Biblija - Knjiga o Juditi lektira

Biblija - Knjiga o Juditi

Biblija - Knjiga o Juditi

 

Sveto pismo ili Bibliju dijelimo na starozavjetne i novozavjetne knjige. Starozavjetne su pisane u razdoblju prije rođenja Isusa Krista, dok novozavjetne opisuju političku, ekonomsku i duhovnu situaciju društva nakon njegovog rođenja. Biblija svoje ime duguje umanjenici grčke riječi za svezak ili knjigu he biblos, koja u množini glasi biblia. Nekoć je Biblos bila stara fenička luka, sjevernije od današnjeg Bejruta u Libanonu. U to vrijeme ona je bila glavno feničko trgovačko središte, a Feničani su bili glavni posrednici pisaćeg materijala i začetnici alfabeta. Stoga ne čudi da su Grci upravo po toj luci, za koju možemo reći da je epicentar naše pismenosti, nazvali pergamente koji su sadržavali pisanu riječ. Biblija ima više autora i pretpostavlja se da je bila pisana u razdoblju od 10. stoljća prije Krista do 1. stoljeća posle Krista. Židovi i kršćani tu zbirku religioznih svezaka svatko na svoj način smatraju svetom. Biblijski tekstovi su više od samoga književnoga djela i povijesnih zapisa o životu drevnih civilizacija Mezopotamije i Egipta. Mnogi narodi smatraju da sadržavaju i Božju riječ, te naputke za moralan, pravedan i Bogu dostojan život. Također, Biblija je i spomenik povijesti čovječanstva, te temelj europske kulture i civilizacije.

 

Judita je biblijska priča koja govori o Juditi, spasiteljici Jeruzalema i Božjeg naroda. Radnja se odvija za kraljevanja asirskog kralja Nabukodonozora. On je poslao ubilačke čete pod Holofernovim vodstvom da unište svakog tko mu se suprostavi. Utjeravši strah u kosti narodima tada poznatog svijeta, Holoferno dođe do Betulije. Tu mu se suprostavi Božji narod. Stoga se oni utaboriše i čekaše da im ponestane zaliha hrane i vode. Tada Božja odabranica iz Izraelovog naroda sprječava uništenje svog naroda.

 

Tako nastaje i ova priča o hrabrosti žene koja je moralno neokaljana, odana i spremna podnijeti žrtvu za svoj narod, unatoč tome što je cijena te žrtve njena čast. Svojom hrabrošću ona židovskom narodu postaje primjer te vraća snagu i želju za borbom.


Ovu rodoljubnu pripovijest dijelimo na:


1. Holofernov vojni pohod
2. Opsjedanje Betulije
3. Judita
4. Judita i Holoferno
5. Pobjeda

 

Holofernov vojni pohod - Kralj asirski Nabukodonozor posla poziv svim pokrajinama na zapadu da mu se pridruže u vojevanju protiv Arfaksada, kralja Medijaca. Ali stanovnici zapadnih pokrajina ga s prezirom odbiše, ne iskazavši počasti njegovim glasnicima i otpremivši ih praznih ruku. Na to se Nabukodonozor užasno razbjesni i zakle se da će se krvavo osvetiti za taj neposluh. Najprije se potuče kralja Arfaksada, ubije ga, rasprši mu vojsku i zauzme gradove, a nakon toga pobjednički počne kovati planove kako da provede osvetu nad zapadnim pokrajinama. Tada dozva k sebi Holoferna, vrhovnog zapovjednika sve vojske i otpremi ga na zapad s mnoštvom od sto dvadeset tisuća pješaka i dvanaest tisuća konjanika da prekriju zemlju svojim nogama, da otjeraju, pobiju i poruše sve što se porušiti dade. I razmili se silna Holofernova vojska kao skakavci, šireći užas i strah pred sobom, paleći njive, pljačkajući stoku i ubijajući sve mlado. Silno prestrašena zapadna plemena poslaše svoje glasnike da se predaju i poklone Holofernu i stave mu na raspolaganje svoje živote i imovinu. Kad je ulazio u gradove, građani su padali pred njim ničice i zazivali Nabukodonozora kao Boga.


