Dante Aligijeri - Pakao

Peto pjevanje - Ovo pjevanje spada u drugi krug pakla i u njemu se nalaze griješni ljubavnici. Oni su počinili grijeh jer su bili ljubavnici tj. uništili su život ljudi koji nisu bili krivi. Kazna za taj grijeh je da cijelo vrijeme puše oluja te oni nikada nemaju mira. Dante je duboko u paklu i nailazi na krugove koji su sve manji, a muke sve veće, jače i gore. U drugom krugu susrećemo Minosa, Didonu, Kleopatru, Parisa, Ahilu, Tristana, Semiramidu i ostale likove iz mitova i priča. Minos, mudar mitski kralj, je po Danteovom shvaćanju sudac na ulazu ("Tu Minos strašan, zubima režeć stoji na pragu ondje grijehe ispitiva, sudi i šalje, repom pravdu kroji."). Dante susreće i Parisa i Tristana koji su zbog zabranjene ljubavi u ovom djelu pakla. Susreće i Didonu koja je tu zato jer je počinila samoubojstvo. To je i Kleopatra koja je bludom dušu izgubila. Mislim da kazna nije dovoljno oštra te da bi ona mogla biti puno bolnija i mukotrpnija. Od citata mi se dosta dopao dio od 121. do 130. gdje mučenici govore o mukama koje proživljavaju te više nemogu trpiti. Mislim da ova kazna nije baš tako jaka kako to Dante navodi već malo pretjeruje i ja bih u taj krug pakla stavio puno veću kaznu. Inače mi se ovo pjevanje dosta dopalo.

Šesto pjevanje - Ovo šesto pjevanje spada u treći krug pjevanja te taj krug spada u neumjerene. U njemu se nalaze proždrljivci koji su dospjeli u taj krug zbog grijeha kao što su oholost, škrtost i lakomost. Kazne su pravedne i oni polegnuti moraju doživljavati muke jer ih tuče kiša, snijeg i led. Uz to još se i tu nalazi Ceber – zvijer koja im dere kožu, raskidava ih i mučenici doživljavaju vrlo velike muke. Kazna je sigurno pravedna te im se sve vraća što su oni učinili drugim ljudima za vrijeme života. Drugi su ljudi bili mokri, bosi i gladni baš zbog proždrljivca koji nisu imali samilosti s nikim. Dante u ovom dijelu pakla susreće Ciacca koji mu objašnjava koje su duše u ovom dijelu pakla i koja im je kazna tj. koje muke proživljavaju. Dante ga na početku ne poznaje te mu govori: "Možda je, - rekoh, tvoja patnja kriva, da mi tvoj lik iz pamćenja izmače, te mnim, da nikad ne vidjeh živa. Al' tko si ti, što ovdje, gdje se plače, sjediš, a takva kazna ti je dana? Gadnije nema, premda ima jače." (od 43. do 48. stiha). Tu mu Ciacco odgovara i govori da je on iz njegovog grada te da ga je proždrljivost smutila te je tako dospio ovamo. Mislim da kazna svima bude jednaka ako je grijeh isti, no kazna se određuje prema grijehu . Možda su neke kazne malo prevelike pa bi ih trebalo ublažiti npr. da ih Ceber samo čuva, pa neka ih kiša, snijeg i led iscrpe do zadnje kapi krvi.

