Biblija - Knjiga Postanja lektira

Biblija - Knjiga Postanja

Biblija - Knjiga Postanja 


Knjiga Postanja je hebrejski religijski spis koji govori o stvaranju sveta. Postanje je prva knjiga hebrejskog Tanaha, odnosno hrišćanskog Starog zaveta. Pošto se autorstvo tradicionalno pripisuje Mojsiju, poznata je i kao Prva knjiga Mojsijeva (odnosno prva knjiga Mojsijevog Petoknjižja). Knjiga Postanja je sveta knjiga za judaizam i za hrišćanstvo. Knjiga još sadrži pripovesti o stvaranju sveta, grehu praroditelja, velikom potopu, zatim istoriju starozavetnih patrijaraha.

 

Stvaranje svijeta

 

Raj na Zemlji

 

Jednom davno kada svijet još nije postojao Bog ga je stvorio. Iako govori o događaju koji se odigrao prije mnogo milijardi godina, 1. Mojsijeva knjiga započinje zadivljujućom jednostavnošću: "U početku stvorio je Bog nebo i zemlju." Zanimljivo je da ova uvodna rečenica govori o Bogu kao o Stvoritelju, a o njegovim materijalnim djelima stvaranja kao o nebu i Zemlji. U prvom se poglavlju dostojanstvenim, biranim riječima nastavlja općeniti izvještaj o svemu što je Jehova stvorio pripremajući Zemlju za život u šest vremenskih razdoblja nazvanih danima. Ti su dani započinjali uvečer, kad je ono što je Jehova stvorio u pojedinom razdoblju još bilo nejasno, a završavali pojavom jutarnje svjetlosti, kad je krasota onoga što je bilo stvoreno postala jasno vidljiva.

 

U "danima" koji su slijedili jedan za drugim pojavila se svjetlost, nebeski svod, kopno i bilje, izvori svjetlosti da dijele dan od noći, ribe i ptice te kopnene životinje i na kraju čovjek. Tada je Bog obznanio svoj zakon o životnim vrstama, koji predstavlja nepremostivu barijeru koja onemogućava da se iz jedne vrste razvije druga. Kad je stvorio čovjeka na svoju sliku, Bog je objavio koja je svrha čovjekovog postojanja na Zemlji. Čovjek je trebao ostvariti tri cilja: napuniti Zemlju pravednim potomcima, podložiti je sebi i vladati nad svim životinjama. Sedmi je "dan" Jehova blagoslovio i posvetio i potom je "stao počivati od svega djela koje je načinio". Izvještaj zatim detaljnije i preciznije opisuje kako je Bog stvorio čovjeka. Opisuje kako je izgledao edenski vrt i gdje je bio smješten, navodi Božji zakon o zabranjenom drvetu, izvještava o tome kako je Adam davao imena životinjama te opisuje kako je Jehova stvorio ženu od Adamovog tijela i doveo je k Adamu te tako sklopio prvi brak. Stvori mu tako Bog ženu, imenom Eva. Bog ju je stvorio na način da je uspavao Adama i tada mu uzeo jedno rebro. Poslao je cijelu životinjsku vrstu kod Adama da im Adam da ime. Bog je na kraju šestog dana bio jako zadovoljan stvorenim te je odlučio sedmi dan odmoriti. Tako je taj dan postao miran i spokojan, sasvim drukčiji od svih prethodnih dana. To je bio sveti dan odmora.

 

Prvi čovjekov grijeh - Žena je okusila zabranjeni plod i uvjerila svog muža da joj se pridruži u pobuni. Tako je Eden bio okaljan neposlušnošću. No Bog je odmah ukazao na to kako će se ostvariti njegov naum: 'Jehova Bog je nato rekao zmiji Sotoni, nevidljivom začetniku pobune: "I ja ću zametnuti neprijateljstvo između tebe i žene, i između potomstva tvojega i potomstva njezina. On će ti zdrobiti glavu, a ti ćeš mu raniti petu"'. Čovjek je bio izgnan iz vrta, pa je teško živio i u znoju svoga lica obrađivao zemlju koja mu je rađala trnje i korov. Na kraju je morao umrijeti i vratiti se u zemlju od koje je bio uzet. Samo se njegovo potomstvo moglo nadati obećanom Potomku.

