Charles Dickens - Božićna priča

Božićna priča je roman engleskog spisatelja Charlesa Dickensa. Roman je prvi put objavljen 19. prosinca 1843. sa ilustracijama koje je napravio John Leech. Priča je po izlasku bila trenutačni uspjeh, prodavši se u 6,000 kopija samo u prvom vikendu. Iako je bila napisana kako bi Dickens dobio novac da otplati dug, ona je do danas ostala jedna od najpopularnijih i najdugovječnijih božićnih priča.

Ovim izdanjem Božična priča pojavljuje se po prvi puta u punoj svojoj živosti, zaogrnuta kaputom boja i slika. Prvi u niz klasika koje ćemo objaviti u obliku stripa, ovaj roman – prepun božićnog duha i topline – put je kojim nove generacije, a i svi ostali ljubitelji klasika mogu krenuti i u svojim najdražim djelima pronaći nešto novo. Charles Dickens bio je engleski književnik i pripovjedač. Jedan od klasika koji je bio omiljen i za vrijeme svog života, Dickens je bio slikar engleskog srednjeg i nižeg građanskog staleža i osnivač socijalnog romana. Njegova djela odražavaju sklonost humoru i satiri, ali i primjesama romantičnog i sentimentalnog.

Dickensova prva "božična knjiga", najomiljenija i najčitanija od svih njegovih knjiga, započela je svoj život kao sjeme posijano u Dickensovom umu, tijekom njegovih putovanja kroz Englesku, gdje je vidio djecu koja rade u strašnim uvjetima. Njegovo uvjerenje da je obrazovanje spas od kriminala i siromaštva, zajedno s prizorima iz dobrotvorne škole Field Lane kojima je svjedočio, utjecale su da Dickens postane šampion siromašnih.

Kako je ideja za priču poprimala oblik i pisanje zaozbiljno započelo, Dickens se našao posve obuzet knjigom. Kasnije je napisao da je on kako se priča odmotavala "plakao, smijao se, i opet plakao" i da je "razmišljajući o tome šetao mračnim ulicama Londona, petnaest do dvadeset milja, mnogih noći kad su svi trezveni ljudi već davno otišli u krevet".

Trebalo je samo šest tjedana da Božična priča bude završena i da knjiga bude objavljena 17. prosinca 1843. Postigla je nenadmašan uspjeh, s preko pet tisuća prodanih primjeraka do Badnje večeri.

U ovom stripu u boji, s raskošnim crtežima, autentičnim kostimima i likovima, čitatelji svih generacija mogu iznova uživati u magičnoj privlačnosti klasične priče.

Ako ti priča o duhovima zvuči primamljivo i ovaj roman ti privuče pažnju, tvoja mašta će sigurno biti podstaknuta i na neka druga razmišljanja.

Već na početku upoznaćeš Ebenezer Scrooge. Baš me zanima kakav će utisak ostaviti na tebe. Brzo ćeš uočiti kakvo mišljenje o njemu i njegovom životu imaju četiri duha koji ga posećuju, a događaje koji su pred Skrudžom u društvu duhova.

Marlijev duh - Moraš znati da je taj Scrooge, kao što mu i ime kaže, bio prava krvopija. Gramziv, tvrdica, nemilosrdan otimač, bezdušni stari grešnik, tvrd i oštar kao kremen iz kojeg čak ni čelik neće kresnuti toplu varnicu; zatvoren, hladan i nepoverljiv kao puž. Hladnoća koja je iz njega vejala bila mu je zaledila i ostarele crte lica, zašiljila oštar nos, smežurala obraze, ukočila hod, zakrvavila oči, poplavila usne i, uopšte, izbijala iz njegovog kreštavog glasa. Svoju hladnoću nosio je svuda sa sobom: ledio je njome svoju kancelariju u danima psećih vrućina, pa je čak ni o Božiću nije zagrevao ni za jedan jedini stepen. Spoljašnja toplota, baš kao ni hladnoća, nimalo nisu uticali na Ebenezer Scrooge: nije bilo toplote koja bi ga mogla zagrejati, kao ni hladnoće od koje bi zazebao. Nije bilo vetra oštrijeg i surovijeg od njega, niti snega od njega upornijeg, niti kiše od njega nemilosrdnije. Rđavo vreme, naprosto, nije ga doticalo. Nije bilo nijedne osobe koja bi ga zaustavila na ulici i blagorodno ga upitala: - Kako ste, dragi moj Ebenezer Scrooge? Kada ćete nas posetiti? Nijedan prosjak nije ga nikad zamolio za milostinju, nijedno ga dete nije nikad upitalo koliko je sati; nijedan muškarac ili žena nikad ga nisu zamolili da im pokaže put. Međutim, Ebenezer Scrooge za to nimalo nije hajao; čak je i voleo što je tako. Baš mu se sviđalo da hodi posve sam zakrčenim putevima života, držeći se pri tom tako kao da svim ljudskim bićima dobacuje: Bež'te od mene!

Znajući kakav je Scroogeev pogled na svet, ne iznenađuje mnogo što se na Badnji dan, najlepši dan u godini, pojavljuje duh njegovog poslovnog partnera Jakoba Marlija, preminulog pre sedam godina. Ni Marli nije bio 'cveće'. Za njega se pričalo da je čovek bez srca i zamisli – njegov duh uopšte nije imao srce!

