Blanka Dovjak Matković - Zagrebačka priča lektira

Blanka Dovjak Matković - Zagrebačka priča

Blanka Dovjak Matković - Zagrebačka priča

 

Spisateljica u obliku ispovijesti djevojčice Kečkice priča o jednom djetinjstvu punom životne dramatike, ali i tragike. Uživanje u toplini obiteljskoga doma, prijateljevanje sa sluškinjama, nesretni gubitak brata, sve ostale nevolje, živopisni likovi generalice, tete Valike i kume Pepice, sporovi i nadmetanja sa susjedima, bolest i smrt roditelja - našlo se kondenzirano u pravoj maloj epopeji uspona i propadanja jedne zagrebačke građanske obitelji.

 

Sadržaj


1. dio - U dom bogatih Zagrepčana na Ksaveru došla je Milka, kućna pomoćnica. Obitelj se upravo povećala: uz djevojčicu Kečkicu Mamica i Tatek dobili su sinčića Boreka. Kečkica je živahna, puna prekrasnih zamisli: s mamine haljine skida puceta, tati para svilenu kravatu, a od maminih ljubavnih pisama pravi lađice i pušta ih niz potok. Okolica njihova domaje uzbudljiva: potok Medveščak premošćivali su mnogobrojni mostići, nedaleko je Jurjevsko groblje, a na brežuljcima su crkvice i kapelica.

 

Pradjed, bogat i škrt vlasnik četiriju mlinova, prigovarao je Mamici zbog Milke. Smatrao je da je kućna pomoćnica nepotrebna, za njega je to bilo rasipanje novaca. Kečkičin otac bio je građevinski poduzetnik i odlično je zarađivao. Na sve se strane gradilo i posla je bilo za sve. Ali, Tatek je volio društvo pa bi često zarađeno i potrošio. Nije se brinuo za budućnost, nije ostavljao novce za crne dane, radije je kupio automobil. Mamica je također uživala u trošenju novca: kupovala je skupocjene sagove, namještaj, odjeću, nakit, odlazila s prijateljicama u kavanu Corso i plaćala za sve. Pradjed je često prigovarao Mamici zbog rasipnosti i nazivao je hohštaplerkom. A Mamica je uistinu bila lijepa, elegantna, uvijek nasmijana, namirisana i nakićena.

 

Mali Borek se razbolio i umro. Kuća se ispunila tugom. Pradjed se okomio na Milku zbog Borekove smrti i Milka je morala otići. Kečkica je bila jako vezana uz Milku i prestala je jesti. Tražila je da se Milka vrati. I uspjela je!

 

Njihova bogata kuća privukla je lopove: ostali su bez skupe odjeće, a susjedi su se zlobno veselili. Tatek je volio svoju djevojčicu. Poveo ju je u lov na rakove, ali je Kečkica završila u potoku. Mamica je otkrila da se Tatek sastaje s drugom ženom. Učestale su svađe, ali bi Tatek smirivao situaciju skupim darovima. Govorio je: Nofci su zato da se trošiju! Niš ni lepše na svetu nek videti srečna lica oko sebe. Kupio je automobil, što je tada bila rijetkost, ali ga je ubrzo razbio.

 

Pradjed je bio bogatun. Mlinovi su mu donijeli bogatstvo, ali je njegova kći Milka, Kečkičina baka, ipak otišla u Ameriku žudeći za još većim bogatstvom. Ime je tamo promijenila u Mildred, a za Kečkicu je bila "grandma". Pradjedov najstariji sin se nakon dugih godina vratio iz ruskog zarobljeništva. Na ruci je imao utetoviran srp i čekić. Drugi sin zahvaljujući bogatstvu, bio je vječni student u Pragu. Pradjed je govorio Mamici: Niš se ne brinete za budućnost!, i ne mogavši gledati Mamičinu rasipnost, zatražio je da odsele.

 

Tatek je izgradio novu kuću u Sestinskom dolu. Kad je trebalo isplatiti zadnju ratu za kuću, otkrilo se da je Mamica potrošila sav novac. Tatek je rekao: Sad imaš priliku da postaneš spisatelica. Sto to znači razotkrilo se uskoro: Mamica će pisati pisma svojoj majci u Ameriku i moliti za novac.