 

Adam je imao dva sina jedan je bio ratar i zvao se Kain, a drugi je bio pastir i zvao se Avelj. Kain je bio loš i nepravedan, dok je Avelj bio dobar i pravedan. Jednoga dana njih dvojica su prinosili Bogu žrtve. Kako je Bog znao kakav je koji od njih to On primi žrtvu Aveljovu, a Kainovu ne. To izazva veliku zavist kod Kaina te on ubi brata, Avelja. Ovim se nastavi širenje greha među ljudima. Zbog ovoga zločina prokle Bog Kaina da nikad nema sreće, da se skita po zemlji i da nigde mira ne nađe. Tako se on potucao po svetu do kraja života.

 

Adam i Eva tako izgubiše oba sina, da bi ih utešio Bog im dade trećeg sina, Sita. On je bio dobar kao Avelj. Posle njega imali su još mnogo dece. Sitovi potomci su bili dobri i poslušni Bogu, ali su se namnožili i Kainovi potomci koji su bili rđavi. I rđavi iskvariše dobre. Ljudi su bivali sve gori i gori. Kada se greh i zlo proširiše među ljudima odluči Bog da pusti veliku vodu na zemlju i tako podavi sve živo na njoj.

 

Razorno djelovanje grijeha nastavilo se i izvan Edena. Kajin, prvi čovjek koji se rodio, ubio je svog brata Abela, vjernog Jehovinog slugu. Jehova je prognao Kajina u zemlju Nod (što znači "izbjeglištvo"), gdje su mu se rodili potomci, koji su kasnije bili uništeni u potopu. Adamu se tada rodio drugi sin Šet, a njemu se rodio Enoš. U to su vrijeme ljudi počeli na licemjeran način prizivati Jehovino ime. Adam je umro u dobi od 930 godina.

 

Bog pušta potop - Ovdje je zapisano Šetovo rodoslovlje. Među Šetovim potomcima isticao se Henok, koji je svetio Jehovino ime tako što je "hodio s pravim Bogom". Sljedeći koji je pokazivao izuzetnu vjeru bio je Henokov praunuk Noa, koji se rodio 1 056 godina nakon stvaranja Adama. Tijekom tog razdoblja dogodilo se nešto što je dovelo do porasta nasilja na Zemlji. Božji anđeli napustili su svoja nebeska obitavališta kako bi se ženili lijepim ljudskim kćerima. Iz takvih nedopuštenih veza potekla je hibridna rasa divova nazvana nefili (što znači "obaratelji"). Oni su htjeli proslaviti sebe, a ne Boga. Stoga je Jehova obavijestio Nou da će zbog neprestane ljudske zloće istrijebiti ljude i životinje. Samo je Noa stekao Jehovinu milost.

 

Noi su se rodili Šem, Ham i Jafet. Budući da je Zemlja i dalje bila puna nasilja i iskvarena, Jehova je rekao Noi da će posvetiti svoje ime u velikom potopu. Zapovjedio je Noi da izgradi arku za preživljavanje i dao mu detaljne upute za gradnju. Noa je odmah poslušao i skupio svoju osmeročlanu obitelj, zajedno sa životinjama i pticama. Tako je 600. godine Noina života (2370. pr. n. e.) započeo potop. Kiša je padala 40 dana, sve dok i najviše planine nisu bile 15 lakata (oko 6,5 metara) pod vodom. Kad je nakon godinu dana Noa naposljetku izveo svoju obitelj iz arke, prvo je Jehovi prinio veliku žrtvu zahvalnicu.

 

Jehova je tada blagoslovio Nou i njegovu obitelj te im zapovjedio da napune Zemlju svojim potomcima. Bog je dao propise kojima je ljudima dopustio da jedu meso, ali tražio je da se uzdržavaju od krvi, koja predstavlja dušu, odnosno život, a trebali su i pogubiti onoga tko bi počinio ubojstvo. Bog se savezom obavezao da više neće pustiti potop na Zemlju i to je potvrdio pojavom duge na nebu. Nešto kasnije Ham je pokazao nepoštovanje prema Jehovinom proroku Noi. Kad je to Noa saznao, prokleo je Hamovog sina Kanaana, no zatim je izrekao i blagoslov ukazujući na to da će Šem biti posebno povlašten, a potom je blagoslovio i Jafeta. Noa je umro u dobi od 950 godina.

