Branko Ćopić - Ježeva kućica lektira

Branko Ćopić - Ježeva kućica

Branko Ćopić - Ježeva kućica

 

Književni rod - epsko – lirski
Književna vrsta - pesma za decu, priča u stihu, basna u stihovima

 

Iako je delo Ježeva kućica u većini postojećih izvora okarakterisano kao pesma, pre se može reći da je to priča u stihu, zapravo basna u stihu. Baš iz tog razloga smo naveli sve tri opcije u određivanju književne vrste, jer nećete pogrešiti ukoliko kažete da je lektira "Ježeva kućica" bilo koja književna vrsta od navedenih. Ovo delo spada u jedno od onih književnih dela koja ostaju upamćena tokom čitavog života.

 

Lektira Ježeva kućica zapravo nosi vrlo jednostavnu, jasnu i nadasve pozitinu poruku, a ona podrazumeva da treba voleti svoj dom i svoju zemlju, bez obzira kakav je i da li nam se neko ruga ili ne. A da na takav način ovu univerzalnu poruku prenese mališanima, definitivno je mogao samo veliki Branko Ćopić.

 

Na prvi pogled, odnosno prvo čitanje, čak i ako se radi vrlo pažljiva analiza, ne može se uočiti ništa tako specijalno, čime se može objasniti tolika njegova popularnost i aktuelnost. Mada, kada znate kakva je dela stvarao Branko Ćopić apsolutno je jasno da je on znao kako da dopre do svog čitaoca.

 

Kako je navedeno već na samom početku, lektira "Ježeva kućica" je namenjena "za decu i osetljive", čime se Branko Ćopić direktno obratio svom budućem čitaocu i jasno odredio ko treba da čita njegovo delo. Njegov jednostavni humor prati priču glavnog junaka, Ježurke Ježića, koji uspeva da se izbori za svoje stavove. Pa čak i kada mu se drugi likovi u basni smeju, on i dalje brani svoje stavove.

 

Delo "Ježeva kućica" je napisana izuzetno jednostavnim, lako razumljivim jezikom. Pa čak ni to što je pisana na jekavici, mališane ne zbunjuje.

 

Delo počinje opisom glavnog junaka, za koga Branko Ćopić veli:

 

Lovom se bavi, često ga vide,
s trista kopalja na juriš ide.
I vuk i medo, pa čak i – ovca,
poznaju ježa, slavnoga lovca.

 

Ukoliko imate za domaći sastav na temu ove lektire, najčešće takav sastav za temu ima osobine nekog od junaka ili, pak poruku dela. Zato je izuzetno bitno da odvojite bukvalno sat vremena (a možda i manje) i pročitate basnu u stihu "Ježeva kućica". Ne samo što ćete se oduševiti , u šta ne sumnjam, nego ćete još dugo pamtiti ushićenost koju svako dete oseća kada mu u ruke dođe lektira "Ježeva kućica". Uz to, delo je vrlo pitko i lako za čitanje i razumevanje, pa vam ne treba mnogo vremena. Onda sledi analiza lektire i tek nakon svega togaa možete pisati sastav na temu ovog dela.

 

Ono što uvek treba da imate na umu jeste intelekt velikog srpskog pisca Branka Ćopića, posebno ako vam je potrebna analiza nekog njegovog dela. Kada znate koliko je mudar bio ovaj čovek, videćete i razumeti mnogo jasnije njegova dela.

 

Lektira Ježeva kućica obiluje simbolima, koje sigurno možete da uočite. I nije bez razloga Branko Ćopić naveo da je knjiga namenjena deci i, kako je lepo rekao osetljivima. Ali, verujem da to nisu osetljivi u pravom smislu reči, već ljudi koji mogu da vide dalje i osete više. Iako je formalno reč o basni, ne treba zaboraviti da likovi u basnama itekako imaju osobine likova iz stvarnog života.

