Christine Nostlinger - Konrad ili dijete iz limenke lektira

Christine Nostlinger - Konrad ili dijete iz limenke

Christine Nostlinger - Konrad ili dijete iz limenke

 

Ovo je posve neobična knjiga. Ona ne robuje pravilima o lijepom ponašanju, niti propisima. U njoj je mnogo čudnovatih likova, i djece i odraslih i posve neobičnih svijetloplavih ljudi. Što je najzanimljivije, nijedno dijete nije zločesto samo zato što je dijete, a nijedan odrasli čovjek u ovoj knjizi nije dobar i mudar samo zato što je naučio pravila i propise. Ovdje je posve obrnuto: likovi su prikazani sa svim svojim i vrlinama i manama, a prave su i opravdane samo one odluke koje se donesu umom, ali - što je još važnije - srcem.

 

Mjesto i vrijeme radnje - grad, stan gospođe Bartoloti, stan od Kiti i apoteka gospodina Egona; vrijeme nepoznato.

 

Tema djela - Živopisni opis Konradovog života sa gospođom Berti Bartoloti i njegove zgode i nezgode u porodici, školi, okruženju.


Ideja djela - Niko nije savršen. Svi mogu biti i dobri i loši, bez obzira na godine, samo je važno šta žele od toga izabrati. Svi imaju svoje dobre i loše strane, ali najvažnije je da u životu prihvatimo sve što nam se desi i da sve što radimo, radimo srcem.

 

Stil je jednostavan, duhovit, primjeren uzrastu čitatelja. Na šaljiv način, zapravo, prikazuje današnji odnos među vršnjacima i poštovanje i prihvatanje moralnih vrijednosti među njima, te odnos okoline.

 

Uvod - Spisateljica nas upoznaje sa likom gospođe Berti Bartoloti i opisuje dolazak dječaka Konrada, dječaka iz konzerve, u novu porodicu.


Zaplet - Konrad upoznaje Kiti Rusiku, koja mu izjavljuje ljubav. Provode mnogo vremena zajedno, a ona ga brani od drugih vršnjaka i savjetuje.


Vrhunac - Berti Bartoloti dobija pismo, da mora predati Konrada. Ubrzo po njega dolaze i "mali plavi patuljci".


Rasplet - Kiti i Berti odlučiju da od Konrada naprave nekulturno dijete, kako bi ga zadržali za sebe. "Mali plavi patuljci" odustaju od Konrada, jer nije onakav kakav je napravljen.


Završetak - Konrad se preispituje, kakav bi on zaista trebalo da bude u budućnosti. Kiti mu objašnjava, da će to shvatiti kroz vrijeme, te ga na kraju poljubi.

 

Sadržaj - Gospođa Berti Bartoloti je bila vrlo čudna žena. Šminkala se raznim bojama. Pravila je raskošne tepihe i uvijek je sebi govorila: "Dijete drago!". Tako si je govorila, jer su je tako zvali i majka i bivši muž. Voljela je izrezivati kupone iz novina i dobijala bi mnoge nepotrebne stvari. Jednog dana joj je poštar donio veći paket. U paketu je bila konzerva. Kada je otvorila konzervu, na njeno iznenađenje, ugledala je smežuranog čovječuljka. Posula ga je otopinom, a čovječuljak se pretvorio u zgodnog sedmogodišnjeg dječaka. Dječak, po imenu Konrad, dao joj je papire, u kojima je pisalo da mu je gospođa Berti Bartoloti majka. Objasnio joj je, da je stigao iz tvornice u kojoj prave djecu. Bila je darežljiva prema njemu, kupovala mu je odjeću i igračke. Često se družila sa gospodinom Egonom, koji je bio apotekar i samac, ugledan i poštovan čovjek. Konrad se složio da mu gospodin Egon postane otac.

 

Došlo je vrijeme da Konrad krene u školu, ali zbog njegove inteligencije, nije dolazilo u obzir da ide u prvi razred. Njegova majka je uzela knjige od Kiti Rusike, iako njena porodica nije željela imati puno kontakta sa gospođom Bartoloti, jer su mislili da je i previše čudna. Nakon što je vidio knjigu drugog razreda, Konrad je odlučio da ipak upiše treći razred. Kiti je pozvala Konrada na svoju rođendansku zabavu, gdje je bio lijepo dočekan. Situacija na rođendanu se mijenja, po dolasku Konradovih vršnjaka, koji su ga ismijavali i vrijeđali. Kiti se nije dvoumila, već je stala u odbranu Konrada. Ubrzo mu je priznala da je zaljubljena u njega, što ga je radovalo, jer je i on osjećao isto prema njoj. Provodili su vrijeme zajedno. Konrad je bio izuzetno kulturan i poslušan, ali je ponekad i cinkario djecu, što mu je stvorilo neprijatnosti. Iako ga je Kiti molila da to ne čini, Konrad nije mogao poslušati Kiti, jer je bio pravedan i istinoljubiv, pa je čin cinkarenja smatrao ispravnim.