 

Noina tri sina izvršila su Božju zapovijed da se množe, stvorivši tako 70 porodica čiji su pripadnici preci današnjeg ljudskog roda. Nimrod, Hamov unuk, nije ubrojen među njih, vjerojatno zato što je bio "silan lovac koji prkosi Jehovi" (10:9). Osnovao je kraljevstvo i počeo graditi gradove. U to su vrijeme svi ljudi na Zemlji govorili jednim jezikom. Umjesto da se rašire po Zemlji kako bi je naselili i obrađivali, ljudi su odlučili izgraditi grad i kulu s vrhom do neba da bi sebi stekli slavno ime. Međutim, Jehova je osujetio njihove namjere pomiješavši im jezik, i tako ih je raspršio po svoj Zemlji. Grad je dobio ime Babel (što znači "zbrka").

 

Božji odnos prema Abrahamu - Slijedi popis važnog rodoslovlja od Šema do Terahova sina Abrama, a navedeno je i koliko su dugo živjeli. Abram nije želio sebi steći ime, nego je pokazivao vjeru u Boga. Poslušavši Božju zapovijed, napustio je kaldejski grad Ur i u dobi od 75 godina prešao Eufrat na putu u zemlju Kanaan, gdje je počeo obznanjivati Jehovino ime. Zbog svoje vjere i poslušnosti nazvan je "Jehovinim prijateljem", ili onim koji ljubi Jehovu, i Bog je s njim sklopio savez (Jak. 2:23; 2. Ljet. 20:7; Iza. 41:8). Bog je štitio Abrama i njegovu ženu tijekom njihovog kratkog boravka u Egiptu. Vrativši se u Kanaan, Abram je pokazao koliko je velikodušan i miroljubiv dopustivši svom nećaku Lotu, koji je također obožavao pravog Boga, da izabere najbolji dio zemlje. Kasnije je izbavio Lota iz ruku četiri kralja koji su ga bili zarobili. Na povratku iz bitke Abram je sreo Melkisedeka, kralja Šalema. Melkisedek je bio Božji svećenik i blagoslovio je Abrama, a Abram mu je dao desetinu od svega.

 

Bog se kasnije ukazao Abramu i obznanio mu da će ga štititi te je proširio obećanje o savezu otkrivši da će Abramovo potomstvo biti brojno kao zvijezde na nebu. Rekao je Abramu da će njegovi potomci biti 400 godina potlačeni, ali da će ih potom Bog izbaviti te da će kazniti narod koji ih je tlačio. Kad je Abramu bilo 85 godina, njegova žena Saraja, koja još uvijek nije imala djece, dala mu je svoju sluškinju Egipćanku Hagaru da mu rodi dijete. Tako se rodio Jišmael, kojeg se smatralo mogućim nasljednikom. No Jehova je naumio drugačije. Kad je Abramu bilo 99 godina, Jehova mu je promijenio ime u Abraham, a Saraji je promijenio ime u Sara i obećao je da će Sara roditi sina. S Abrahamom je sklopio savez obrezanja i Abraham je odmah obrezao svoje ukućane.

 

Potom je Bog obavijestio svog prijatelja Abrahama da će uništiti Sodomu i Gomoru zbog njihovog teškog grijeha. Jehovini su anđeli upozorili Lota i pomogli mu da sa ženom i dvije kćeri pobjegne iz Sodome. Međutim, njegova je žena zaostala kako bi pogledala ono što su ostavili, te je postala stup soli. Kako bi dobile djecu, Lotove su kćeri napile svog oca te imale spolne odnose s njim. Tako su rodile dva sina, od kojih su potekli narodi Moab i Amon.