 

Ova analiza bi mogla biti zaključena rečima čuvenog pesnika Rajka Petrova Noga, koji je rekao da je lektira "Ježeva kućica" zapravo "vrhunac Ćopićeve magije". U tre tri reči je sadržano sve ono što čini Branka Ćopića tako velikim piscem.

 

Lektira "Ježeva kućica", kao što sam već napomenula je vrlo lako čitljiva, pa vam svakako preporučujem da je pročitate u celosti. Svi znamo da prepričano delo, bez obzira kojiko dobro da je prepričano ne može biti doživljeno na isti način kada to isto delo pročitate. Zato ćemo pokušati da prikažemo u kratkim crtama prepričano delo, kako bismo vas barem malo zainteresovali da ga i pročitate.

 

Dakle, kao što ste već shvatili, lektira "Ježeva kućica" govori o "slavnom lovcu", Ježurki Ježiću i njegovoj ljubavi prema sopstvenom domu. On dobija pismo od lisice, u kome ga poziva na gozbu. Ježić pristaje, odlazi kod lisice, ali vrlo brzo želi da se vrati kući. I to ne iz straha, već iz želje da prespava u sosptvenom domu koga mnogo voli.

 

Iako ga lija nerado prati kući nakon gozbe, ona ipak odlučuje da pođe za njim, kako bi otkrila zbog čega on toliko voli svoju kuću. Usput joj se pridružuju i ostali likovi, i to: vuk, meda i divlja svinja, koji svi žele, kako kažu liji:

 

Poći ću s tobom jer volim šalu,
hoću da vidim ježa – budalu!

 

Međutim, kada ugledaju ježevu kućicu, shvate da je to samo:

 

Pod kladom rupa, tamna i gluha,
Prostirka u njoj od lišća suha.

 

To je vuka, medu i divlju svinju naročito razljutilo i oni galame na ježa, jer im nije jasno kako može da "uživa u sreći" na takvom mestu. Tada Ježić iskazuje poentu čitavog dela, a sadržana je u sledećim stihovima:

 

Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.

 

Ali ni on njima ne ostaje dužan, već ih naziva huljama i kaže:

 

To samo hulje, nosi ih vrag,
za ručak daju svoj rodni prag!

 

Iako je obično u basna prikazana kao negativan lik, za lisicu se ne može reći da je i u ovom delu tako prikazana. Naime, ona jedina shvata poentu Ježićevih reči, pa i sama izgovara:

 

- Sad vidim i ja, jež ima pravo!

 

Delo "Ježeva kućica" se dalje nastavlja vikom i galamom ostalih likova, to jest: vuka, mede i divlje svinje koji i lisicu stavljaju i isti koš sa ježom, pa i za nju vele da je budala, jer kaže da je jež u pravu.

 

Sam kraj dela opisuje kako su prošli kasnije likovi koji su se pojavljivali u delu, to jest šta im se dogodilo. Tako čitalac saznaje da je vuk nastradao jer ga "umlati brzo seljačka hajka". Medu su izbole pčele, pa je i on nastradao, jer je, kako kaže Branko Ćopić bio trapav. I divlja svinja nije bolje prošla od "krvnika vuka" i "trapavog mede", jer su je ubili lovci, pa kako veli Branko Ćopić "pade k'o kruška, smače je zimus lovačka puška". Ćopić ne pominje šta se dalje dogodilo sa lijom, ali veli da jež i dalje luta šumom i lovi, te da "radi i čuva rođeni dom".

 

Likovi i njihove osobine

 

Ono što će vam biti posebno zanimljivo kada budete obrađivali ovo delo jesu osobine likova. Jasno vam je da likovi koji se javljaju u basnama imaju osobine i ljudi i životinja. Zato, ako imate sastav na temu ove lektire ili imate za domaći zadatak da radite analizu likova, onda svakako treba krenuti od ove karakteristike književne vrste poznate kao basna.