 

Sve je bilo divno, dok jednog dana gospođa Bartoloti nije dobila pismo u kojem je obavještavaju da je greškom dobila Konrada i da on, zapravo, pripada drugoj porodici. Nakon savjetovanja sa Kiti, odlučila je da Konrada sakriju u apoteku, kod gospodina Egona. To je bilo dobro, privremeno, rješenje, ali su vremenom kod gospođe Bartoloti počeli dolaziti "mali plavi patuljci", odnosno radnici koji su napravili Konrada, želeći da ga uzmu i daju pravoj porodici. Kiti se dosjetila, da bi radnici iz tvornice, sigurno, odustali od Konrada kada bi sve njegove vrline nestale i kada bi postao nekulturan i neposlušan. Trudila se, svakodnevno, da Konrada nauči ružnom i neprihvatljivom ponašanju. Jednog dana, dok su svi bili u apoteci, na vrata su došli radnici. Konrad ih je dočekao nekulturno i nevaspitano, te ga oni nisu htjeli odvesti. Nakon odlaska radnika, pred Koradom se stvorila velika dilema. Nije znao kakav bi trebalo da bude u budućnosti, kao prije, kulturan i dobar ili kao sada, nekulturan i neposlušan?! Na njegovo pitanje upućeno Kiti, kakav bi trebalo da bude, ona mu je, uz poljubac, odgovorila, da će to već nekako riješiti...

 

Nakon pročitane knjige, poređenja Konrada i mene, njegove sredine i moje, te još mnogo čega zajedničkog, došao sam do zaključka, odnosno mog dojma o knjizi, a to je, da mi se knjiga veoma dopala, jer nas uči da moramo prihvatiti ono što nam je dato u životu i da moramo uraditi sve najbolje sa onim čime raspolažemo, kako bi postigli najviše od mogućeg. Šta god izabrali da postanemo u životu, to nikako ne bi trebalo biti zbog drugih i njihovih očekivanja, već jedino zbog nas samih, naših želja i naše ljubavi!

 

Najljepši odlomak


- Bio si izvrstan! - uzviknula je Kiti i poljubila ga u usta.
- Moram li sad uvijek biti takav? - pitao je Konrad.
- Sačuvaj Bože! - uzviknuo je gospodin Egon.
- Moram li sad opet biti kao prije? - pitao je Konrad.
- Sačuvaj Bože! - uzviknula je gospođa Bartoloti. Kiti ga je zagrlila objema rukama i rekla: - Ah, Konrade, to ćemo već nekako riješiti!

 

Likovi - Konrad, gospođa B. Bartoloti, gospodin Egon, Kiti Rusika, Florijan, Anton, "mali plavi patuljci"

 

Konrad je dobrodušan dječak, zna da voli, vrlo inteligentan, voli da uči... zapravo, Konrad je sedmogodišnji dječak, koji je došao iz tvornice u kojoj proizvode dobru djecu. Upoznaje Kiti i zaljubljuje se u nju. Zbog dobrog vladanja i učenja, često je neshvaćen, neprihvaćen i zadirkivan u školi, od strane vršnjaka. Vrlo je vrijedan i poslušan. Voli svoje roditelje, a naročito je blizak sa gospodinom Egonom.

 

Gospođa Berti Bartoloti je čudna žena, u početku nespremna na majčinstvo, prosta, dobrodušna i stroga. Unatoč svemu tome, pokušava se prilagoditi Konradu i uspijeva ga zavoljeti kao pravog sina. Viđa se sa gospodinom Egonom, koji postaje Konradov otac. Nije omiljena u svojoj sredini, jer je za većinu ljudi čudna.


Gospodin Egon je pošten, profinjen, pomalo uštogljen, neoženjen, spreman na očinstvo, kulturan, odgovoran, po profesiji apotekar. Postaje Konradov otac i savjesno obavlja tu ulogu. Privržen je Konradu i novoj porodici. Za Konrada postaje bitna očinska figura.