Jedanaesto pjevanje - U ovaj krug pakla Dante stavlja nekoliko vrsta griješnika (nasilnike): "Ubojice, tko se ranom sveti, tko pljačka, hara – svi ti dane traju u prvom kolu, svak u svojoj četi." (od 37. do 39. stiha), te "Svi oni, koji ruku dignu na se, igraju, putem rasipnosti krenu, pa gubeć radost plaču u sve glase (od 43 do 46. stiha). Ovdje Dante govori o ljudima koji se nalaze u tom djelu pakla i njihivim mukama. "Nasilje čini Bogu, tko mu cijenu u srcu ne da, poriče ga, psuje i prezre narav i dobrotu njenu; stog treći pojas vatren pečat kuješ", te se u ovaj dio pakla dospijeva zbog nasilja protiv bližnjih, vlastite osobe, vlastitog imutka, protiv Boga i zavodnici žena. Kazna im je takva da moraju živjeti u predjelu smrdljivih para. Dante u ovom djelu pakla ne susreće niti jednog svog suvremenika. Mislim da su kazne dobro odabrane i nisu preokrutne, a moramo imati na umu da što dublje mi idemo u pakao tako kazne moraju biti sve strože i veće. U svakom slučaju moraju biti kažnjeni svi oni koji su počinili nešto krivo te je tako i u stvarnom životu, svatko odgovara za sebe i tako si i sam određuje kaznu koju je zaslužio.

Dvadeset i sedmo pjevanje - U ovaj dio pakla Dante smješta himbene savjetnike. U ovaj dio pakla su dospjeli svi oni koji su lagali i varali te se njihove duše ovdje pretvaraju u plamen. Tu se nalaze Odisej, Diomed i Guido de Montefeltro. Mislim da je to pravedna kazna za one koji su drugima lagali i varali i cijeli život, i time ga i mnogim ljudima uništili. Dante susreće jednu goreću dušu kojoj on daje informacije za razliku od dosadašnjih slučajeva. To vidimo u ovim citatima: "Nađe l' se sad tek u tom carstvu tamnom iz onih slatkih latinskih krajeva, gdje bješe izvor mojem grijehu sramnom, kaž', da l' Romanjom ratna zublja sijeva, il' mir je, jer sam s brda kraj Urbina i sedla, otkud Tiber nam se slijeva. Ja sam još slušo nagnut vrh dubina, kad vođ me dirne dajući mi znati: Govori; to je jedan od Latina." (od 25. do 33. stiha). U ovom pjevanju Dante i duša raspravljaju o stanju u domovini i duša mu povjerava svoje grijehe i priznaje da se kaje. Nakon toga Dante i Vergilije odlaze a to vidimo u ovim stihovima: "Kad onaj svrši svoju priču cijelu, otiđe plamen svojim oštrim rogom palcajuć i tekući u cvijelu i ja i moj vođa stupismo tad nogom uz greben dalje k vrhu drugog luka, pod kojim oni, što svijet vezan slogom razdvajaju sad plaćaju sred muka". (od 130. do 136 stiha). Ovdje vidimo Danteov pogled na taj dio pakla te se on oprašta, i tu ja osjećam taj oprost koji Dante daje zadnjim pogledom.

Trideset i četvrto pjevanje - U prvom najdubljem dijelu pakla nalazi se Lucifer i on je "vođa" kako Dante to govori. U citatu: "Ja digoh oči, misleć ko prije još Lucifera ondje ugledat, al' vidjeh tek gdje noge strše dvije." Vidimo da Dante ni sam nemože vjerovat kako je Lucifer velik te si ga je on zamišljao drugačije pa ga je to vrlo iznenadilo. Također opisuje tu "rupu" u kojoj se nalazi Lucifer npr. "Nas ne čekaše dvor pun sjaja skupa, već grdna spilja od prirode šuplja, sa škrtim svijetlom i dnom punim rupa". To nas na neki način zastrašuje ali i podsjeća na neke crtane filmove u kojima možemo vidjeti takve spilje. Isto Dante govori o Brutu i Kasiju i Judi koji se nalaze u Luciferovim ustima te Dante govori o njihovim mukama :"U svakim ust'ma griješnika imade drobeć ga zubima ko trilca jaka, da trojici najednom bol zadade." I njihove s muke najteže i najbolnije. Dante opisje njihove muke, patnje i prizore kaje je doživio. Nakon što su vidjeli najadublji dio pakla odnosno Lucifera, Dante i Vergilije kreću van iz pakla što su brže mogli i kada su izašli Dante govori: ... dok ne vidjeh čuda, od lijepih stvari, što se nebom gnijezde, kroz okrugao otvor jedan, kuda iziđosmo, da ugledamo zvijezde. Vidimo da je Dante sretan što je napokon izašao i da je sretan što je ponovo ugledao svijetlo dana, nebo i prirodu oko sebe. Mislim da je ovo najbolje pjevanje, barem se meni najviše svidjelo i to zbog toga što sad znam kako je Dante zamislio najdublji, najmučniji i zastrašujući dio pakla - dio u kojem nema kraja mukama.