 

U novoj sredini upoznali su susjede: Generalicu i njezinu kćer Desu, siromašnu Irenu, a dolazile su im teta Valika i stara mama (očeva sestra i majka). Bilo je to sretno djetinjstvo. Mamica je željela da njena djevojčica bude obrazovana, pa je Kečkicu dala da uči njemački - ali ne zadugo. Svoju djevojčicu majka je rado fotografirala i govorila joj: Ti si meni velika sreča!

 

U jesen je umro pradjed. Iz Amerike je došla "grandma" i veliko zemljište koje je naslijedila od pradjeda poklonila je Mamici. Mamica gaje uskoro prodala i sav novac potrošila... Kečkica je pošla u školu; našla se okružena siromašnom djecom, pmbom i nesputanom. Učiteljica je bila stroga sve dok je Mamica nije ugostila u njihovoj bogatoj kući. 5a svojim prijateljicama majka je izlazila u kavanu Corso; račune je uvijek ona plaćala. Bila je čest kupac knjiga kod knjižara Kuglija i nije žalila novaca.

 

Novi svijet upoznala je Kečkica na selu u Zagorju: razboljela se na piscima, a svjež zrak i zdrava hrana na selu trebali su joj pomoći. Tu su djeca hodala bosa, pravili su fućkalice od lijeske, a žene su prale ambre na potoku. Kući se vratila zdrava.

 

Međutim, Tatekovi poslovi nisu išli najbolje. Prestalo se graditi i do posla je bilo teško doći. U kući se živjelo dalje po starim navikama udobno i bezbrižno. Tada je stigla vijest da banke zamrzavaju štedne uloge. Otkrilo se da Kečkičini roditelji u banci nemaju ni pare. a to je Tateka silno potreslo: u kuću je dolazilo mnogo novaca, a sada nema nigdje ništa! Mamica je svakako htjela dojaviti susjedu te se događa u bankama. Iako se morala čuvati jer je čekala bebu, crtala je po kiši. Prehlada je bila kobna: unatoč najboljem liječenju, Mamica je umrla. Iza nje je ostao sinčić Zdravko. Za Tateka je ovo tek strašan udarac. Počeo je piti. Kako su poslovi išli sve slabije, Tatek je počeo zalagati vrijedne stvari iz kuće da bi došao do malo novca.

 

2. dio - Osiromašili su toliko da je Tatek mijenjao Mamičin nakit za hranu. I oko njih se osjećala kriza: ljudi su hodali tražeći posao, poduzeća su odlazila u stečaj. U takvim je prilikama teklo Kečkičino školovanje. Sa školskom djecom išla je na more; drugom prilikom išla je na doček kralja koji je vlakom prolazio kroz Zagreb. Kralj je imao na velikom nosu zlatne naočale. Odsutno je gledao narod.

 

U kuću na Sestinskom dolu nitko više nije dolazio: ni rodbina, ni prijatelji. Svatko je brinuo svoju brigu. A Tatek je prestao mariti za domaćinstvo, samo je ispijao čašice skupog pića. Milka je preuzela svu brigu o kućanstvu: nabavljala je, kuhala i čistila. Kako nije bilo novaca, poslala je Kečkicu u posudbu. Bilo je to mučno iskustvo. Nitko nije htio posuditi dojučerašnjim bogatunima.

 

I Milka je tražila posao da bi pomogla Kečkici i Tateku. Jednog dana došli su u kuću sudski službenici. Popisali su i zaplijenili vrijedne stvari. To se dogodilo jer Tatek nije mogao vratiti posuđeni novac, pa su ga vjerovnici tužili. Kečkica je gladovala. Iz pameti su joj iščezle sve misli osim onih o hrani. Da bi utažila nesnosnu glad, bila je prisiljena otići na obrok u kuhinju za siromahe. Neki su i dalje dobro živjeli: Generalica i njezina kći Desa, lihvari, kućevlasnici.

 

Kad je završila škola, Milka je povela Kečkicu na selo, k svojima. Tamo je živio Kečkičin mali brat, koji je nije prepoznao, staru Milkinu mamu smatrao je svojom majkom. Kad su se vratili u Šestinski dol, doživjeli su strahotu: njihova lijepa kuća prodana je na dražbi!