Kiti Rusika je djevojčica koja je kulturna, dobrodušna, vjerna prijateljica, spremna da brani onoga koga voli, odlučna, zrela za svoje godine, zaljubljena u Konrada, pohađa drugi razred. Ona je osoba bez predrasuda, koja prihvata Konrada i gospođu Bartoloti, sa svim njenim vrlinama i manama, iako njena porodica nema lijepo mišljenje i ne želi kontakt sa istom gospođom.

__________________________________

 

Christine Nostlinger - Konrad ili dijete iz limenke

 

Vrsta djela - roman

Vrijeme radnje - listopad/studeni 1974

Mjesto radnje - Beč

 

Roman Konrad ili dijete iz limenke na izrazito zabavan i duhovit način prikazuje odnose između djece i odraslih. Zanimljivo je da su u njemu svi likovi prikazani realno, sa svim svojim manama i vrlinama. Odrasli likovi nisu uvijek najpametniji i najmudriji, kakvima se žele prikazati, a djeca ponekad imaju bolja rješenja i ideje nego njihovi roditelji. Riječ je o savršeno odgojenom inteligentnom dječaku proizvedenom u tvornici i greškom dostavljenom ekscentričnoj gospođi Berti Bartolotti koja nije dovoljno odgovorna za ulogu majke, ali je spremna sve učiniti za svog novopečenog sina. Kada u tvornici shvate da je došlo do pogreške, silom pokušavaju Konrada uzeti natrag i dati ga drugoj obitelji, ali gospođa Bartolotti to nipošto ne želi dopustiti. Kako se to ne bi dogodilo pomaže joj mala susjeda Kitti, Konradova jedina prijateljica koja ima razumijevanja za njegovo čudno ponašanje, te gospodin Egon, Konradov otac i Bertin prijatelj. Svi likovi sasvim su različiti jedni od drugih te jedni od drugih mnogo toga mogu naučiti, ali upravo zbog svojih različitosti zajedno dobro funkcioniraju. Konradovi roditelji dvije su krajnosti potpuno suprotnih karaktera: Egon je pomalo uštogljen, uvijek slijedi pravila i cijeni dolično ponašanje, dok Berti sve to smatra strašno dosadnim. Na kraju Egon ipak pristaje zaobići pravila i dopustiti sinu nedolično ponašanje kako bi ga uspio zadržati.

 

Karakteri Konrada i Kitti također su sasvim suprotni: Konrad je toliko dobro odgojen da mu kršenja pravila ne padaju na pamet, ali Kitti mu uspijeva dokazati da su takve stvari ponekad nužne. Roman započinje jednog jutra u kući gospođe Berti Bartolotti. Nakon obilnog doručka sama sebi naređuje da se opere i prihvati posla. Razgovara sama sa sobom obraćajući se s "drago dijete" kao što je to nekada činila njezina majka, a kasnije i njezin muž, jer sluša zapovijedi samo ako joj se netko tako obrati. Majka joj je umrla, a muž joj se odselio iz razloga koji nisu objašnjeni jer se radi o privatnoj stvari. U kadi se nije mogla okupati jer su u njoj plivale zlatne ribice koje je tamo stavila kako ne bi cijeli život plivale u svojoj okrugloj staklenci. Tuš - kabinu također nije mogla upotrijebiti pošto nije mogla otvoriti vrata, jer je od prozora do tuš - kabine razapela uže za sušenje rublja. Na kraju se odlučila "očistiti kemijski" – skinula je šminku i potom opet namazala lice šminkom u žarkim bojama.

 

Gospođa Bartolotti imala je mlade i stare dane, a tog je dana smatrala da izgleda mlado. Nikome nije otkrivala svoje godine. Bavila se tkanjem sagova. Imala je Tvrtku Bartolotti & Company, ali zapravo je sve radila sama. Njezini su sagovi bili jako lijepi i trgovci su ih preprodavali po vrlo visokim cijenama. Utorkom i subotom Berti se družila s pedesetpetogodišnjim ljekarnikom Egonom. Jednom tjedno posjećivala je ona njega, a jednom on nju. Nakon posjeta odlazili su u kino ili kazalište, a zatim na večeru. U te dane za prijateljstvo zvali su jedno drugog "Bertice" i "Egice", a u ostale dane nisu razgovarali. Ako bi se slučajno sreli, Berti bi mu govorila "gospodine magistre", a on njoj "milostiva gospođo". Na vratima gospođe Bartolotti začula se duga zvonjava – dostavljač joj je donio veliki paket umotan u bijelo.