 

Dakle, lektira "Ježeva kućica" ima ukupno pet likova. To su, glavni junak Ježurka Ježić, zatim lisica, vuk, meda i divlja svinja.

 

Analiza svih ovih likova koje je opisao Branko Ćopić podrazumeva da treba misliti i na ustaljene osobine vezane za svakoga od njih ponaosob. To je, međutim najizraženije kod lisice. Mada, Branko Ćopić je otišao i korak dalje. Lisica u delu "Ježeva kućica" jeste lukava, ali na kraju dela, ona jedina shvata poentu i prihvata ježevo mišljenje o važnosti doma.

 

Međutim, bitna je razlika između ježa i lisice čak iako lisica, naizgled shvata poentu ježevih reči. Dok on istupa sasvim otvoreno pred "galamdžije", to jest: vuka, medu i divlju svinju i jasno i glasno govori svoje mišljenje, lija to sluša iz prikrajka i prihvata, naizgled ježevo mišljenje, ali pisac ipak kaže za nju:

 

To reče, klisnu jednom ćuviku,
a ono troje digoše viku:

 

- Jež nema pravo, na stranu šala:
a i ti, lijo, baš si – budala!

 

Jež je prikazan kao skroman i vredan i kao lik koji shvata koliko je kuća, a u prenesenom značenju, otadžbina važna.

 

Branko Ćopić - Ježeva kućica - druga verzija

__________________________________

 

SLAVNI LOVAC

 

Po šumi, širom, bez staze, puta
Ježurka Ježić povazdan luta.
Lovom se bavi često ga vide,
s trista kopalja na juriš ide.
I vuk i medo, pa čak i – ovca,
poznaju ježa, slavnoga lovca.
Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja,
zmija ga šarka po svu noć sanja.
Pred njim dan hoda, širi se strava,
njegovim tragom putuje slava.

 

LIJINO PISMO

 

Jednoga dana, vidjeli nismo,
Ježić je, kažu, dobio pismo.
Medeno pismo, pričao meca,
stiglo u torbi poštara zeca.
Adresa kratka, slova k'o jaja:
"Za druga Ježa
Na kraju gaja".
U pismu piše:
"Ježurka, brate, sanjam te često i
mislim na te.
Evo ti pišem iz kamenjara guskinim perom.
Divno li šara!
Dođi na ručak u moju logu, požuri samo,
ne žali nogu.
Sa punim loncem i masnim brkom
čekat ću na te, požuri trkom.
Nježno te grli medena lica
i pozdrav šalje lisica Mica"
Jež se veseli: – Na gozbu, veli,
tu šale nema, hajd da se sprema.
Ježurka Ježić lukavo škilji,
pregleda bodlje i svaku šilji.
- Ako bi usput došlo do boja,
nek bude spremna obrana moja.

 

KOD LIJINE KUĆE

 

Sunčani krug se u zenit dig'o
kad je Ježurka do lije stig'o.
Pred kućom- logom, kamenog zida,
Ježurka Ježić svoj šešir skida,
klanja se, smješka, kavalir pravi,
biranom frazom lisicu zdravi:
- Dobar dan, lijo, vrlino čista,
klanjam se tebi, sa bodlja trista.
Nek perje pijetla krasi tvoj dom,
kokoš nek sjedi u loncu tvom!
Guskino krilo lepeza tvoja,
a jastuk meki patkica koja.
Živjela vječno u miru, sreći,
nikada lavež ne čula pseći.
I još ti ovo na kraju velim:
ja sam za ručak trbuhom cijelim!
Otpoče ručak čaroban, bajni.
I jež i lija od masti sjajni.
Jelo za jelom samo se niže,
Ježurka često zdravicu diže:
u zdravlje lije i njene kuće,
za pogibiju lovčeva Žuće.
Niže se ručak četverosatni,
zategnu trbuh k'o bubanj ratni.