________________________________

Dante Aligijeri - Pakao

Vrijeme radnje - Veliki petak, 1300. godine (ne zna se sa sigurnošću da li je bio 25.3. ili 8.4.)

Mjesto radnje - mračna šuma, Pakao

Vrsta djela - narativni ep u tercinama; naziv komedija dodan je kasnije da bi označio djelo koje započinje tužno, a završava sretno; alegorijski ep

Pakao je ep koji pripada Danteovom najvećem djelu, Božanstvenoj komediji. Počeo ju je pisati oko 1307. godine, a završio malo prije smrti 1321. godine. Dante je djelo nazvao komedijom jer su se u to vrijeme tako nazivala narativna djela pisana u stihovima, koja su koristila jednostavan jezik te imala tužan početak, a sretan završetak. Naziv Božanstvena dodao je Giolito 1555. godine, kako bi naglasio savršenost djela. Tema djela je izvršenje Božje pravde onako kako ju je Dante zamislio, u devet krugova Pakla od kojih svaki odgovara težini grijeha koji su počinjeni za života. Djelo je namijenjeno Beatrice, Danteovoj velikoj ljubavi, koja se pojavljuje u djelu kao Danteov vodič kroz Raj te se u Paklu spominje kao osoba koja je poslala Vergilija da spasi Dantea iz mračne šume i povede ga na put kroz pakao. Dante je vjerovao u simbolizam brojeva pa se djelo sastoji od tri dijela: Pakla, Čistilišta i Raja.

Pisano je tercinama, a svaki dio sastoji se od 33 pjevanja, pa tako cijelo djelo, zajedno s uvodnim pjevanjem, ima 100 pjevanja, što predstavlja savršeni broj. Zadnji stih svakog dijela završava riječju "zvijezde", kojima i sam autor teži. Danteov Pakao se sastoji od devet krugova u obliku lijevka te je svaki krug sve manji, a grijesi ljudi koji se u njemu nalaze su sve veći. Posljednja tri kruga dodatno su podijeljena: sedmi krug na tri manja pojasa, osmi krug na deset jama, a deveti na još četiri dijela. Na dnu se nalazi Lucifer, do pasa uronjen u led, prikazan kao veliko čudovište s tri lica, a kažnjava tri najveća grješnika, Judu, Bruta i Kasija.

Uvodno pjevanje - Pjesnikov put započinje 1300. godine, kada je imao 35 godina, što se smatra polovicom života. On se izgubio u mračnoj šumi koja simbolizira zlo i traži izlaz. Put su mu spriječili pantera, lav i vučica – simboli neumjerenosti, bahatosti i pohlepe. Spašava ga Vergilije koji objašnjava Danteu da mora proći kroz Pakao, Čistilište i Raj, a on će ga voditi kroz prvi dio, Pakao.

1. Pjevanje - Dante ne vjeruje da se on može upustiti na takav put, ali Vergilije ga razuvjerava tako što mu objašnjava da ga je poslala Beatrice, kako bi mu pokazao pravi put.