Kako su loše vijesti stizale u Judeju, tako sinovi Izraelovi započeše pripreme za obranu iako su se tek bili vratili iz sužanjstva egipatskog. Zaposjeli su sva okolna brda i zapriječili brdski prijelaz kroz kojeg se ulazilo u Judeju i koji je bio tako uzak da su se jedva dva čovjeka mogla mimoići. Istovremeno, prikazaše žrtve Bogu, zazivali ga u pomoć da milostivo pogleda na svoj narod.


Čuvši o pripremama Izraelaca, Holoferno sazove svoje vojskovođe i namjesnike da ga obavijeste o tom nepokornom narodu koji se jedino opire njegovoj sili. Tada mu sluga njegov, Ahior, vođa svih sinova Amonovih, ispriča povijest tog naroda koji se odrekao bogova svojih otaca i počeo štovati Boga nebeskog. Dok su štovali i slijedili svoga Boga, pratilo ih je blagostanje i blagoslov, a kad su sagriješili protiv njega, padoše u nemilost i ropstvo i pretrpješe mnoge nedaće.


On mu posavjetova da se prije napada na Judeju raspita žive li oni trenutno u slozi sa svojim Bogom jer u tom slučaju će ih taj vrlo moćni Bog zaštititi od njihovih nasrtaja.


Holoferno se razljuti na taj savjet, smatrajući da nikakav Bog ne može spasiti Izraelce od njegove vojne sile. Ahiora ostave pod brdo Izraelcima i prepuste ga njima na milost i nemilost, ali ga oni ne ubiju već ga dovedu pred svoje poglavare da ih izvjesti o Holofernovim planovima. Čuvši što im se sprema, svu noć dozivahu Boga Izraelova u pomoć.

 

Opsjedanje Betulije - Već sutradan Holoferno pokrene svu svoju vojsku da kazni drznike koji su se usudili suprostaviti se. Okupi svoje podanike i oni ga mudro posavjetovaše kako da najlakše iscrpi otpor sinova Izraelovih. Oni su se, naime, najviše uzdali u planinske uzvisine na kojima žive pa ih je teško dosegnuti mačevima i kopljima. Stoga je najbolje zaposjesti izvor vode i izlaze iz grada i strpiti se da žeđ i glad sami naprave svoje. Trideset i četiri dana Izraelci izdržaše odmazdu, a onda počeše žene i djeca padati u nesvjest od žeđi, a iznemogli ljudi ležaše po trgovima. Tada narod ode do gradskih starješina da zatraže od njih da predaju grad Holofernovim pljačkašima jer je bolje biti robom nego gledati smrt svoje djece i žena. Starješina ih zamoli da se strpe još samo pet dana i obrate još jednom Bogu za pomoć. Ako Bog u to vrijeme ne izlije svoju milost na svoje ponizne sluge, on će predati grad Holofernu.

 

Judita - Judita, udovica Manaše, dočula je riječi puka i doznala što je Ozija rekao narodu i kako im se zakleo da će za 5 dana predati grad Asircima. A ona je bila bogobojazna i imala je vjere u Boga i stoga se usprotivi narodu Betulije i stoga odluči za rizik jer je znala da će joj Bog pomoći. Narod je prihvatio njezinu odluku i ona je iduće večeri krenula na put do Holofernovog tabora. Na svom putu se moli Bogu da joj da snage da izvrši svoj plan.

 

Judita i Holoferno - Judita je nakon molitve Bogu skinula svoje udovičke haljine i obukla se u svečane haljine i ukrasila se nakitom. Kad je došla do gradskih vrata, gradske starješine su je blagoslovile i tako je ona, moleći se Bogu, otišla k Holofernu. Straži je rekla da je pobjegla od svog naroda jer se ne žele predati te da će reći Holofernu kako da osvoji grad bez da izgubi jednog čovjeka. I straže je odvede k Holofernu.


Judita je došla pred Holoferna, a on joj je rekao da će joj spasiti život. Počela je hvaliti Nabukodonozora i Holoferna. Rekla je Holofernu da su Hebreji razgnjevili Boga počinivši nezakonje i da im ponestaje hrane i vode te da su u očaju počeli jesti svoju stoku koju im je Bog zabranio da jedu. Holofernu se svidješe te riječo, pa naredi da Juditi daju hrane, pića i dobar smještaj. Bilo joj je dopušteno da svaku večer izlazi na molitvu.


Holoferno je pripremio gozbu za svoje časnike i pozvao i Juditu. Jela je i pila, a Holoferno je uživajući u njenu društvu popio više vina nego ikada u životu...