 

NOĆ

 

Evo i noći, nad šumom cijelom
nadvi se suton sa modrim velom
Promakne samo leptiri koji
i vjetar noćnik listove broji.
Utihnu šuma, nestade graje,
mačaka divljih oči se sjaje.
Skitnica svitac svjetiljku pali,
čarobnim sjajem putanju žali.
A sova huknu svoj ratni zov:
- Drž'te se, ptice, počinje lov!

 

RASTANAK

 

Ježić se diže, njuškicu briše.
-Ja moram kući, dosta je više.
Dobro je bilo, na stranu šala,
lisice draga, e, baš ti hvala.
-Moja je kuća čvrsta k'o grad,
prenoći u njoj – Kuda ćeš sad?
Tako ga lija na konak sladi
a jež se brani, šta da se radi:
-Zahvaljujem se pozivu tvom,
al' mi je draži moj skromni dom!
-Ostani kume, lija sve guče,
moli ga, zove, za ruku vuče.
Al' jež tvrdoglav, osta pri svom
- Draži je meni moj skromni dom!
Šušte i šumom jež mjeri put,
kroz granje mjesec svijetli mu put.
Ide jež, gunđa, dok zvijezde sjaju:
- Kućico moja, najljepši raju!

 

POTJERA

 

Ostade lija, misli se: – Vraga,
što mu je kuća toliko draga?
Kad ježi tako žudi za njom,
bit' će to, bogme, bogati dom.
Još ima možda od perja pod,
pečene ševe krase mu svod.
Ta kuća, vjerujem obiljem sja.
Poći ću, kradom da vidim ja.

 

VUK

 

Požuri lija, nečujna sjena,
paperje meko noga je njena.
Dok juri tako uz grobni muk,
pred njom na stazi, stvori se vuk.

                                                               

-Grrr, kuda žuriš, kaži-der lovcu;
možda si negdje pronašla ovcu?

- Idem da doznam – lija sve duva -
zašto jež kuću toliko čuva.
-Eh, kuća, trice! – veli vuk zao.
-Ta ja bih svoju za jagnje dao!
Poći ću s tobom jer volim šalu,
hoću da vidim ježa – budalu!

 

MEDO

 

Dok jure dalje brzo k'o strijela,
srete ih medo, prijatelj pčela.
- Sumnjiva žurba – medo ih gleda -
možda ste našli jezero meda?
- Ne, nego maštu golica moju,
zašto jež voli kućicu svoju.
-Kućica, glupost! Moje mi njuške,
svoju bih dao za gnjile kruške.
Za sati meda dat' ću je svakom!
govori medo na jelo lakom.
-Poći ću s vama, jer volim šalu,
hoću da vidim ježa – budalu!

 

DIVLJA SVINJA


Sve troje jure k'o divlja rijeka,
odjednom- evo- kaljuga neka.
Divlja se svinja u njojzi banja,
pospano škilji i – jelo sanja.
- Hr-nji, junaci, sumnjiva trka,
negdje se, valjda bogovski krka?!
- Poskoči svinja, uz mnogo graje,
a vuk joj na to odgovor daje:
-Tražimo razlog, blatnjava zvijezdo,
zašto jež voli rođeno gnijezdo!
-Rođeno gnijezdo! Tako mi sala,
za pola ručka ja bih ga dala!
Poći ću s vama jer volim šalu,
hoću da vidim ježa- budalu!

 

PRED JEŽEVOM KUĆICOM

 

Svi jure složno ka cilju svom,
kuda god prođu – prasak i lom!
Pristigli ježa, glede: on stade
kraj neke stare bukove klade.
Pod kladom rupa, tamna i gluha,
prostirka u njoj od lišća suha.
Tu Ježić uđe, pliva u sreći,
šušti i pipa gdje li će leći.
Namjesti krevet, od pedlja duži,
zijevnu, pa leže i noge pruži.
Sav blažen, sretan, niže bez broja:
- Kućico draga, slobodo moja!
Palato divna, drvenog svoda,
kolijevko meka, lisnatog poda,
uvijek ću vjeran ostati tebi,
nizašto ja te mijenjao ne bi'!
U tebi živim bez brige, straha
i branit ću te do zadnjega daha!