 

Paket je bio težak i gospođa Bartolotti se nije mogla sjetiti što je to naručila. Imala je problem jer je često naručivala stvari koje joj ne trebaju ako bi ponuda bila povoljna. Otvorila je paket u kojemu je stajala poruka isprike na kasnoj isporuci pošiljke te upozorenje da pošiljku ne može vratiti ukoliko ju otvori. Ispod je stajao nečitak potpis Hunbert, Honbert ili Monbert. Iz paketa je izvadila veliku limenku, misleći da će u njoj možda biti mesni doručak, te ju otvorila. Iz limenke se začulo "dobar dan, draga majko" te je Berti u njoj vidjela malog smežuranog patuljka. Rekao joj je da mora što prije po njemu proliti hranjivu otopinu koja je također stigla u paketu jer bez nje ne može dugo izdržati na svježem zraku. Kada je Berti to učinila, patuljak se pretvorio u sedmogodišnjeg dječaka koji joj je dao svoje isprave: krsni list, potvrde o državljanstvu i svjedodžbe o cijepljenju.

 

Na krsnom listu stajalo je da mu je otac Konrad August Bartolotti te je Berti zaključila da je njezin muž naručio dječaka Konrada. Ali to nije bila istina. Berti odlazi u grad kako bi Konradu kupila odjeću, krevet i slatkiše. Odjeća koju je kupila bila je šarena, šljokičasta i puna ukrasa jer je Berti voljela biti drugačija od drugih. Konrad je gledajući kroz prozor primijetio da njegovi vršnjaci ne nose takvu odjeću, ali nije tražio od svoje majke da mu kupi novu odjeću nego je skromno prihvatio onu koju mu je ona odabrala. Berti mu je ponudila sladoled, no on je počeo zapitkivati o tome ne jede li se sladoled ljeti za desert, a bio je početak listopada. Berti nije znala za pravila o jedenju sladoleda pa joj je Konrad rekao da ga neće jesti dok se ne raspita o tome. U tom trenu na vratima stana gospođe Bartolotti pojavio se Egon – bila je subota, na što je ona sasvim zaboravila. Upoznala ga je s dječakom Konradom i predstavila ga kao svog sina, a Egon je bio oduševljen njegovom poslušnošću, odgojenošću i inteligencijom. Berti je Konradu dala da pojede bombon, no on je znao da ne smije jesti slatkiše prije spavanja i zato je bio tužan.

 

Spomenuo je da su u "odjelu za završnu obradu" imali satove osjećaja krivnje i svako instant - dijete moralo je biti savršeno u tome kako bi mogli napustiti tvornicu. No dalje nije pričao o tvornici jer je to bilo dozvoljeno samo u slučaju nužde. Egon je smatrao da Konradu pod hitno treba otac te je i sam htio preuzeti tu ulogu, s čime se Konrad složio, iako Berti nije bila oduševljena – smatrala je Egona dosadnim. Egon je odlučio da Konrada treba upisati u školu. U nedjelju je Berti otišla na prvi kat kod obitelji Rusika koji su imali kćer Kitti. Išla je u prvi razred, pa je posudila njezine knjige jer se Konrad htio pripremiti za odlazak u školu. Gospodin i gospođa Rusika bili su jako iznenađeni što gospođa Bartolotti ima sina. Kitti je htjela vidjeti njezina sina te joj je majka dopustila da popodne ode do gospođe Bartolotti po svoje knjige i tako ga upozna. Došao je i Egon kako bi učio sa sinom, a popodne su otišli u šetnju.

 

Kada je Kitti došla po svoje knjige kako bi usput saznala otkud gospođi Bartolotti sin, Konrad je s ocem još uvijek bio u šetnji pa ništa nije uspjela saznati. U ponedjeljak je gospođa Bartolotti odlučila odvesti Konrada u školu kako bi ga tamo upisala, a on joj je rekao da želi ići u treći razred jer bi mu u prvom ili drugom bilo dosadno. Gospođa Bartolotti bila je zabrinuta jer je znala da ga bez svjedodžbe iz drugog razreda ne može upisati u treći, no on joj je dao svjedodžbu na kojoj je pisalo "Njemačka škola u Zairu (Kongo) s pravom javnosti." Na neispunjene crte Konrad je napisao da je završio drugi razred te da se može upisati u treći. Gospođa Bartolotti pitala ga je je li stvarno bio u Kongu, a Konrad joj je rekao da nije, ali da je škola u tvornici podružnica škole iz Zaira. Odlaze zajedno u školu na upis, a tamo se pojavio i Egon. Gospođa koja je obavljala upise bila je impresionirana Konradovom svjedodžbom te ga je pristala upisati u 3. a razred iako su upisi bili prije mjesec dana.