Prvi od tri duha – duh prošlog Božića

Bilo je to neko ogavno stvorenje – napola dete, napola starac. Kosa koja mu je u kovrdžama padala po vratu i leđima bila je bela kao u starca, ali mu na licu nije bilo nijedne bore: koža mu je bila najnežnije dečje boje. Ruke su mu bile veoma dugačke i, po svemu sudeći, neobično snažne. Noge i stopala, veoma tanke i nekako slabašne, bile su mu obnažene, kao i ruke. Stvorenje je na sebi imalo tuniku najčistije bele boje, opasanu oko struka nekim blistavim opasačem. U ruci je držao grančicu zimzelena, dok mu je, u savršenoj suprotnosti s ovim simbolom zime, odeća bila okićena letnjim cvećem. Međutim, najčudnije je bilo da mu se iz krune na glavi izlivao snažan mlaz svetlosti, obasjavajući sve unaokolo. Zbog toga je, verovatno, duh nosio i neku kapu, kojom je kao nekim poklopcem mogao da prigušuje svetlost krune. Kapu je sada držao pod miškom.

Drugi od tri duha – duh ovogodišnjeg Božića

Povrh svega toga... Čega? Sedeo je jedan mlad div veoma ugodnog izgleda, držeći u ruci blistavu buktinju veoma nalik na rog izobilja. Duh je bio odeven u jednostavnu, nakićenu mrkozelenu haljinu ili ogrtač, oivičen velim krznom. Grudi i noge, koje su izvirivale ispod haljine, bili su mu obnaženi, dok je na glavi nosio venac od drača, tu i tamo ukrašen ledenim svećicama. Zagasito kestenjave kovrdže bile su mu duge i slobodno su mu padale po ramenima. Imao je vedro lice, svetle oči, veseo glas, slobodno kretanje i radostan izraz i držanje.

Poslednji od tri duha – duh narednog Božića

Prikaza je pristizavala lagano, svečano i nemo. I sam vazduh kroz koji se duh kretao širio je neku tajanstvenu jezu. Prikaza je bila umotana u širok crn plašt i ništa se od nje nije moglo videti – osim jedne ispružene ruke. I da nje nije bilo, prikaza jedva da bi se razlikovala od tamnine noći.

- Šta je danas?, doviknu Ebenezer Scrooge jednom dečaku koji je u prazničnom odelu stajao dole na ulici.
- Šta kažete?, upita dečak u čudu.

- Šta je danas, mladiću?, ponovi Ebenezer Scrooge.

- Danas?", upita podozrivo dečak. - Pa, danas je Božić.

- Božić!, ponovi Ebenezer Scrooge. - Znači, nisam ga propustio! Duhovi su sve ono izveli za samo jednu jedinu noć! Da, da, oni mogu sve što hoće... Razume se, da, razume se... Hej, momče!

Charles Dickens - Božićna priča - verzija 2

Charles Dickens - Božićna priča - verzija 2 pdf 

_________________________________

Charles Dickens rodio se u Landportu 1812. Srednja i "niža srednja" klasa (kako ih obično nazivaju Englezi), tj. državni činovnici, obrtnici, sitni trgovci itd. živjeli su prilično dobro. Siti, zadovoljni, divili su se britanskom imperiju. Ukratko, bili su to tipični malograđani koji nisu željeli nikakvih promjena, zadovoljni trenutačnim stanjem. U toj "nižoj srednoj klasi", u obitelji siromašnoga državnog činovnika, proveo je djetinjstvo Charles Dickens. Bio je drugo od osmero djece. Dojmovi koje je ponio iz djetinjstva ostali su mu u neizbrisivu sjećanju do kraja života i bili su presudni za njegov razvoj kao čovjeka i pisca. Rano je upoznao bijedu i neimaštinu. Dok je još bio dijete otac mu je zbog dugova dospio u zloglasni londonski zatvor Marshalesa. Posjećivao ga je s majkom i zauvijek zapamtio tu ružnu zgradu i jadnike koji su u njoj bili zatočeni. Obitelj je zapala u takvu bijedu da je i mali Charles morao prekinuti školovanje i zaposliti se kako svi skupa ne bi skapavali od gladi. Poslije je u svojim romanima oživio uspomene na to svoje jadno, prezreno djetinjstvo.

Godina 1836. značajna je u piščevu životu. Početkom te godine izlazi mu prva knjiga, Bozove skice, u kojoj je sabrao sve književne tekstove što ih je do sada napisao. Iste godine ženi se Catherinom Hogarth, kćerkom svoga prijatelja i novinskoga kolege. Izašao mu je i prvi mjesečni sveščić Posmrtnih spisa Pickwickova kluba, izvanrednog humorističnog romana. I dalje se nižu uspjesi, Oliver Twist, Život i doživljaji Nicholasa Nicklebyja, Stara prodavaonica rijetkosti, Barnabyjem Rudgeom, David Copperfield, Velika očekivanja i mnogi drugi.

Posljednji mu je završeni roman Naš zajednički prijatelj. Smrt ga je zatekla dok je pisao Tajnu Edwina Droodea, u pedeset i devetoj godini, 1871. godine.

Charles Dickens - Oliver Twist

Charles Dickens - Velika očekivanja