 

TRI GALAMDŽIJE

 

Medvjed i svinja i s njima vuja
grmnuše gromko prava oluja:
- Budalo ježu, bodljivi soju,
zar tako cijeniš straćaru svoju?!
Koliba tvoja prava je baba,
krov ti je truo, prostirka slaba.
Štenara to je, tijesna i gluha,
sigurno u njoj imaš i buha!
Kućicu takvu, hvališo mali,
za ručak dobar svakom bi dali!
Rekoše tako, njih troje, ljuti,
dok mudra lija po strani šuti.

 

JEŽEV ODGOVOR


Diže se Ježić , oči mu sjaje,
gostima čudnim odgovor daje:
- Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim bavim se lovom
i mirno živim pod svojim krovom.
To samo hulje, nosi ih vrag,
za ručak daju svoj rodni prag!
Zbog toga samo, lude vas troje
čestite kuće nemate svoje.
Živite, čujem, od skitnje, pljačke
i svršit ćete – naopačke!
To sluša lija, pa sudi zdravo:
-Sad vidim i ja, jež ima pravo!
To re e, klisnu jednom ćuviku,
a ono troje digoše viku:
- Jež nema pravo, na stranu šala:
a i ti, lijo, baš si – budala!

 

KRAJ

 

Šta dalje bješe, kakav je kraj?
Priča uči to, potanko, znaj.
Krvnika vuka, jadna mu majka
umlati brzo seljačka hajka.
Trapavog medu, oh, kuku, lele,
do same smrti izbole pčele
I divlja svinja pade k'o kruška,
smače je zimus lovačka puška.
Po šumi danas, bez staze, puta
Ježurka Ježić lovi i luta.
Vještak i majstor u poslu svom,
radi i čuva rođeni dom.

                                                               

__________________________________

 

Branko Ćopić je rođen 1915. godine u Podgrmeču u selu Hasani nadomak Bosanske Krupe. Osnovnu školu zavrsava u rodnom selu nakon čega upusuje nižu realnu gimnaziju u Bihaću. Knjiga Magareće godinenastala je po sjećanju na vrijeme provedeno u "Prosvjetinom" internatu u Bihaću, takozvanom  konviktu. četriri godine koje je tu proveo pisac opisuje kao jedan od najljepših dijelova svog života. Nakon niže gimanzije upisuje učiteljsku školu u Banjoj Luci u klasi prof. Vlade Milosevića kod kojeg je i polagao prijemni ispit iz jezika i muzičke kulture.

 

Učiteljsku školu u Banjoj Luci Branko Ćopić nije završio. Izbačen je iz škole u četvrtom razredu zbog čitanja napredne literature. Nakon toga upisuje je se u Učiteljsku školu u Sarajevu iz koje je, takođe, izbačen. Iz Sarajeva se vraća u Banja Luku, ali školu je, ipak, završio u Karlovcu gdje je prabačen uz pomoć nekih profesora. Po završetku učiteljske škole Branko Ćopić odlazi u Beograd, upisuje i završava Filozofski fakultet. Za vrijeme studiranja s vremena na vrijeme objavljivao je priče u "Politici", posebno kada je urednik bio Žika Miličević.

 

Drugi svjetski rat zatekao ga je na odsluženju vojnog roka u Mariboru u bivšoj vojsci Kraljevine Jugoslavije. Tu je doživio raspad vojske i države, ali se već na samom početku povezao s narodnooslodilačkim pokretom i od samog početka do kraja rata i oslobođenja bio pripadnik partizanskih jedinica pod Titovom vođstvom. Cijelo vrijeme rata bio je ratni dopisnik zajedno s nerazdvojnim prijateljem i kumom, takođe veoma poznatim književnikom, Skenderom Kulenovićem.