 

Bog je zaštitio Saru kako je ne bi obeščastio Filistejac Abimelek. Obećani nasljednik Izak rodio se kad je Abraham imao 100, a Sara oko 90 godina. Otprilike pet godina kasnije 19-godišnji Jišmael ismijavao je nasljednika Izaka, pa su zbog toga Hagara i Jišmael, uz Božje dopuštenje, bili otpušteni. Nakon nekoliko godina Bog je iskušao Abrahama zapovjedivši mu da na jednom brdu u Moriji prinese na žrtvu svog sina Izaka. Abrahamova velika vjera u Jehovu nije se poljuljala. Baš kad je htio žrtvovati svog sina i nasljednika, zaustavio ga je Jehova, koji se pobrinuo za ovna kao zamjensku žrtvu. Jehova je još jednom potvrdio obećanje koje je dao Abrahamu i rekao je da će umnožiti Abrahamovo potomstvo da ga bude kao zvijezda na nebu i kao pijeska na morskoj obali. Otkrio je da će njegovo potomstvo osvojiti vrata svojih neprijatelja i da će se svi narodi na Zemlji blagosloviti preko obećanog Potomka.

 

Sara je umrla u dobi od 127 godina i bila je sahranjena u polju koje je Abraham kupio od Hetovih sinova. Potom je Abraham poslao svog slugu, koji je upravljao svime što je on imao, da dovede ženu za Izaka iz zemlje u kojoj su živjeli njegovi rođaci. Jehova je vodio slugu do obitelji Nahorova sina Betuela i bilo je dogovoreno da Rebeka pođe s njim. Rebeka je pošla dragovoljno, uz blagoslov svoje obitelji, i tako je postala Izakova nevjesta. A Abraham je uzeo drugu ženu, Keturu, koja mu je rodila šest sinova. No Abraham je tim sinovima dao darove i potom ih otpustio, učinivši tako Izaka svojim jedinim nasljednikom. Abraham je umro u dobi od 175 godina.

 

Kao što je Jehova prorekao, Izakov polubrat Jišmael postao je poglavar velikog naroda što je potekao od njegovih dvanaest sinova, koji su bili knezovi. Rebeka je 20 godina bila nerotkinja, ali Izak nije prestajao usrdno se moliti Jehovi za nju, te je ona na koncu rodila blizance Ezava i Jakova. Jehova joj je rekao da će stariji sin služiti mlađemu. Izak je tada imao 60 godina.

 

Jakov i njegovih dvanaest sinova - Ezav je volio lov. Jednog se dana vratio iz lova i, kako nije cijenio savez sklopljen s Abrahamom, svoje pravo prvorodstva prodao je Jakovu za obično varivo. Osim toga, oženio se s dvije Hetitkinje (a kasnije i s jednom Jišmaelkom), koje su zagorčavale život njegovim roditeljima. Jakov se uz pomoć svoje majke prerušio u Ezava kako bi dobio blagoslov namijenjen prvorođencu. Kad je Ezav, koji nije rekao Izaku da je prodao svoje pravo prvorodstva, čuo što je Jakov učinio, odlučio ga je ubiti. Stoga je Rebeka savjetovala Jakovu da pobjegne u Haran k njenom bratu Labanu. Prije nego što je Jakov otišao, Izak ga je ponovno blagoslovio i rekao mu da za ženu ne uzme poganku, nego djevojku iz majčine obitelji. Dok je Jakov bio u Betelu, na putu za Haran, u snu je vidio Jehovu koji ga je ohrabrio i potvrdio mu obećanje o savezu.

 

Jakov je u Haranu radio kod Labana i oženio se s njegove dvije kćeri, Leom i Rahelom. Iako mu je taj poligamni brak bio nametnut zbog Labanove prijevare, Bog ga je blagoslovio, tako da su Jakovu njegove dvije žene i njihove dvije sluškinje Bilha i Zilpa rodile dvanaest sinova i jednu kćer. Bog se pobrinuo da se Jakovljeva stada silno umnože, a zatim mu je rekao da se vrati u zemlju svojih praotaca. Laban je krenuo u potjeru za njim, ali naposljetku su sklopili savez na mjestu prozvanom Galed i Stražarska kula (hebrejski: hamMicpa). Kad je Jakov nastavio putovanje, sreli su ga anđeli i ohrabrili ga. Potom se noću hrvao s jednim anđelom, koji ga je na kraju blagoslovio i promijenio mu ime Jakov u Izrael.