2. Pjevanje - Vergilije i Dante dolaze do vrata Pakla na kojima stoji upozorenje da svi koji ulaze napuste svu nadu. Odmah se čuju brojni bolni uzvici. Tu, u predvorju pakla bile su duše lijenih, koji su trčali plačući jer su ih proganjale ose, a crvi su im sisali krv iz nogu. Vergilije dovodi Dantea do obale rijeke Aheront na kojoj su mnoge duše čekale da ih Haron preveze na drugu stranu, u Pakao.

Haron vidi Dantea, živu dušu među umrlima, ali Vergilije mu objasni da putuju po naređenju iz Raja. Vergilije smatra da je Haronova nevoljkost dobar znak jer samo proklete duše prelaze rijeku. Iznenada se zemlja zatresla i Dante se onesvijestio.

3. Pjevanje - Dante se budi na drugoj strani rijeke i zajedno s Vergilijem ulazi u prvi od devet krugova Pakla. Krugovi su smješteni prema težini grijeha, od lakših prema težima. Prvi krug pakla je Limb, u kojem su duše nekrštenih, onih koji su živjeli prije Isusa Krista. U tom krugu nalazi se i sam Vergilije. Nekima poput Noe i Mojsija, Isus je silaskom u Pakao dopustio da ga napuste. Tu Dante susreće mnoge poznate osobe poput Homera, Horacija, Ovidija i Lukana, velikih pjesnika. Oni dovode Dantea do velikog dvorca okruženog sa sedam zidina koje s lakoćom pređu. Unutar zidina nalaze se duše poznatih poput Aristotela, Sokrata, Cezara, Euklida, Ptolomeja...

4. Pjevanje - Pred drugim krugom Pakla stoji Minos i raspoređuje duše u krugove prema tome koliko puta zamota rep oko sebe. Dantea upozorava da je živa duša i da ne smije ući, ali Vergilije opet objašnjava da su Dantea poslali na put iz Raja. Drugi krug je manji od prethodnog. Pakao je u obliku lijevka pa je svaki krug sve manji, ali su kazne u njemu teže. U ovom krugu neprestano puše vjetar. Ovdje se nalaze duše preljubnika, poput Semiramide, Kleopatre, Ahila, Tristana, Helene... Dante suosjeća s dušama ovih grješnika jer ih je tu dovela ljubav te poželi razgovarati s nekim i čuti njihovu priču. Želju mu je ispunila Francesca koja se zaljubila u Paola da Riminija, brata svojega muža. Jednog dana njih dvoje su čitali ljubavnu priču o Lancelotu i poljubili su se. Vidio ih je njezin muž i dao ih ubiti. Dante, koji je osjećao sažaljenje prema njima, onesvijestio se.

5. Pjevanje - U trećem krugu Pakla duše su proždrljivaca. Njihova kazna je vječna kiša koja ih bičuje svojom jačinom. Muči ih troglavi pas Kerber, čuvar Hada, svijeta mrtvih. Pokušao je spriječiti i Dantea i Vergilija, ali Vergilije im opet oslobodi put. Jedan grješnik prepozna Dantea iz vremena kad je živio u Firenci te ga zamoli da ga se sjeti kad izađe iz Pakla.

6. Pjevanje - Dante i Vergilije dolaze u četvrti krug Pakla u kojem se nalaze škrti i rasipnici. Čuva ih Plutos, antički bog bogatstva. Osuđeni su na guranje velikih tereta. S jedne strane kruga su rasipnici, a s druge škrtci. Kad se sudare teretima vraćaju se natrag i to stalno ponavljaju. U ovom krugu nalaze se i duše pokvarenih papa, kardinala i svećenika. Peti krug pakla nalazi se na rijeci Stiks. Duše gnjevnih kupaju se u blatnoj rijeci, tuku se i grizu jedni druge. Vergilije upozorava Dantea da se tu nalaze i duše lijenih, koje ne može vidjeti jer su u potpunosti uronjeni u blato.