 

Točno u podne Berta je došla po svoga sina, baš kao i Egon. Ispred škole susreću Kitti Rusika koja Konrada poziva na proslavu svog rođendana u tri sata popodne. Konrad odlazi na rođendan svojoj susjedi točno u tri, a osim njega na rođendanu su bili Florian i Gitti iz njegovog razreda te Anton i Michi iz Kittinog razreda. Florian je bio krupan dječak za glavu viši od Konrada koji se prema njemu ponašao nasilnički, dok su se Gitti i Michi ponašale prijateljski. Anton je bio ljubomoran na Konrada jer ga je Kitti branila od Floriana, a Anton je volio Kitti. Na rođendanu su se djeca igrala, a u svim igrama najbolji je bio Konrad, što je razbjesnilo Floriana i Antona. Na kraju su se Kitti i Konrad sami igrali mame, tate i djeteta, dok su ih ostali gađali orahovim ljuskama. Florian je na kraju Konrada okrivio za to što mu je na proslavi bilo dosadno te ga je udario šakom u trbuh.

 

Konrad mu nije htio uzvratiti, ali ga je Kitti udarila jednom šakom u trbuh, drugom u glavu, a nogom u cjevanicu. Kada su ostali otišli, Kitti je Konradu priznala svoju ljubav. Navečer u stan gospođe Bartolotti dolazi Egon te joj počinje prigovarati da ne brine dobro o Konradu i želi da on dođe živjeti kod njega. Konrad voli i Egona i Berti, ali na kraju ipak odlučuje ostati s majkom kako bi bio bliže Kitti. Prošlo je tri tjedna od Konradovog dolaska kod gospođe Bartolotti, a sve to vrijeme Kitti i Konrad zajedno su išli u školu i iz škole. Kako je Kitti bila niži razred, ponedjeljkom, srijedom i petkom imala je sat manje nego Konrad pa je tim danima on morao sam ići doma. Florian se bojao Kitti, ali kada nje nije bilo, na povratku do kuće je Konrada gađao kamenčićima, udarao ga u trbuh i stražnjicu i podmetao mu nogu. Ni druga djeca ga nisu voljela jer je bio miljenik učiteljice, gospođe Stainz. Čak ga je imenovala svojim zamjenikom, što je značilo da je Konrad pazio na red u razredu kada učiteljice nije bilo. Djeca su morala biti poslušna jer je Konrad zapisivao sve koji nisu slušali pravila.

 

Kitti je Konradu pokušavala objasniti da ne smije izdavati djecu iz razreda učiteljici, no on si nije mogao pomoći jer su ga u tvornici napravili poslušnim. Jednog je dana gospođi Bartolotti stiglo pismo iz tvornice. Nije ga htjela otvoriti jer je predosjećala da je u njemu nešto loše, ali Kitti ju je nagovorila da ga ipak pročita. U pismu je stajalo kako mora vratiti Konrada jer je došlo do pogreške – gospođa Bartolotti ga, naime, uopće nije naručila; ona je naručila pojačivače memorije koji su se prestali proizvoditi. Berti nipošto nije htjela vratiti svog sina pa je odlučila zajedno s Kitti smisliti plan kako da ga zadrži. Odlučile su ga zamotati u tepih i tako potajno odvesti kod Egona koji je živio iznad ljekarne.

 

Kitti je majci rekla da ide pomoći gospođi Bartolotti odnijeti sag na čišćenje, na što ju je ona pitala zašto joj ne pomogne Konrad. Kitti joj je rekla da je Konrad negdje otišao i da će saznati gdje od gospođe Bartolotti. Majka ju je pustila jer je bila jako znatiželjna. Berti i Kitti uspjele su odvesti Konrada Egonu te su odlučile preodgojiti ga kako ga tvornica više ne bi htjela nazad. Kod gospođe Bartolotti došao je mali mršavi čovjek u svijetloplavom i tražio je Konrada. Ona mu je rekla da je otišao prije tri dana i da ga ona ionako nije htjela. Kitti je u međuvremenu preodgajala Konrada – učila ga je pogrdnim riječima i nepristojnom ponašanju – a majci je rekla da pomaže prijateljici iz razreda naučiti tablicu množenja.