 

Judita na Holofernovoj gozbi - Četvrtoga dana Holoferno priredi gozbu samo za svoje časnike. Ne pozva nikoga od posluge. Reče dvoraninu Bagoi, upravitelju svih svojih dobara: "Idi i nagovori onu Hebrejku koja je kod tebe da dođe jesti i piti s nama. Bila bi nam prava sramota imati uza se takvu ženu a ne biti s njom; jer ako je ne predobijemo, rugat će nam se."


Bagoa izađe od Holoferna, uđe k njoj i reče joj: "Neka ljepojka ne oklijeva doći k mome gospodaru da bude čašćena u njegovoj nazočnosti, da veselo pije vino s nama i postane ovoga dana kao jedna od asirskih kćeri koje žive u dvoru Nabukodonozorovu." Judita mu odgovori: "Tko sam ja da se usprotivim svome gospodaru? Učinit ću smjesta sve što je drago oku njegovu. Bit će mi to radost sve do smrti.


Ustade, ukrasi se haljinama i svakakvim ženskim uresima. Sluškinja ode prije nje te prostrije po zemlji pred Holoferna ovnujske kože koje je dobila od Bagoe za svakidašnju upotrebu da na njima svakoga dana udobno blaguje. Judita uđe i smjesti se. Holofernu se srce uzbudi, duša mu se uznemiri i spopade ga ognjena žudnja da bude s njom. Od onoga dana kad ju je prvi put vidio, samo je vrebao priliku da je zavede. Kaza joj Holoferno: "De pij i veseli se s nama!" Judita odgovori: "Hoću, pit ću, gospodaru, jer osjećam da je danas moj život tako velik kako nije bio nikada od moga rođenja." Uzela je, jela je i pila pred njim što joj njezina sluškinja bijaše priredila. Holoferno je uživao u njoj i pio je toliko vina koliko ga nije pio nikad u životu.

 

PobjedaA uvečer se časnici brzo povukoše. Bagoa zatvori šator izvana, pošto je otpravio od svoga gospodara one koji su se još ondje nalazili. Svi odoše na počinak: bijahu umorni jer se gozba jako oduljila. Juditu ostaviše samu u šatoru. Holoferno pao na postelju jer ga vino bijaše potpuno svladalo. Judita je naredila svojoj sluškinji da je čeka pred ložnicom kao i svakog dana. Rekla je da će izaći na molitvu. Tako je kazala i Bagoi. Svi bijahu otišli od Holoferna, nitko, ni malen ni velik, nije ostao u ložnici. Judita, stojeći kraj Holofernove postelje, reče u srcu svom: "Gospode, Bože svake sile, svrni u ovome času pogled svoj na djelo ruku mojih da se prodiči Jeruzalem! Ovo je pravi čas da se pobrineš za svoju baštinu i ostvariš moju zamisao o propasti neprijatelja koji su nasrnuli na nas."


Priđe stupu postelje, do Holofernove glave, i skide odande Holofernov mač. Zatim, primaknuvši se postelji, zgrabi kosu Holofernovu i kaza: "Gospodine Bože Izraelov, ojačaj me danas!" I iz sve snage udari dvaput Holoferna po vratu i odrubi mu glavu. Njegov trup potom otkotrlja s ležaja i strže zastor sa stupova. Malo kasnije iziđe i glavu Holofernovu predade sluškinji. Ona je metnu u svoju torbu. Obadvije zatim, po običaju, iziđoše na molitvu.

 

Prešavši tabor, zaokružiše ono podolje, popeše se na uzvisinu Betulije i dođoše pod njezina vrata. Judita se javi još izdaleka straži na vratima: "Otvorite, otvorite vrata! S nama je Bog naš da izvede junaštvo u Izraelu i jakost protiv neprijatelja kao što je učinio i danas." Kako građani začuše njezin glas, požuriše se do vrata svoga grada i pozvaše starješine gradske. Strčaše se svi, malo i veliko, jer ih je njezin dolazak iznenadio. Otvoriše vrata, primiše ih, zapališe vatru da se vide i okružiše ih.
Judita im jakim glasom kaza: "Hvalite Boga! Hvalite ga! Hvalite Boga koji nije uskratio milosti svoje kući Izraelovoj, nego je mojom rukom noćas potukao neprijatelje naše." Izvadivši glavu iz torbe, pokaza im je i reče: "Evo glave Holoferna, vrhovnog zapovjednika vojske asirske, i evo zastora pod kojim je ležao pijan. Bog ga je pogodio rukom jedne žene! Neka živi Gospodin koji me zaštitio na putu kojim sam hodila! Jer je moje lice zatravilo Holoferna na propast njegovu, nije zgriješio sa mnom te me tako nije osramotio ni okaljao."