7. Pjevanje - Dante i Vergilije stižu do velike goruće kule okružene rijekom Stiks. Preko rijeke ih prevozi Flegije. Približavaju se nižem dijelu pakla, gradu Disu. Pali anđeli prepriječili su im put, ljuti jer živuća duša pokušava ući u grad. Ovaj puta im Vergilije nije uspio osloboditi put ni ulaz.

8. Pjevanje - Vergilije uvjerava Dantea da će ipak uspjeti ući u grad. Pojavljuju se tri furije, boginje osvete, napola žene, napola zmije. Pozivaju Meduzu da pretvori Dantea u kamen, ali Vergilije mu prekriva oči i tako ga spašava. Nebeski anđeo priđe vratima grada, otjera furije i oslobodi put Danteu i Vergiliju te oni uđu u šesti krug Pakla. U grobovima okruženim plamenovima nalaze se heretici, svi koji nisu vjerovali u papinsku doktrinu i u besmrtnost duše.

9. Pjevanje - U razgovoru s Farinatom degli Uberti, političkim vođom iz Firence, Dante saznaje da je njihova kazna u ovom krugu Pakla da mogu predvidjeti budućnost, ali ne znaju ništa o trenutnim događajima, te Farinata predviđa Danteovo izbjeglištvo iz Firence. Dante i Vergilije nastavljaju dalje kroz šesti krug. Dante je zabrinut zbog onoga što je čuo od Farinate, ali Vergilije ga uvjerava da će više saznati kad dođu na bolje mjesto.

10. Pjevanje - Sedmim krugom Pakla širi se smrad pa Dante i Vergilije sjedaju na grob pape Anastazija kako bi se na to privikli. Za to vrijeme Vergilije objašnjava posljednja tri kruga Pakla te njihovu podjelu... U sedmom krugu, koji je podijeljen na tri manja pojasa, nalaze se nasilnici. Tu su oni koji su grješni protiv bližnjih, protiv samih sebe i protiv Boga. U osmom krugu nalaze se obični grješnici, varalice, oni koji su narušili povjerenje između ljudi. Krug je podijeljen na 10 jama. U devetom krugu, sjedištu Disa, su izdajnici. Podijeljen je na četiri dijela, na izdajnike bližnjih, izdajnike domovine i stranaka, izdajnike gostiju te izdajnike dobročinitelja. Pjesnici zatim kreću prema prvom pojasu sedmog kruga pakla.

11. Pjevanje - Tu se nalazi Minotaur, čijem bijesu moraju umaknuti kako bi mogli proći dalje. U prvom pojasu sedmog kruga nalaze se nasilnici protiv bližnjih, a njihova kazna je da su uronjeni u Flegeton, rijeku ključajuće krvi. Čuvaju ih kentauri (bića koja su napola čovjek, napola konj) i gađaju ih strelicama ako se usude izroniti iz rijeke. Glavni kentaur, Hiron, pokuša ih napasti jer je Dante živa duša, ali Vergilije mu zapovijedi da se makne i da im dovede vodiča kako bi mogli prijeći preko rijeke. Poslao im je Nessusa, koji spominje neke od poznatih duša kažnjene u ovom krugu, kao što su Aleksandar Veliki, Atila, Dioniz. Pjesnici sami nastavljaju prema drugom pojasu sedmog kruga.

12. Pjevanje - Ovaj dio okružen je šumom s velikim crnim drvećem. Posvuda se čuju bolni uzvici onih koji su griješili protiv samih sebe, poput samoubojica i rasipnika. Pretvoreni su u drveće, a progone ih izgladnjeli psi. Tu se nalazi Pier della Vigna, savjetnik cara Fridrika. Bio je čestit čovjek, ali su mu drugi ocrnili ime te si je oduzeo život.