 

Kečkica više nije imala doma. Tatek se teško razbolio i umro. Milka, žilava, marljiva i požrtvovna, preuzela je brigu o desetogodišnjoj djevojčici koja je ostala bez roditelja, bez doma, bez novaca. Našli su smještaj u podrumskom stančiću jedne zgrade na Ilici. Bilo je tu vlažno i zagušljivo. Taj je podrum postao Kečkičin novi dom. Ali, uz nju je bila Milka: gledala ju je nježnim pogledom kojem je Kečkica vjerovala.

 

Vrsta dijela - Zagrebačka priča roman je za djecu i mladež, to je romansirana biografija koja u obliku ispovijedi djevojčice Kečkice (roman je pisan u 1. licu) priča priču o jednom bogatom, uzbudljivom, ali i obiteljskim tragedijama obilježenom djetinjstvu. Iako na kraju romana stoji napomena kako su događaji i osobe opisani u Zagrebačkoj priči plod autoričine mašte i kako je svaka sličnost s bilo kojom osobom slučajna i nenamjerna, ne možemo se oteti dojmu da u romanu ima dosta autobiografskih elemenata i da djevojčica Kečkica sigurno ima puno toga zajedničkog s autoricom iz njenih mlađih dana.

 

Kompozicija djela - Roman je komponiran dvodijelno, od dvije veće cjeline: u prvom dijelu upoznajemo se s likovima, njihovim životnim navikama i ambijentom; drugi dio znatno je kraći i govori o propasti obitelji. Tako sadržajno suprotstavljeni prvi i drugi dio romana čine kontrast: obitelj - samoća; izobilje - bijeda; sreća i bezbrižnost - patnje.

 

Prvi dio romana podijeljen je na više manjih, zaokruženih cjelina, poglavlja u kojima susrećemo niz živo i uspjelo orisanih portreta. Naslovi poglavlja kao što su: Milka, Mamica, Tatek, Pradjed jasno govore tko je u pojedinom poglavlju u središtu pripovjedačeva interesa.

 

Radnja romana započinje dolaskom Milke, kućne pomoćnice u dom Kečkinih roditelja. Ključna i prijelomna točka u razvoju radnje iznenadna je majčina smrt na kraju prvog dijela. Drugi dio romana, koji se sastoji od samo jedne cjeline s naslovom Kriza, donosi očevo propadanje i smrt te Kečkičin turoban život u materijalnoj oskudici.

 

Tema i ideja - Tema romana je djetinjstvo, odrastanje jedne zagrebačke djevojčice. No Kečkičino djetinjstvo usko je povezano sa sudbinom njene obitelji, sudbinom koju uveliko određuju neka šira društvena zbivanja (posebno velika gospodarska kriza koja je zahvatila svijet u razdoblju od 1929 - 33. godine), združena s lakomislenim odnosom prema novcu Kečkičinih roditelja. Tako je ovaj roman istodobno i priča o usponu i padu imućne građanske obitelji i ima naglašenu socijalnu komponentu.

 

Dvadesete godine ovoga stoljeća bile su godine gospodarskoga procvata. Gradilo se, proizvodilo i Kečkičin otac, građevinski poduzetnik, dobro je zarađivao. U domu Kečkičinih roditelja vlada blagostanje: kuća je namještena skupim namještajem i posobljem, drži se posluga, nabavljaju se knjige, gramofonske ploče, ide se u kazalište, kavane, održavaju se žive društvene veze. Kad su se počeli javljati znakovi krize 1929. život kreće silaznom putanjom. Na neizravan način gospodarska kriza uzrokovala je i majčinu smrt. Želeći dojaviti prijateljima skori bankrot banke, izišla je na kišu, razboljela se i umrla. Gubitak voljene žene povezan s poslovnom i novčanom propašću vodi oca u alkohol. Da bi se preživjelo moraju se zalagati stvari iz kuće, veze s prijateljima i rodbinom se prekidaju. Kečkica, dijete nekad bogate i ugledne obitelji postaje siromahom, a cijelo kućanstvo ovisno o naporima požrtvovne služavke. Naravno, Kečkičini roditelji nisu bez krivnje, i teška gospodarska situacija mogla se prebroditi da nije bilo toliko rasipnosti i lakomislenosti.

 

Blanka Dovjak Matković prikazala nam je u ovom romanu jedan život u svoj njegovoj punini i ljepoti da bi nas onda na vrlo izravan način suočila i s bolnim i tragičnim naličjem života.