 

Sljedećeg se jutra kod Berti pojavilo troje ljudi u svijetloplavom, a kada im nije htjela otvoriti vrata, ušli su kroz kuhinjski prozor. Rekla im je da je Konrad otišao prije četiri dana, a oni su vidjeli njegovu zadaću s jučerašnjim datumom i tako su znali da Berti ne govori istinu. Gospođa Bartolotti otišla je u Egonovu ljekarnu te je primijetila da je u okolici sedam osoba obučenih u nebeskoplavu boju. Jedna nebeskoplava dama ušla je u ljekarnu i naručila rijedak lijek po koji se trebala vratiti za dva sata, ali je odlučila čekati u ljekarni. Isto je učinio i jedan muškarac u nebeskoplavom. Došao je i jedan bračni par, a gospodin u svijetloplavom im je rekao da će uskoro dobiti svog sina. Počeli su dozivati Konrada koji bi trebao biti poslušan i odmah doći, no to se nije dogodilo jer ga je Kitti uspjela preodgojiti. Na kraju ipak silazi klizeći po ogradi, udari nogama gospođu koja ga je čekala i počne pjevati nepristojne pjesme. Bračni par bio je zgrožen njegovim ponašanjem jer su htjeli sina koji je poslušan i dobro odgojen, a Konrad i Kitti počeli su se dobacivati pudingom i špinatom. Bračni par napustio je prostoriju odlučivši da će radije nabaviti psa. Direktor tvornice otišao je zajedno s nebeskoplavom brigadom ostavivši Konrada sa svojim roditeljima i Kitti.

 

Likovi - Konrad, Berti Bartolotti, Egon, Kitti Rusika

 

Konradsedmogodišnji dječak iz tvornice instant - djece, koja se bavi proizvodnjom poslušne, odgojene i pametne djece. Zbog svog podrijetla nije naviknut na ljude te se ne snalazi uvijek najbolje, a ne zna se ni obraniti od nasilja. Konrad je naučen na bespogovorno slijeđenje pravila, ali iz ljubavi prema svojoj obitelji pristaje i na nedolično ponašanje, sve kako bi mogao ostati s njima. Skroman je, pametan i prihvaća različitost ljudi.

 

Berti Bartolottiosebujna gospođa koja krije svoje godine, izgleda te se ponaša ekscentrično. Ne zamara se tuđim mišljenjem i ne voli slijediti pravila, ali je spremna učiniti sve za one koje voli. Bavi se tkanjem sagova, ali nije materijalist i radi samo kada joj je novac stvarno potreban. Mnoge ljude smatra dosadnima jer ne odskaču od drugih, ali zapravo prihvaća sve ljude koji nisu zli, jer zlo nikako ne može razumjeti ni opravdati.

 

Egonljekarnik i prijatelj gospođe Bartolotti čiji se život svodi samo na posao, sve dok ne odluči postati Konradovim ocem. Cijeni inteligenciju te smatra obrazovanje vrlo bitnim, a ulogu roditelja shvaća jako ozbiljno. Živi po pravilima, zbog čega ga Berti smatra dosadnim, ali uvijek ima najbolje namjere. Berti i Egon dvije su krajnosti koje se međusobno nadopunjavaju i jedno od drugoga uče, te time čine savršene roditelje za Konrada.

 

Kitti Rusikasedmogodišnja djevojčica, susjeda gospođe Berti i kasnije Konradova prijateljica. Dobro je odgojena, pametna i zaštitnički nastrojena prema Konradu koji se ne zna braniti, a u svrhu njegove zaštite pribjegava čak i sitnim lažima i prevarama. Vrlo je snalažljiva i hrabra.

 

Autor: K.M.

__________________________________

 

Christine Nostlinger - Konrad ili dijete iz limenke

 

Konrad ili dijete iz limenke jedan od onih nepredvidljivih romana koji se (pro)čitaju u dahu upravo zbog primjetne lakoće pripovijedanja i nesavršenih likova. Ova rečenica nas je privukla do police iako nismo djeca.

 

Vrline opterećuju vrle pojedince; pozitivne osobine donose im negativnu bujicu konkretnih problema, stvaraju nesnosni pritisak zbog kojega pojedini čak i puknu. Kivna i nesavršena okolina jedva dočeka da uzorni u nečemu kiksaju i, kad je prilika, pokušaju nekako doprinijeti tom procesu. U tinejdžerskim filmovima i serijama, koji su rasadište pogubnih predrasuda, uzorni pojedinci redovno su prikazani kao plašljivi čudaci i nekolegijalni perfekcionisti koji gledaju samo vlastitu korist; marljivi, uredni i pouzdani pojedinci nisu na dobrom glasu, izazivaju zavist i porugu vršnjaka, najčešće su žrtve dežurnih nasilnika koji ne podnose sebe, a nekmoli one koji su po nečemu bolji od većinskog dijela društva. U rijetkim se filmskim ostvarenjima govori u kojoj je mjeri mučno biti uzor u neuzornom okruženju, perfekcionisti su pretežno prikazani kao asocijalna bića koji su, eto, zbog svoje pretjerane odanosti osjećajima dužnosti i društvene odgovornosti, sami krivi što ih društvo odbacuje.

