Biblija - Propovjednik

Mjesto pisanja - Jeruzalem

Pisanje završeno - prije 1000. godina prije nove ere

Knjiga Propovjednik podijeljena je na dva dijela od koji su svaki podijeljeni na proslov, četiri ulomka i zaglavak na kraju drugog dijela. Nije navedeno ime pisca u knjizi, ali prije prvoga prologa stoji natuknica koja navodi da je riječ o mislima Propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu, što nas upućuje na Salomona koji je vladao u periodu od 970. do 931. godine prije Krista.

Knjiga Propovjednik je napisana s uzvišenom svrhom. Salamun je bio vođa naroda predanog Jehovi i zato je bio dužan poučavati ga i, takoreći, držati na okupu da bi ostao vjeran svom Bogu kojem se predao. Tu je svoju dužnost nastojao izvršiti dajući mudre savjete koji su ostali zapisani u Knjizi Propovjednikova. U Knjizi Propovjedniku sebe naziva "onim koji narod poučava". Taj cijeli izraz prijevod je samo jedne hebrejske riječi, kohelet, koja je na hebrejskom jeziku ujedno i ime ove knjige, a doslovno znači "onaj koji okuplja narod". U grčkoj Septuaginti ova se knjiga naziva Ekklesiastes (Eklezijast), što znači "član eklezije (skupštine; zbora; zajednice)". Neki tvrde da ta riječ označava onoga koji u zajednici govori, poučava ili propovijeda, pa otuda potječe i hrvatski naziv "Propovjednik", premda se Salamunova uloga nije svodila samo na držanje propovijedi. Smisao hebrejske riječi kohelet točnije se izražava prijevodom "onaj koji narod poučava" ili "onaj koji narod okuplja". Ti izrazi bolje opisuju ono što je Salamun radio i s kojom je svrhom napisao ovu knjigu.

Poučavao je i držao na okupu svoj izraelski narod i pridošlice koji su živjeli s Izraelcima, te ih je upućivao da obožavaju Jehovu Boga. Dotad je već sagradio Jehovin hram u Jeruzalemu i prilikom posvećenja hrama sve ih je sazvao, odnosno okupio, i uputio da ujedinjeno obožavaju Boga. Kasnije je napisao Propovjednika kako bi poučio narod da radi ono što je dobro i vrijedno, te ga odvratio od ispraznih, besplodnih djela ovoga svijeta.

Premda Salamun nije spomenut po imenu, temeljem onoga što stoji u nekoliko odlomaka s priličnom sigurnošću možemo tvrditi da je on pisac ove knjige. "Onaj koji narod poučava" predstavlja se kao "sin Davidov" koji je "postao kralj nad Izraelom u Jeruzalemu". Te se riječi mogu odnositi jedino na kralja Salamuna, jer su njegovi nasljednici u Jeruzalemu vladali samo nad Judom. Osim toga, pisac knjige Propovjednika o sebi kaže: "Stekao sam veću mudrost od svih koji su prije mene bili u Jeruzalemu i srce je moje vidjelo mnogo mudrosti i znanja". Te riječi pristaju Salamunu. U Propovjedniku stoji da je pisac "promišljao i temeljito istraživao te sastavio zbirku mnogih mudrih izreka". A kralj Salamun je izgovorio 3 000 mudrih izreka. U Propovjedniku opisuju se piščevi građevinski pothvati, vinogradi, vrtovi i perivoji, sustav navodnjavanja, brojna posluga, mnoštvo zlata i srebra koje je nakupio i drugo što je činio. Sav taj opis odgovara Salamunu. Kad je kraljica od Sabe vidjela Salamunovu mudrost i blagostanje, rekla je: "Ni pola mi nije bilo rečeno!"

Knjiga otkriva da je mjesto njenog pisanja Jeruzalem, budući da za svog pisca kaže da je bio kralj "u Jeruzalemu". Očigledno je bila napisana prije 1000. godina prije nove ere, i to u kasnijem razdoblju Salamunove 40-godišnje vladavine, nakon što je proživio sve što opisuje u knjizi, ali prije nego što se upustio u idolopoklonstvo. Do vremena pisanja knjige, on je već stekao brojne spoznaje o svemu čime se čovjek u životu bavi i o težnjama za materijalnim stvarima. Tada je još uvijek bio u Božjoj naklonosti i pisao je pod njegovim nadahnućem.

Zašto možemo biti sigurni u to da je Propovjednik knjiga "nadahnuta od Boga"? Neki dovode u pitanje njenu nadahnutost zato što se u njoj nijednom ne pojavljuje Božje ime Jehova. Pa ipak, činjenica je da ona potiče ljude da služe pravome Bogu, te se na više mjesta u njoj javlja izraz ha Elohim, "pravi Bog". Druga je primjedba da u ostalim biblijskim knjigama nema nijednog citata iz Propovjednika. Međutim, učenja i načela koja se nalaze u toj knjizi u potpunom su skladu s ostalim dijelom Biblije. Adam Clarke u svom djelu Commentary piše: "Židovi i kršćanska Crkva oduvijek su vjerovali da je pisanje knjige pod nazivom Kohelet, ili Propovjednik, nadahnuo Svemogući Bog i da se s pravom ubraja u sveti kanon" (III. svezak, 799. stranica).

Propovjednik je iznio zanimljivu tezu koja je i danas tako aktualna, ludost u koju čovik može upasti - Učinih velika djela: sazidah sebi palače, zasadih vinograde; uredih perivoje i voćnjake, nasadih u njima voćke svakojake. Načinih jezera da plodna sadišta natapam. Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge domaće, a tako i stada krupne i sitne stoke više no itko prije mene u Jeruzalemu. Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih pjevače i pjevačice i svakoga raskošja ljudskog, sve škrinju na škrinji. I postadoh tako velik, veći no bilo tko prije mene u Jeruzalemu; a nije me ni mudrost moja ostavila. I što god su mi oči poželjele, nisam im uskratio, niti branih srcu svojemu kakva veselja, već se srce moje veselilo svakom trudu mojem, i takva bi nagrada svakom mojem naporu. A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore što uložih da do njih dođem - i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I ništa nema valjano pod suncem.

Biblija - Propovjednik - verzija 2

_________________

Biblija - Blago vitezova templara 

Biblija - Evanđelje po Ivanu

Biblija - Knjiga Izlaska

Biblija - Knjiga o Juditi

Biblija - Knjiga Postanja

Biblija - Sveti gral

Biblija - Sveto Pismo