 

Mjesto i vrijeme - Radnja romana događa se između dva svjetska rata, a zahvaća i vrijeme velike gospodarske krize 1929 - 1933. koja je pogodila cijeli svijet. Sve se zbiva u Zagrebu, točnije na Ksaveru koji je tada uglavnom još pod livadama, na potoku Medveščaku mlinovi melju žito, zatim u Sestinskom dolu, uokolo kojeg se prostiru hrastove šume. Manji odsječak radnje zbiva se na selu u Hrvatskom zagorju, a na kraju romana nalazimo Kečkicu u podrumskom iličkom stanu.

 

Likovi


Kečkica je glavni lik i pripovjedač romana. Iz njene dječje perspektive upoznajemo svijet, a njen je pogled na svijet, ispunjen vedrinom i humorom i začinjen sklonošću nestašlucima: Drugom nekom zgodom sinula mi je prekrasna misao i ja sam s velikom radošću lišila Mamičin ogrtač, mnogobrojnih puceta. (...) S pucetima sam odrezala i komadiće tkanine. Svoje bogatstvo zamijenila sam s djecom iz susjedstva za - živog miša!

 

Ona nosi pletenice vezane bijelim vrpcama, štrkljasta je kao pravo derište, ali djetinjom pronicavošću promatra ljude. Svoju ljubav i povjerenje poklanja Milki, priprostoj ženi iz Hrvatskog zagorja koja će joj u najtežim trenucima postati jedini oslonac. Brine se za pse lutalice, raduje se pticama, vjevericama, šumskim stablima. Kad je ostala bez roditelja, bez doma, i sama je s Milkom, trpjela siromaštvo i glad: Shvatila sam da se može živjeti bez roditelja i prijatelja, bez pameti i sreće, bez dostojanstva, ali bez Hrane ne može. Iako je odrastala u imućnoj građanskoj obitelji u blagostanju, Kečkica je čvrsta, vjeruje u svoju snagu, vjeruje svojoj Milki. Pred njom je budućnost.

 

Mamica s uživanjem troši novac na odabrane stvari: na skupocjene sagove, kristal, srebro i porculan, umjetničke slike, nakit. Lijepa je, elegantna, topla i vedra, obrazovana i društvena. Sklona je svakome pomoći: siromašnim rođacima, uličnim slikarima, prijateljicama. Živeći u blagostanju, ponaša se prilično lakomisleno ne misleći na budućnost. Nazivaju je hohštaplerkom i rasipnicom, ali njeno dobro srce samo strastveno voli lijepe stvari. I njena prerana i nagla smrt uzrokovana je njenom nesebičnošću i lakomislenošću: otišla je po kiši pomoći susjedu, prehladila se i umrla.

 

Tatek je uspješan građevinski poduzetnik. Ima široki krug prijatelja, pjeva u zboru, vozi auto. I on voli lijepe stvari, a brigu o novcu prepušta Mamici. Njegovo je zaprepaštenje veliko kad saznaje da je sav novac potrošen. Iako ima ljubavnicu, Mamica je njegova iskrena i velika ljubav. Iza ženine smrti, bez posla, u dugovima, on se prepušta alkoholu. Nema snage za borbu sa životnim teškoćama. Izgubivši svu imovinu, skrhan bolešću, Tatek prerano umire.

 

Milka je najvažnija osoba u Kečkičinom životu. Došla je sa sela, iz Zagorja, da bi radila kao kućna pomoćnica kod Mamice. Dobrodušna je i plemenita, ali i seljački radišna i žilava, spremna na sve teškoće i žrtve. Zahvaljujući njoj, Kečkica ima dom i može nastaviti školovanje.

 

Uz ove u romanu se pojavljuje još mnoštvo živopisno ocrtanih likova: pradjed, grandma, tetke, ujaci, prijatelji i susjedi u Sestinskom dolu.