 

Jakov se miroljubivo sastao s Ezavom te otputovao u Šekem. Ondje je njegovu kćer Dinu silovao sin hivijskog poglavara. To su osvetila njena braća Šimun i Levi pobivši sve muškarce u Šekemu. Jakov je zbog toga negodovao jer ga je kao Jehovinog zastupnika taj događaj doveo na loš glas u zemlji. Bog mu je rekao da ode u Betel i ondje načini žrtvenik. Kad su otputovali iz Betela, umrla je Rahela dok je Jakovu rađala dvanaestog sina, Benjamina. Ruben je silovao Rahelinu sluškinju Bilhu, majku dvaju Jakovljevih sinova, i zbog toga je izgubio pravo prvorodstva. Ubrzo nakon toga umro je Izak u dobi od 180 godina, a Ezav i Jakov su ga sahranili.

 

Ezav se sa svim što je imao preselio u seirska brda, jer su Ezav i Jakov stekli toliko bogatstvo da više nisu mogli ostati na istom području. Naveden je popis Ezavovih potomaka te edomskih knezova i kraljeva. Jakov je ostao živjeti u Kanaanu.

 

Odlazak u Egipat spašava život - Josipova starija braća mrzila su Josipa jer je bio u Jehovinoj milosti i zbog nekih snova koje mu je dao Jehova. Planirali su ga ubiti, ali naposljetku su ga prodali nekim jišmaelskim trgovcima koji su onuda prolazili. Josipovu prugastu haljinu umočili su u jarčevu krv i pokazali je Jakovu kao dokaz da je tog 17-godišnjaka rastrgala zvijer. Josip je bio odveden u Egipat i prodan Potifaru, zapovjedniku faraonove tjelesne straže.

 

U 38. poglavlju nakratko se skreće s teme kako bi se izvijestilo o rođenju Peresa, kojega je rodila Tamara. Ona je varkom navela svog svekra Judu da izvrši bračnu dužnost koju je trebao izvršiti njegov sin. Ovaj izvještaj ponovno ističe s kakvom je izvanrednom pažnjom u Bibliji zabilježen svaki događaj povezan s rođenjem obećanog Potomka. Judin je sin Peres bio jedan od Isusovih predaka.

 

Jehova je u međuvremenu blagoslivljao Josipa u Egiptu i Josip je postao vrlo važna osoba u Potifarovom domu. Međutim, našao se u neprilici jer nije htio osramotiti Božje ime i počiniti blud s Potifarovom ženom, zbog čega je bio lažno optužen i bačen u zatvor. Ondje ga je Jehova koristio da protumači snove dvojice zatvorenika, faraonovog peharnika i pekara. Kad je nakon nekog vremena faraon usnio san koji ga je silno zabrinuo, doznao je za Josipovu sposobnost da tumači snove, pa su Josipa odmah izveli iz zatvora i doveli pred faraona. Josip je sve zasluge za tu sposobnost pripisao Bogu, a zatim je protumačio san koji je pretkazao sedam godina obilja, nakon kojih će uslijediti sedam godina gladi. Faraon je uvidio da je na Josipu "duh Božji", pa ga je postavio da upravlja Egiptom kako bi se pripremili za tu glad (1. Mojs. 41:38). Josip je tada imao 30 godina i mudro je obavljao svoju dužnost, spremajući zalihe hrane tijekom sedam godina obilja. Zatim je uslijedila glad svjetskih razmjera, a on je prodavao žito Egipćanima i drugim narodima koji su dolazili u Egipat po hranu.

 

Nakon nekog vremena Jakov je poslao desetoricu starijih sinova u Egipat po žito. Josip ih je prepoznao, ali oni njega nisu. Zadržao je Šimuna kao taoca i od njih je tražio da sljedeći put kad dođu po žito dovedu i svog najmlađeg brata. Kad se devetero braće vratilo s Benjaminom, Josip im je rekao tko je, a potom je desetorici krivaca oprostio sve što su mu učinili te im je rekao da odu po Jakova i da se radi svoje dobrobiti presele u Egipat dok traje glad. Tako se Jakov sa svojih 66 potomaka preselio u Egipat. Faraon im je dao da se nasele u najbolji dio zemlje, u Gošen.