13. Pjevanje - Treći pojas sedmog kruga Pakla rezerviran je za grješne protiv Boga, prirode i umjetnosti. Progonjeni su vječnom plamenom kišom. Svaki od ovih grješnika nalazi se u jednom dijelu ovog pojasa. U prvom su bogohulnici, prisiljeni ležati u pijesku i trpjeti plamenu kišu.

14. Pjevanje - U drugom dijelu trećeg pojasa, u sedmom krugu, nalaze se sodomiti, grješni protiv prirode, prisiljeni zauvijek hodati pod plamenom kišom. Jedan od grješnika je Brunetto Latini koji predviđa da će Dante biti nagrađen za svoje herojske političke pothvate. Dante odbija njegovo predviđanje te kaže da će biti onako kako odluči sudbina.

15. Pjevanje - Pjesnici se još uvijek nalaze u drugom dijelu trećeg pojasa, prilaze im tri duše, Danteovi poznanici. Plamen ih je uništio do neprepoznatljivosti, ali ih Dante prepoznaje po imenima.

16. Pjevanje - Pred trećim dijelom ovog pojasa iz vode izroni čudovište s licem čovjeka, tijelom zmije i dvije šape. Bio je to Gerion. Vergilije ostane pred ulazom, a Dante sam istražuje ovaj dio, u kojem se nalaze grješnici protiv prirode, lihvari, prisiljeni sjediti pod vatrenom kišom i nositi obiteljski grb. Vraća se na ulaz i Gerion ih odvodi u osmi krug.

17. Pjevanje - Osmi krug zamišljen je od 10 kružnih i koncentričnih jama, Malebolgia. Tu se nalaze obični grješnici i varalice. U prvoj jami su svodnici i zavodnici, koji trče s jednog kraja jame na drugi, gdje ih bičuju demoni i tjeraju natrag. Susreće Jazona, kažnjenog jer je napustio Medeu nakon što mu je pomogla pronaći zlatno runo. U drugoj jami susreću laskavce i udvarače uronjene u ljudski izmet.

18. Pjevanje - U trećoj jami kažnjeni su simonisti koji su prodavali crkvena dobra. Kažnjeni su tako što su naglavce visjeli u jami, a oko nogu im je uvijek bio plamen. Dante susreće papu Nikolu Trećega, simonista koji žali zbog onoga što je počinio, ali kaže da postoje veći grješnici od njega i da će njih stići veće kazne. Dante ne pokazuje sažaljenje prema njemu te smatra da je zaslužio svoju kaznu, a jednako osuđuje i sve ostale pokvarene crkvene ljude. Nastavlja dalje prema četvrtoj jami.

18. Pjevanje - Vračari i vidovnjaci hodaju kao u procesiji i Danteu se učini da nemaju nikakvu kaznu, ali onda primijeti da su im glave okrenute naopako tako da im suze padaju na stražnjicu. Osjeti sažaljenje prema njima, zbog čega ga Vergilije ukori. Objašnjava Danteu sudbinu jednog grješnika koji se okoristio nedopuštenim moćima kako bi vidio budućnost pa je sada kažnjen da zauvijek gleda unatrag.

20. Pjevanje - Peta jama je sva u tami, a grješnici podmitljivci i varalice, uronjeni su u vruću smolu. Demoni Malebranche ih čuvaju i ne daju im da izrone. Dopuštaju prolaz Danteu i Vergiliju, uz pratnju glavnog demona, Malacode jer se most među jama urušio prije točno 1266 godina i 19 sati.

21. Pjevanje - Neki grješnik obavještava Dantea da je u petoj jami jer je prihvatio mito. Grješnik obećava da će im dovesti grješnike Talijane koji se tu nalaze, ali čuvar sumnja da je to samo izlika kako bi izbjegao mučenje i kaznu te požure za njim, ali zaglave u smoli. Dante i Vergilije nastavljaju dalje.