 

O sukobu karakterne savršenosti i manjkavosti govori se u dječjem romanu Konrad ili dijete iz limenke, austrijske književnice Christine Nöstlinger. u središtu priče je nekonvencionalna gospođa Berta Bartolotti, koja je čudakinja u očima okoline. Na kućnu adresu dobije limenku u kojoj se nalazi smežurano stvorenje. Stvorenje se, zahvaljujući gospođi Bartolotti koja je slijedila upute što su došle uz limenku, pretvori u osmogodišnjeg dječaka Konrada. Konrad je savršen tvornički proizvod, instant-dijete za koje bi gospođa Bartolotti trebala brinuti, što njoj predstavlja popriličan problem jer nije nimalo vična (samo)odgovornim oblicima ponašanja, a još je manje pripremljena za majčinstvo. Konradov posve neplaniran dolazak narušava kolotečinu nemarne gospođe Bartolotti koja je navikla na svoje uhodane rutine. Gospodin Egon, pedantan ljekarnik koji joj po ustaljenom dogovoru pravi društvo, odluči preuzeti na sebe ulogu Konradovog oca. Dok Konrada nije bilo, očite suprotnosti između njih nisu narušavale međusobne odnose. Međutim, otkako Konrad živi kod gospođe Bartolotti, gospodin Egon češći je posjetitelj gospođe Bartolotti, što njoj ne odgovara jer joj Egon neprestano prigovara, ne mogu se uskladiti po pitanju odgojnih i inih metoda. Njihov donedavni idilični odnos narušavaju brojni sukobi podsjećaju na uobičajene bračne razmirice, što savršenom djetetu naročito teško pada. U tvornici ga, naime, nisu pripremili za nesavršene međuljudske odnose. No Konrad je bistro dijete pa tako jednom prilikom glasno zaključi: „Ako se roditelji svađaju, krivnja je na obje strane".

 

Sva sila problema snaći će Konrada i u svakodnevnoj interakciji s vršnjacima; u školi se ne uklapa jer je na satu aktivan i odgovaran, zbog čega zarađuje titulu učiteljičinog miljenika, što mu dodatno odmaže u komunikaciji s djecom; mora prilagoditi rječnik jer običava koristiti izraze odraslih i teško mu je „prosuditi što je dječje, a što neodgojeno". Utjehu pronalazi u sedmogodišnjoj susjedi Kitti koja ima osobine što Konradu nedostaju – Kitti je snalažljiva i drska kad prilike to zahtijevaju, nije primjer uzornog djeteta. Konrada čudi zašto su neka djeca nasilna, dok Kitti ne shvaća zašto Konrad ne odgovara nasilnicima istom mjerom.

 

Predočeni konflikti između Konrada i nasilnih vršnjaka primjereno i nedvosmisleno pokazuju da je nasilno ponašanje uvijek konačni rezultat kućnog (ne)odgoja i nakupljenih frustracija, bez obzira je li nasilnik dijete ili odrasla osoba, iz čega se također može naslutiti kako su djeca nalik odraslima uz koje odrastaju, točnije, da su djeca kopije vlastitih roditelja. Autorica ne propagira savršenost, što je svakako dobro jer je savršenost teško dostižan teret što mnoge (u)guši, naročito u vremenima kada vodeći mediji agresivno te krajnje perfidno propagiraju i nameću imperativ savršenosti, svjesno zanemarujući činjenicu kako ono što je izvana „uj!" iznutra može biti itekako „fuj!". Premda je roman prvotno objavljen 1975. godine, sadržajno nije nimalo izgubio na važnosti – pažljiviji čitatelj ubrzo će se uklopiti u realističnu priču s elementima bajkovitosti što govori o vječnom sukobu ljudske različitosti i mentalne (ne)savršenosti. Dovoljno je biti povremeno savršen, tek je jedna od poruka što se neizravno nudi čitateljstvu.