 

Jakov je na samrti blagoslovio Efrajima i Manašea, Josipove sinove, a zatim je pozvao svojih dvanaest sinova da im kaže što će im se "na kraju dogoditi" (49:1). Izrekao je cijeli niz detaljnih proročanstava, koja su se na izvanredan način ispunila.* Prorekao je da će vladalačko žezlo ostati u Judinom plemenu dok ne dođe Šilo (što znači "onaj kome to pripada"), odnosno obećani Potomak. Kad je blagoslovio poglavare dvanaest plemena i zapovjedio im da ga sahrane u Obećanoj zemlji, Jakov je umro u dobi od 147 godina. Josip se nastavio brinuti za svoju braću i njihove obitelji sve do svoje smrti u dobi od 110 godina. Na samrti je izrazio uvjerenje da će Bog ponovno dovesti izraelski narod u njihovu zemlju te je zatražio da i njegove kosti budu odnesene u Obećanu zemlju.

 

Prva Mojsijeva je uvodna knjiga nadahnute Božje Riječi i od neprocjenjive je važnosti u predstavljanju veličanstvenih nauma Jehove Boga. Ona je odličan temelj za razumijevanje kasnijih knjiga Biblije. Obrađuje širok raspon tema: početak i kraj pravednog svijeta u Edenu, razvoj prvog svijeta bezbožnih ljudi i katastrofalan potop koji ga je uništio te nastanak sadašnjeg zlog svijeta. I što je najvažnije, određuje temu cijele Biblije — dokazivanje Jehovinog prava da bude vrhovni vladar i posvećenje njegovog imena putem Kraljevstva kojim vlada obećani 'potomak'. U njoj je objašnjeno zašto čovjek umire. Od 1. Mojsijeve 3:15 pa nadalje, a osobito kad se govori o Božjem odnosu s Abrahamom, Izakom i Jakovom, ona daje nadu u život u novom svijetu pod Kraljevstvom obećanog Potomka. Korisna je jer naglašava da je pravi cilj svakog čovjeka ostati čestit i svetiti Jehovino ime (Rim. 5:12, 18; Hebr. 11:3-22, 39, 40; 12:1; Mat. 22:31, 32).

 

U biblijskim knjigama pisanima grčkim jezikom spominje se svaki važniji događaj ili osoba o kojoj se izvještava u 1. Mojsijevoj. Osim toga, u cijeloj se Bibliji može vidjeti da su se proročanstva zapisana u 1. Mojsijevoj nepogrešivo ispunila. Jedno od njih, koje govori o "četiri stotine godina" tlačenja Abrahamovog potomstva, počelo se ispunjavati 1913. pr. n. e. kad se Jišmael izrugivao Izaku, a završilo je 1513. pr. n. e. izbavljenjem iz Egipta (1. Mojs. 15:13). Primjeri drugih značajnih proročanstava i njihovih ispunjenja navedeni su u popratnoj tabeli. Osim toga, Božja načela koja se prvi put spominju u 1. Mojsijevoj uvelike nam pomažu izgraditi vjeru i bolje razumjeti Božje naume. U drevno su doba proroci, a isto tako Isus i njegovi učenici, često ukazivali na misli iz 1. Mojsijeve i primjenjivali ih. Trebali bismo slijediti njihov primjer, a u tome nam može pomoći proučavanje popratne tabele.

 

Prva Mojsijeva vrlo jasno otkriva što je Božja volja u vezi s brakom i koji je njegov smisao, kakav treba biti odnos između muža i žene, što je načelo poglavarstva te kako poučavati svoju obitelj. Sam je Isus koristio te informacije, a u jednoj je izjavi čak citirao dijelove prvog i drugog poglavlja 1. Mojsijeve: "Zar niste čitali da ih je stvoritelj njihov u početku načinio kao muško i žensko i rekao je: 'Zato će čovjek ostaviti oca svojega i majku svoju i prionut će uza ženu svoju i njih dvoje bit će jedno tijelo'?" (Mat. 19:4, 5; 1. Mojs. 1:27; 2:24). Izvještaj iz 1. Mojsijeve neophodan je kako bi se prikazalo rodoslovlje ljudske obitelji i utvrdilo koliko dugo čovjek postoji na Zemlji (1. Mojs., 5, 7, 10, 11. pogl.).