 

Jezik i stil - Iznimna vrijednost ovog romana stari je zagrebački kajkavski govor oživljen u dijalozima likova. Ta zagrebačka kajkavska fraza daje, u susretu sa standardnim jezikom pisanim pripovjednim i opisnim dijelovima, romanu posebnu svježinu, njegovim prostornim i vremenskim odrednicama vjerodostojnost, govoru likova lakoću i prirodnost a neiscrpan je izvor originalnog humora. Evo i primjera, ulomka u kojem se Mamica pred užasnutim pradjedom opravdava za svoje dvije kućne pomoćnice:

 

- Je, dedek, ja nis Vesela. Ne morem biti zalublena v krave i prasce. Ja sam zalublena v lepše stvari. - Nabrajala je: - Rada idem v kavanu Corso sa svojim prijatelicama. I v kazališče prejdem. Neko mi mora čuvati Kečkicu... Neko mi mora stana čistiti. Ja imam rada čiste ruke i lepe klajde. Nemam rada da smrdim po dinstanom luku.

 

- A Vesela sama stoji vuz vruci šporhet. Sama dinsta bubrege na luku... Po kuhinji joj pijukaju piliči... Zalublena je v kravje siseke pa ih rada navlači i doji... Ona je štalska princeza, dedek! Ona ne dospe imati rada svoju decu. Ne dospe napisati par reči svojemu mužu v zarobleništvo... Zato jer nema nikakve Milke.

 

Važne odlike stila pisanja Blanke Dovjak Matković su sažetost u opisivanju te ravnoteža pripovjednih i dijaloških dijelova, što roman čini pitkim i djeci lako čitljivim. Njeni sažeti opisi izrazito su slikoviti i metaforični: Opet je jedna blatna jesen docunjala u Sestinski dol. Jesenske su se magle zavlačile među stare hrastove i umotavale šumu u tišinu.

 

Dojam o djelu - Ovaj roman mi se jako svidio, malo je tužan jer stalno netko umire. Najviše mi se svidjelo kada je u Kačkičin život došla Milka; koja joj je jako pomogla, a nije mi se svidjelo kada su Kačkičini roditelji i brat umrli.

 

Blanka Dovjak Matković - Zagrebačka priča - verzija 2

__________________________________

 

Blanka Dovjak Matković (Zagreb, 7. prosinca 1920. - Zagreb, 6. ožujka 1993.), hrvatska književnica.

 

Pisala je pjesme za djecu i odrasle (standardnim jezikom i kajkavštinom), kratke priče, tekstove za slikovnice, a najcjenjeniji je njezin posljednji književni uradak, roman Zagrebačka priča. U rodnom Zagrebu je stekla osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Još kao gimnazijalka objavljuje pjesme i prozu u podlistku tadašnjeg dnevnika "Jutarnjeg lista", a sa samo osamnaest godina izdaje zbirku kajkavskih pjesama Od protuletja do zime (1938.). Nakon te zbirke pjesama slijedi tridesetogodišnja stvaralačka pauza uzrokovana autoričinom zaokupljenošću obiteljskim životom.

 

1970. godine izlaze priče za djecu pod naslovom Neobična ulica, 1973. g. Priče iz Dubrave, 1974. g. zbirka kajkavskih pjesama Lamentacija na lanci, 1980. izlaze priče za djecu pod naslovom Neke male važnosti, zatim 1986. g. izlazi zbirka pjesama Striptease, 1987. g. izlazi njezin najbolje djelo – roman Zagrebačka priča. Osim toga objavila je i dvanaest slikovnica s naslovom Tajana posvećenih njezinoj unuci Tajani preminuloj u petoj godini života u prometnoj nesreći. Slikovnice su prevedene na njemački i ruski jezik, a lik djevojčice Tajane pojavljuje se i u drugim njezinim djelima. U zbirci priča Neobična ulica Tajana je glavni lik, a u zbirci Priče iz Dubrave povezuje sve priče zbirke.

 

Iako se afirmirala i svojim pjesmama, posebice onima na kajkavskom dijalektu, još više je stekla književno ime kratkim pričama. Vješta je i duhovita pripovjedačica, koja i o naoko sitnim i beznačajnim stvarima zna saplesti zanimljive i neobične zgode. Polazi uvijek od nečeg zbiljskog, ali ne ostaje na tome nego pušta krila svojoj mašti i plovi u carstvo bajki. No nema onih grubih skokova karakterističnih za narodnu bajku, nego se pričanje gotovo neprimjetno pretapa iz realnog u irealno. Sve su to maštarije koje bi se i djeci, u trenucima maštovite razigranosti, u sličnom obliku mogle javiti.

loading...
53 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Blanka Dovjak Matković - Zagrebačka priča

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u