Puk, sav izvan sebe, pade ničice da se pokloni Bogu i povika u jedan glas: "Blagoslovljen da si, Bože naš, koji si danas satro neprijatelje naroda svoga!"


Ozija joj kaza:


Blagoslovljena bila, kćeri, od Boga Svevišnjega više od svih drugih žena na zemlji! Blagoslovljen Gospod Bog, stvoritelj neba i zemlje, koji te vodio da odsiječeš glavu vođi neprijatelja naših!
Jer tvoje pouzdanje neće biti izbrisano iz srdaca ljudi, nego će se oni dovijeka sjećati Božje moći.
Neka Bog učini da to bude na tvoju vječnu diku i neka te nagradi svakim dobrom, jer kad bi ponižen naš rod, nisi štedjela života svoga, nego si spriječila našu propast živeći pravedno pred našim Bogom!


A sav narod nadoda: Amen! Amen!

 

Židovi u asirskom taboru - Judita im reče: Poslušajte me, braćo! Uzmite ovu glavu i objesite je na krunište naših zidina. Čim zora zarudi te sunce obasja zemlju, neka se svatko maši svog oružja i svi hrabri muževi neka izađu iz grada. Izabrat ćete im vođu kao da tobože hoćete sići u ravnicu, na asirske predstraže. Ali nećete sići. Oni će pograbiti svoje oružje, otići će u tabor i probudit će zapovjednike asirske vojske. Zajedno će otrčati k Holofernovu šatoru, i kad Holoferna ne nađu, spopast će ih užas i pobjeći će ispred vas. Vi i svi koji žive u granicama Izraela, progonite ih i uništite na putu njihova uzmaka. Ali prije nego sve to izvedete, pozovite mi Ahiora Amonca da svojim očima prepozna onoga koji je prezreo kuću Izraelovu a njega poslao k nama u smrt.


Pozvaše Ahiora iz Ozijine kuće. Kako dođe i vidje Holofernovu glavu u rukama jednog od članova narodnoga zbora, sruši se na zemlju i onesvijesti. Kada se osvijestio, baci se do nogu Juditi, pokloni joj se i uskliknu:


Blagoslovljena da si u svakome šatoru Judinu i u svakom narodu! Svatko će drhtati od straha kad čuje tvoje ime! 8A sada mi pripovjedi što si sve izvela ovih dana.  

 

Judita mu usred mnoštva pripovjedi sve što je učinila od onoga dana kad je otišla pa do tada, do toga razgovora s njima. Kad je završila kazivanje, narod počne klicati od radosti: svim gradom odjeknuše radosni povici. Tada Ahior, vidjevši što je sve učinio Bog Izraelov, povjerova čvrsto u Boga te se dade obrezati i tako bi pribrojen narodu Izraelovu. A kad zarudje zora, objesiše Holofernovu glavu na zidine. Svaki pograbi svoje oružje te jurnuše u odredima niz padine.


Kada ih Asirci ugledaše, obavijestiše svoje zapovjednike. Ovi pođoše zapovjednicima, tisućnicima i ostalim časnicima svojim. Dođoše do Holofernova šatora pa kazaše upravitelju njegovih dobara:

 

De probudi našega gospodara. Oni su se robovi usudili sići i napasti nas da zauvijek budu uništeni.

 

Bagoa uđe i pljesnu rukama pred šatorskim zastorom: mišljaše da Holoferno spava s Juditom. Ali kako se nitko ne odazva, razmaknu zastore, uđe u ložnicu i nađe truplo bačeno na prag: glave nigdje, bijaše odnesena. Kriknu iza glasa te plačući, jecajući i snažno zapomažući rastrga na sebi haljine. Uđe zatim u šator u kojem je boravila Judita i ne nađe je. Onda otrča k narodu i povika:

 

Ovi su robovi podmukli: jedna sama Hebrejka osramotila je dom kralja Nabukodonozora. Evo Holoferna na zemlji, ali glave na njemu nema.