 

Opis patrijarhalnog društva koji daje 1. Mojsijeva vrlo je koristan za one koji proučavaju Bibliju. Patrijarhalno je društvo bilo oblik društvenog poretka u rodovskoj zajednici. Božji je narod od Noinog vremena pa sve dok nisu dobili Zakon na gori Sinaju bio organiziran po načelima patrijarhalnog društva. Mnoge pojedinosti uključene u savez Zakona provodile su se u djelo još u patrijarhalnom društvu. Načela poput kolektivne zasluge (18:32), kolektivne odgovornosti (19:15), smrtne kazne i svetosti krvi i života (9:4-6) te načelo da Bog mrzi uzvisivanje ljudi (11:4-8) utjecala su na ljude tijekom cijele povijesti. Mnogi zakonski propisi i izrazi rasvjetljavaju kasnije događaje, pa i one koji su se zbili u Isusovo vrijeme. Da bismo jasno razumjeli Bibliju, moramo najprije nešto znati o patrijarhalnom zakonu u vezi s čuvanjem povjerenih osoba i imovine (1. Mojs. 31:38, 39; 37:29-33; Ivan 10:11, 15; 17:12; 18:9), o načinu prenošenja vlasništva na neku osobu (1. Mojs. 23:3-18) ili o zakonu koji je određivao što nasljeđuje onaj tko ima pravo prvorodstva (48:22). Neki drugi propisi patrijarhalnog društva koji su bili uključeni u Zakon odnosili su se na žrtve, obrezanje (taj je propis prvi dobio Abraham), sklapanje saveza, djeverski brak (38:8, 11, 26) i običaj zaklinjanja kako bi se potvrdila neka izjava (22:16; 24:3).

 

Prva Mojsijeva, uvodna knjiga Biblije, pruža mnoge pouke o čestitosti, vjeri, vjernosti, poslušnosti, poštovanju, lijepom ponašanju i hrabrosti. Navedimo nekoliko primjera: Henokova vjera i hrabrost koju je pokazivao dok je hodio s Bogom usprkos nasilnim neprijateljima; Noina pravednost, čestitost i bezuvjetna poslušnost; Abrahamova vjera, odlučnost, ustrajnost, osjećaj odgovornosti koji je imao kao glava obitelji i dok je poučavao svoju djecu Božjim zapovijedima, njegova velikodušnost i ljubav; Sarina podložnost mužu i marljivost; Jakovljeva blagost i zanimanje za Božje obećanje; Josipova poslušnost ocu, čestitost, hrabrost, lijepo ponašanje u zatvoru, poštovanje prema vlasti, poniznost i pripisivanje zasluga Bogu te milosrđe koje je pokazao oprostivši svojoj braći; žarka želja svih tih ljudi da posvete Jehovino ime. Sve te osobine vrijedne oponašanja isticale su se u životu onih koji su hodili s Bogom tijekom dugog razdoblja od stvaranja Adama do Josipove smrti, razdoblja koje je trajalo 2 369 godina, a opisano je u 1. Mojsijevoj.

 

Izvještaj iz 1. Mojsijeve uistinu je koristan za izgrađivanje vjere jer opisuje izvanredne primjere vjere. Ta je vjera bila ispitana pod kušnjama i zbog takve su vjere ljudi težili za gradom koji gradi i stvara Bog, za njegovim Kraljevstvom koje je odavna počeo pripremati preko svog obećanog Potomka, koji je na najbolji mogući način svetio Jehovino veliko ime (Hebr. 11:8, 10, 16).

 

Autor - M. L.

 

Biblija - Blago vitezova templara 

Biblija - Evanđelje po Ivanu

Biblija - Knjiga Izlaska

Biblija - Knjiga o Juditi

Biblija - Propovjednik

Biblija - Sveti gral

Biblija - Sveto Pismo

loading...
2 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Biblija - Knjiga Postanja

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u