942. godine. Poslije rata radio je kao učitelj, urednik Oslobođenja, Omladinske riječi i vojnog lista Front. U Tuzli je radio kao upravnik Istorijskog arhiva Tuzla, upravnik Narodne biblioteke Tuzla i dramaturg u Narodnom pozorištu Tuzla. Bio je predsjednik Udruženja književnika BiH, te član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Dobitnik je niza visokih društvenih priznanja. Umro je u Tuzli, 1. septembra 1990. godine.

U Tuzli  je u jesen 1945. godine napisao svoj prvi novinski izvještaj, u Tuzli je dovršio svoju prvu knjigu "S proleterima". U Tuzli sa dovršio roman "Ja, Danilo", napisao "Pobune", "Uhode", "Hodža Strah", "Kurir" i nekoliko propovjedaka. Napisao i drame "Veliki vezir", "Jesenji cvat", "Ne čekajući Mijata", "Bujrum", "Posljednja ljubav Hasana Kaimije", nekoliko drama za djecu... Najveći dio svoje biografije je u Tuzli, radeći, učeći i pišući.

Derviš Sušić - Jesenji cvat 

Derviš Sušić - Nevakat

Derviš Sušić - Uhode