 

U svijetu književnosti savršeni likovi nisu intrigantni, već zamorni, stoga naprosto moraju imati neki feler – tešku narav, odrješiti rječnik, razuzdanost ili nepouzdanost jer upravo svojim prepoznatljivim manama zadobivaju pažnju publike, a upravo takvi likovi čine ovaj naslov. Konrad ili dijete iz limenke jedan od onih nepredvidljivih romana koji se (pro)čitaju u dahu upravo zbog primjetne lakoće pripovijedanja i nesavršenih likova. Iako je nemarna i na lošem glasu u susjedstvu, gospođa Bartolotti ima stav koji je voljna (o)braniti pred drugima, a umije i savjetovati Konrada kojeg zbunjuje silna količina nesavršenosti na koju ga nitko nije unaprijed pripremio: „Ako uvijek misliš što rade drugi i ako uvijek činiš ono što i drugi čine, na kraju ćeš postati kao oni, pa nećeš moći podnijeti samoga sebe."

 

Živopisni likovi, nepredvidljiva radnja i nenametljive poruke glavne su prednosti ovog krajnje netipičnog romana za djecu (ali i za odrasle). Hoće li sterilni Egon i neukalupljena Berta pronaći zajednički jezik, je li moguć miran suživot suprotnosti i s kakvim će se još problemima savršeni Konrad sresti u nesavršenom okruženju, ne može se ni naslutiti jer su neočekivani obrati česta pojava u pripovjednom procesu Christine Nöstlinger.

__________________________________

 

Christine Nostlinger - Konrad ili dijete iz limenke

 

Ovo je posve neobična knjiga s mnogo čudnovatih likova, i djece i odraslih. Konrad je na primjer instant - dijete iz limenke baš kao što naslov knjige kaže. Da, da – nešto kao juha iz vrećice! I uz to je vrhunski tvornički proizvod: pristojan je, uredan, marljiv i voli učiti. Problem je jedino što se ponaša više kao da je već odrastao nego kao dijete. Zbog toga ima problema u školi i djeca ga nikako ne prihvaćaju. Osim Kitti. Ona ga voli i brani, što samo pokazuje kako je i ona pomalo neobična djevojčica: tuče se s dečkima umjesto Konrada i bistrija je od mnogih odraslih ljudi...

 

Među odraslim likovima ističe se Konradova majka, otkvačena gospođa Bartolotti. Ona je neuredna i nemarna, neobično se odijeva i napadno se šminka. Što je najneobičnije ne zna ništa o odgoju djece pa se često pitamo tko je kome roditelj, a imamo se čemu i nasmijati. Tu je još i gospodin Egon, ljekarnik s kojim gospođa Bartolotti izlazi dvaput tjedno i koji želi biti Konradov otac. On je previše krut, uredan i marljiv, ne zna se snalaziti u nepredviđenim situacijama, stalno prigovara i ne sviđa mu se Kitti sve dok jednom...

 

I dok se Konrad i gospođa Bartolotti navikavaju jedno na drugo, problemi iskrsavaju na sve strane. Ubrzo postaje jasno kako je rješenje samo jedno – Konrad mora postati pravo dijete! A jedino Kitti zna kako Konrada preodgojiti i pretvoriti u neposlušno dijete. No, hoće li joj to uspjeti?!

 

Dječak Konrad u pravom je smislu proizveden u tvornici uzorne djece, ništa nije naslijedio od roditelja, njegova je glava programirana kao da je riječ o kompjuteru koji je pohranio sve naredbe i upute, a da ga se nikad nije upitalo što on želi ili misli. On se mora osloboditi metalnog oklopa, uhodanih navika i krutih pravila i zaviriti u svoje srce.

__________________________________

 

Christine Nostlinger rođena je 1936. godine u Beču. Završila je umjetničku akademiju te je radila kao pripravnica u jednom austrijskom dnevnom listu. Napisala je velik broj knjiga za djecu i mlade: Muž za mamu, Gretica Sackmeier, Olfi Obermeier i Edip, Mačak nije jastučić, Priče o Franzu, Konrad ili dijete iz limenke i mnoge druge.

 

Dobila je mnogo nagrada za svoj književni rad, među ostalim i Medalje Hans Christian Andersen. Jedna je od najboljih i najpoznatijih spisateljica za djecu i mlade na njemačkom govornom području. Na izrazito duhovit način piše o ozbiljnim temama kao što su odnosi u obitelji, o školi, odgoju, obrazovanju, prijateljstvu i ljudskim slabostima koje prihvaća i ne osuđuje.

 

Tako i Konrad, glavni lik ovog romana govori: Svi su ljudi različiti i zato osobine svojih bližnjih moramo primati s razumijevanjem. Autorica svoje likove smješta u svakodnevne životne situacije koje su poznate svima te ju zbog toga cijene mladi, ali i odrasli čitatelji.

loading...
2 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Christine Nostlinger - Konrad ili dijete iz limenke

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u