 

Drugi svjetski rat podstiče ga da napiše romane Prolom, Gluvi barut, Ne tuguj bronzana stražo i Osma ofanziva, zatim pripovjetke Rosa na bajonetima, Surova škola, Ljubav i smrt, "Doživljaji Nikoletine Bursaća, Gorki med, Sveti magarac, Ljudi s repom i zbike pjesama Ognjeno rađanje domovine i Ratnikovo proljeće. Napisao je i romane za djecu Orlovi rano lete, Slavno vojevanje i Bitka u zlatnoj dolini (poznati su kao Pionirska trilogija) i Magareće godine, zbirke priča Priče partizanke, Vratolomne priče, Priče ispod zmajevih krila i Doživljaje mačka Toše, zbirke pjesama Čarobna šuma, Armija odbrana tvoja, Partizanske tužne bajke, Večernje priče, Djeda Trišin mlin i Nestašni dječaci.

 

Čopić je pisao i scenarije za pozorište i film. Poznat je po komediji Doživljaji Vuka Bubala i komadu za djecu Udarnici i scenrijima za ratne filomove Živjeće ovaj narod i Major Bauk. Djela su mu prevođena na ruski, engleski, francuski, njemački, ukrajinski, poljski, češki, bugarski i mađarski jezik.

 

Cijeli radni i životni vijek nakon drugog svjetskog rata Branko Ćopić je proveo u Beogradu, ali je vrlo često putovao po Jugoslaviji i drugim evropskim državama. Mnogi su za njega govorili da je najveći dječiji pisac svih vremena rođen na prostorima bivše Jugoslavije.

 

Iako je pripadao narodnooslobodilačkom pokretu Branko Ćopić je, kao čovjek velikog obrazovanja, bistra uma, osjećaja za pravdu i pravednost i kritičkog posmatranja stvarnosti koja ga je okruživala veoma rano počeo da iznosi sopstvena mišljenja o nekim pojavama. Radio je to ili otvoreno ili u literaturi kao pisac. Kao jedno od najpoznatijih djela bila je Jeretička priča zbog koje je kasnije trpio velike udare tadašnje komunističke partije na vlasti i državnih organa, pa i od samih kolega. Takvih progona je bilo mnogo, pa je književni istoričar Ratko Peković to sabrao u knjigu Sudanije Branku Ćopiću iz koje se vidi na kakve je sve probleme Ćopić nailazio u svom književnom i političkom životu.

 

Pretpostavlja se da su ti progoni i glavni razlog samoubistva koji je Branko Ćopić izvršio skočivši s jednog mosta preko rijeke Save 1984. godine. Od tada se taj most zove Brankov most, a ulica koja vodi do njega Brankova ulica.

 

Veliki Ćopićevi književni učitelji bili su, kako je sam govorio: Petar Kočić, Ivo Andrić, Ivan Cankar, Svetozar Ćorović, Simo Matavulj, Miroslav Krleža - ali i Milovan Glišić, Janko Veselinović i Radoje Domanović, a od stranih pisaca: Servantes, Pirandelo, Gogolj, Gorki, Čehov, Babelj, Zoščenko...

Oženio se 28. juna 1951. godine doktorkom Bogdankom Ilić. Šaleći se, često je govorio da je i on stradao na Vidovdan, kada su izginuli i svi kosovski junaci.

 

Branko Ćopić - Bašta sljezove boje

Branko Ćopić - Bašta sljezove boje - Interpretacija

Branko Ćopić - Doživljaji Nikoletine Bursaća

Branko Ćopić - Jeretička priča

Branko Ćopić - Magareće godine

Branko Ćopić - Orlovi rano lete

Branko Ćopić - Pohod na Mjesec

Branko Ćopić - Priče ispod zmajevih krila

Branko Ćopić - U svijetu medvjeda i leptirova

Branko Ćopić - Zatočenik

loading...
4 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Branko Ćopić - Ježeva kućica

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u