 

Kad zapovjednici vojske asirske čuše te riječi, razderaše na sebi haljine, dušu im spopade silan strah, a taborom im se prolomiše oštri krikovi i silna kuknjava.

 

I oni koji su se još nalazili u šatorima, kad su čuli što se dogodilo, skameniše se. Uhvati ih strava i strah te ne bijaše čovjeka koji bi ostao uza svoga bližnjega, nego se svi bezglavo razbježaše po svim brdima i ravnicama. I oni koji se bijahu utaborili u brdovitom kraju oko Betulije nagnuše u bijeg. Tada se Izraelci sa svim svojim ratnicima baciše na njih. Ozija posla u Betomastaim, Bebe, Kobe, Kolu i na sve područje Izraela skoroteče s porukom o onome što se dogodilo: neka svi nasrnu na neprijatelje te ih unište.


Čim to doznaše, svi sinovi Izraelovi jednodušno udariše na njih te su ih tukli sve do Hobe. Tako učiniše i oni koji su pristigli iz Jeruzalema i sa svih brda, jer je i njima javljeno što se dogodilo u neprijateljskom taboru. Žitelji Gileada i Galileje udariše zatim s boka te su ih žestoko tukli sve dok ne umakoše u Damask i njegove krajeve. Ostali stanovnici Betulije nasrnuše na tabor Asiraca, oboriše ga te nagrabiše bogat plijen. Vrativši se s pokolja, sinovi Izraelovi zagospodariše preostalim. I sela i gradići po brdima i ravnicama domogoše se silna plijena; bijaše ga doista mnogo.

 

Pohvale Juditi - Veliki svećenik Joakim i starješine sinova Izraelovih koji su živjeli u Jeruzalemu dođoše da se dive dobročinstvu što ga Gospod učini Izraelu, da vide Juditu i da je pozdrave.
9Kad uđoše u kuću njezinu, svi je jednodušno blagosloviše govoreći:

 

Ti si slava Jeruzalema!

Ti si najviši ponos Izraela!
Ti si uzvišena dika roda našega!
Rukom svojom sve si to učinila,
Izraelu dobra pribavila,
Bogu samom time omiljela!
Blagoslovljena da si
na vječna vremena
od Gospoda Svevladara.
A sav narod reče: Amen!

 

Trideset je dana narod pljačkao tabor. Juditi dadoše šator Holofernov, svu srebrninu, naslonjače, posuđe i sav njegov namještaj. Ona uze sve to, natovari svoju mazgu, zatim dade upregnuti svoja kola te ih napuni. Sve su žene Izraelove trčale da je vide, hvalile je i plesove izvodile u čast njezinu. Onda ona uze bršljane u ruke i pokloni ih ženama koje su je pratile. Zatim se ona i njezine pratilice ovjenčaše maslinovim grančicama. Ona je stupala na čelu naroda i predvodila žene u plesu; slijedili su je Izraelci naoružani, okićeni vijencima i s hvalospjevom na usnama. Usred sveg Izraela Judita zapjeva ovu zahvalnicu, a sav je narod glasno prihvatio taj hvalospjev.

 

Likovi - Judita, Holoferno, Nabukodonozor, sluškinja, židovi...

 

Judita, što na hebrejskom znači "slavljena", Židovkinja je i prelijepa mlada Manašeova udovica Manašea. Ona odluči zavesti Holoferna, vojskovođu neprijateljske vojske, i na prijevaru ga ubiti. Tako će židovskom narodu vratiti nadu u pobjedu. Njen narod je gubitkom vjere u Boga postao apatičan i prestao pružati otpor neprijateljskim snagama. Judita je bila hrabra i bez dvojbe je sreću svog naroda stavila ispred vlastitog života, ne samo riskirajući smrt, već znajući da će zasigurno doći na loš glas kao žena bez morala. Judita je bila iznimno bogobojazna žena. Živjela je asketski nakon smrti svoga muža, u celibatu i postu pune 3 godine i 4 dana. Također saznajemo da je šesnaesta generacija izraelske loze i zato ne čudi što je upravo ona odlučila svojim sunarodnjacima vratiti vjeru u milost božju.

