Derviš Sušić - Jesenji cvat

Vrsta djela - drama

Mjesto radnje - neodređeno

Vrijeme radnje - radnja se odvija unutar jednog dana

Tema djela - Društveno i političko stanje u Bosni i Hercegovini poslije Drugog svjetskog rata i ljubav Hatidže i Halila koja ostaje snažna i nakon dvadeset i pet godina.

Drama Jesenji cvat, bosanskohercegovačkog spisatelja Derviša Sušića portret je političkog i društvenog mnijenja nakon Drugog svjetskog rata. Okosnica drame je ljubavna priča između Hatidže i Halila koja ostaje snažna i nakon dvadeset i pet godina.

Radnja počinje tako da nas sporedni lik uvodi u priču o dva glavna lika i o začecima njihove ljubavi. Osim toga nema posebnih uvoda, čitatelj je uključen u radnju koja već neko vrijeme traje i razvija se. Hatidža je udovica, njen mlađi sin stigao je u posjet majci i sestri iz Slovenije.

Halilova tvornica propada zbog čega je bio prisiljen opustiti sto radnika. Nekoliko likova povezano je uz tvornicu. Huso Merlak jedan je od otpuštenih radnika i očajava jer mora nekako prehraniti djecu te planira način kako se osvetiti direktoru tvornice. S druge strane njega iz prikrajka promatra Mehan koji nakon toga tijekom cijele drame pokušava upozoriti Halila na to da će ga Huso Merlak pokušati ubiti, ali u tome uspijeva tek na kraju i to u trenutku kad je sukob postao neizbježan. Hatidža ugleda Halila kako očajava i krši ruke na klupi ispred njenog dvorišta, svjesna je činjenice da mu propada tvornica te pošalje svoju kćer Almasu da ga pozove na kavu. Halil i Hatidža su oboje ponosni i potrebno je neko vrijeme i popuštanje s obje strane kako bi se napokon pomirili i priznali privrženost jedno drugome koja je još uvijek prisutna.

Derviš Sušić - Jesenji cvat - verzija 2

__________________________________

Derviš Sušić rođen u Vlasenici trećega juna godine 1925. godine. Otac mi bijaše islamski sveštenik koji je svaku umnu knjigu smatrao svetinjom koju valja čuvati u kući i po nekoliko puta čitati, pa kad se shvati, opet je lijepo smjestiti da je pri ruci, ako se nauk iz nje smetne s uma, a zatreba.

Majka – domaćica, znala je pričati ljepše neko što ja danas umijem pisati. Njene priče nisu bile tanana tkanja bajki, nego uzbudljivi vezovi činjeničkih rijeka što ih je zapamtila od starijih, a ovi od svojih prethodnika. Derviš Sušić gimnaziju je pohađao u Tuzli, a Učiteljsku školu u Sarajevu. Bio je učesnik NOR-a od 1942. godine. Poslije rata radio je kao učitelj, urednik Oslobođenja, Omladinske riječi i vojnog lista Front. U Tuzli je radio kao upravnik Istorijskog arhiva Tuzla, upravnik Narodne biblioteke Tuzla i dramaturg u Narodnom pozorištu Tuzla. Bio je predsjednik Udruženja književnika BiH, te član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Dobitnik je niza visokih društvenih priznanja. Umro je u Tuzli, 1. septembra 1990. godine.

U Tuzli  je u jesen 1945. godine napisao svoj prvi novinski izvještaj, u Tuzli je dovršio svoju prvu knjigu "S proleterima". U Tuzli sa dovršio roman "Ja, Danilo", napisao "Pobune", "Uhode", "Hodža Strah", "Kurir" i nekoliko propovjedaka. Napisao i drame "Veliki vezir", "Jesenji cvat", "Ne čekajući Mijata", "Bujrum", "Posljednja ljubav Hasana Kaimije", nekoliko drama za djecu... Najveći dio svoje biografije je u Tuzli, radeći, učeći i pišući.

Derviš Sušić - Nevakat

Derviš Sušić - Uhode

Derviš Sušić - Veliki vezir