22. Pjevanje - Bijesni demoni navalili su na Dantea i Vergilija, ali oni im uspijevaju pobjeći jer se čuvari ne smiju udaljavati sa svojih mjesta. Tako dolaze do šeste jame, u kojoj su licemjeri. Kreću se u krugu, a nose šešire i plašteve napravljene od olova. Dante primijeti jednog grješnika koji leži na podu, a svi ostali gaze po njemu; bio je to pripadnik visokog svećenstva Poncija Pilata.

23. Pjevanje - Dante i Vergilije nailaze na poteškoće jer moraju ići opasnim putevima zbog urušenog mosta. Silaze u sedmu jamu gdje zmije proganjaju gole grješnike, lopove. Jedna zmija sustigla je grješnika i ugrizla ga, a ovaj je izgorio i odmah se digao iz pepela i vratio u jamu gdje ga je opet progonila zmija. Bijesan je jer Dante svjedočio njegovom kažnjavanju, predviđa njegov politički sraz.

24. Pjevanje - Dante i Vergilije svjedoče mučenjima drugih duša. Zmija se ovija oko grješnika i oni postaju jedno stvorenje. Drugog grješnika zmija ugrize za stomak te oni zamjene karakteristike: zmija postaje čovjek, a čovjek zmija.

25. Pjevanje - Dante prepoznaje grješnike kao lopove iz Firence te izruguje grad koji je na lošem glasu čak i u Paklu. U osmoj jami su lažni savjetnici koji se neprestano vrte unutar plamena. Tu susreće Odiseja i Diomeda, kažnjene zbog zla počinjenog u Trojanskom ratu.

26. Pjevanje - Neki grješnik zaustavlja Dantea kako bi saznao nešto o stanju u domovini. Vjerujući da Dante neće nikad napustiti Pakao, predstavlja se kao Guido da Montefeltro, a kažnjen je zbog davanja političnih savjeta koji su se pokazali netočnima.

27. Pjevanje - U devetoj jami nalaze se začetnici nesloge. Grješnici se neprestano kreću u krugu, a demoni ih bičuju, rasijecajući ih na pola. Dok ponovno dođu pred bič, rane su im zacijelile i tako su stalno iznova bičevani. Tu se nalazi Muhamed, Muslimanski prorok. Mnogi Talijani koji se nalaze u ovoj jami mole Dantea da prenese njihove poruke te predviđaju nesreće i daju mu upozorenja.

28. Pjevanje - Deseta jama podijeljena je na četiri dijela, a tu se nalaze krivotvorci, teško oboljeli.

U prvom su dijelu grješnici prekriveni krastama. Dante susreće dvojicu Talijana te im obećava da će njihove poruke prenijeti među živima, ako mu ispričaju svoju priču. Oni pristaju i otkrivaju da su u ovom krugu pakla jer su se bavili alkemijom.

29. Pjevanje - U drugom dijelu desete jame, grješnici razdiru jedni druge zubima. Tu su krivotvorci koji su se lažno predstavljali. Tu se nalaze i neki iz trećeg i četvrtog dijela, krivotvorci novca i krivotvorci riječi tj. lažljivci.

30. Pjevanje - Pred devetim krugom Pakla, Dante i Vergilije susreću divove, Anteja, Nimroda i Efijalta, koji stoje na samom dnu Pakla. Svezani su lancima i čuvaju ulaz. To su divovi koju su se pobunili protiv Boga. Antej im je pomogao da prijeđu u deveti krug, tako što ih je prenio u svojoj divovskoj ruci. U ovom krugu, na samom dnu pakla, nalaze se izdajnici, u smrznutom jezeru Kokitu.

31. Pjevanje - Deveti krug Pakla podijeljen je na četiri dijela. Prvi dio zove se Kain, prema biblijskom liku koji je ubio svojeg brata Abela. U ovom dijelu kažnjeni su izdajnici svojih bližnjih. Tu je Gianciotto, ubojica Paola i Francesce. Dante primijeti grješnike koji se u bijesu udaraju glavama.

32. pjevanje - Drugi dio zove se Antenora, a tu se nalaze izdajnici domovine. Tu je grof Ugolino i nadbiskup Ruggieri. Nadbiskup je zatočio Ugolinija i njegove sinove pod optužbom da su izdajnici. Izgladnjivao ih je, pa je Ugolini bio prisiljen jesti meso s trupla svojih sinova nakon njihove smrti.

U trećem krugu, Ptolomeji su izdajnici gostiju. Duše grješnika leže u zaleđenom jezeru, a samo im se lica nalaze iznad leda.

33. Pjevanje - Približavajući se središtu kruga, Dante primijeti da su grješnici potpuno uronjeni u zaleđeno jezero. To su duše izdajnika dobročinitelja. Ovaj zadnji dio devetog kruga zove se Guidecca. Na samom dnu nalazi se Lucifer, div, do pasa uronjen u ledeno jezero. Ima tri velike glave, a u ustima svake glave nalazi se jedan od tri najveća izdajnika: Juda koji je izdao Isusa te Brut i Kasije koji su ubili Cezara. Usta proždiru izdajnice na komadiće, ali nikad ih ne ubiju. Stigavši do kraja pakla, Dante i Virgilije ga napuštaju i odlaze prema Čistilištu.

Likovi - Dante, Vergilije, svi grješnici koje susreću u Paklu, čuvari pakla (demoni i čudovišta)

Analiza likova

Dante – autor djela te ujedno i njegov središnji lik. Započinje svoj put na polovici životnog puta, u 35. godini života, izgubivši se u mračnoj šumi. Ona je simbol sveg zla što priječi put do Boga. Da bi otkupio svoje grijehe mora proći kroz Pakao u kojem su smješteni svi grješnici prema težini počinjenih grijeha. Danteov lik služi kao simbol za cijelo grešno čovječanstvo. U djelu prepoznajemo Dantea, pjesnika i autora djela i Dantea, lika u djelu. Oni se razlikuju po tome što Dante koji proživljava put kroz Pakao često pokazuje empatiju i sažaljenje prema grješnicima koje susreće, a Dante autor djela, ne pokazuje takve osjećaje jer je sam odlučio te grješnike tu smjestiti i kazniti ih.

Vergilije – jedan od najvećih rimskih pjesnika. U djelu je simbol ljudskog razuma i Danteov vodič kroz Pakao. Poslala ga je Beatrice kako bi Dantea izveo na pravi put. Stoga se odlikuje karakteristikama poput mudrosti i odlučnosti. Dante ga je smjestio u prvi krug Pakla, Limb, gdje se nalaze nekršteni, dakle oni koji su živjeli prije Isusa Krista.

________________________________

Dante Aligijeri rođen je 1265. u Firenzi, a umro je između 13. i 14. rujna 1321. godine u Ravenni od malarične groznice. Bio je političar, filozof, tvorac književnoga talijanskoga jezika i, prije svega, pjesnik. Zbog političke je opredijeljenosti bio prognan iz rodnoga grada. U progonstvu provodi 20 godina. Bio je zaljubljen u Firentinku Beatrice Portinari, koju je prvi puta vidio kao 9-godišnjak i nakon desetak se godina ponovno zaljubljuje u nju. Beatrice 1290. umire, a tjelesna ljubav prema njoj postaje duhovnom u njegovom najpoznatijem djelu Božanstvena komedija. Dante se 1295. oženio Gemmom Donati, s kojom je imao četvero djece. Od 1318. živi u Ravenni. Pisao je na talijanskom i latinskom jeziku. Djela: na latinskom jeziku Gozba (nedovršena knjiga filozofskih rasprava) i O monarhiji (politički traktat) te na talijanskom jeziku Novi život (zbirka pjesama) i Božanstvena komedija (pisana je od 1307. do 1321.).

Dante Aligijeri - Božanstvena komedija