 

Holoferno je asirski vojskovođa Nabukodonozorove vojske koji je bio poznat po svojoj okrutnosti i neustrašivosti. Ipak, i njegovu grubu vanjštinu Judita je uspjela slomiti svojom riječitošću, galantnošću i ljepotom. U njoj nije vidio neprijatelja, pa se pred njom i previše opustio. Umro je tako što mu je Judita odrubila glavu, nakon što je pijan i posve neoprezan zaspao pred njom.

 

Nabukodonozor je bio kralj Asiraca, koji je krenuo u veliki pohod osvajanja Zapada, rušeći sve što mu se našlo na putu. Poražavao je vojske, ubijao ljude i bio odgovoran za strašne zločine. Sve to je opravdavao time što se smatrao najvećim i dostojnim svog tog uništenja. Vjerovao je za sebe da je bog Sunca i bio je veliki neprijatelj palestinskog naroda.

 

Judita u Starom Zavjetu - Deuterokanonska starozavjetna knjiga o lijepoj i krjeposnoj židovskoj udovici Juditi, koja je bila spremna na najveće žrtve kako bi zaštitila rodni grad Betuliju i židovski narod od asirskoga zavojevača. Juditina slava trajati dotle dok "svitu zemaljskomu ne počne goriti okol", tj. dok je svijeta i vijeka. Pa ipak, tko bi se usudio optužiti udovicu Juditu za lukavštine, varke i čiste laži kojima je oslobodila svoj rodni kraj od opsade, a cijelu Judeju, tj. narod Božji od pogibelji ropstva... I kad nitko ne poriče da se to dogodilo voljom i pomoću Božjom, sigurno nije bilo nedopušteno ni tako prevariti bezbožnika.

 

Ulomak iz Knjige o Juditi - Tih dana sve je to čula Judita, kći Merarija, sina Oksa, sina Oziela, sina Elkija, sina Ananije, sina Gedeona, sina Rafaina, sina Ahitoba, sina Elije, sina Helkije, sina Eliaba, sina Natanaela, sina Salamiela, sina Sarasadaja, sina Izraelova. Njezin muž Manaše, iz istoga plemena i obitelji, bješe umro za žetve ječma. Nadgledavao je one koji su povezivali snopove na njivi kad ga pogodi sunčanica: pade na postelju i umrije u Betuliji, gradu svome; pokopaše ga do njegovih otaca u polju što se nalazi na pola puta između Dotaina i Balamona. Judita odonda življaše kao udovica već tri godine i četiri mjeseca. Načinila je sebi sobu na ravnome kućnom krovu, navukla preko bokova kostrijet i nosila haljine udovičke. Postila je sve dane udovištva svoga, osim uoči subote i za samih subota, uoči mlađaka i za samih mlađaka te za svetkovina i blagdana doma Izraelova. Bila je lijepa i naočita. Njezin muž Manaše bijaše joj ostavio zlata i srebra, slugu i sluškinja, stoke i zemljišta, i tako je živjela. Ne bijaše nikoga koji bi kazao što ružno o njoj, jer je bila jako bogobojazna.

 

Dočula je dakle krute riječi koje puk, zapavši u malodušje zato što je nestalo vode, bijaše upravio gradskom starješini, a doznala je i sve što je Ozija rekao narodu i kako im se zakleo da će do pet dana predati grad Asircima. Posla tada sluškinju koja je vodila njezine poslove da dozove gradske starješine Habrisa i Harmisa. Dođoše oni k njoj, a ona im kaza:

 

Poslušajte me, glavari Betulije! Nije baš valjan govor što ste ga održali puku. A umetnuli ste u taj govor i zakletvu između Boga i vas i rekli da ćete predati grad neprijatelju ako vam Gospod u određenom roku ne pomogne. A tko ste vi da danas iskušavate Boga i postavljate se iznad Boga među ljudima? Ispitujte namisli Boga Svevladara koliko vam drago, pa svejednako nećete razumjeti ništa dovijeka. Ako ne uspijevate istražiti dubine ljudskoga srce niti doznati ono što prolazi ljudskom mišlju, kako ćete dokučiti Boga koji je stvorio sve to? Kako ćete istražiti misao njegovu i shvatiti nakane njegove? Ne, braćo, nemojte ljutiti Gospoda Boga našega! Jer ako nam i ne htjedne priskočiti u pomoć u ovih pet dana, ipak nas može zaštititi ali i zatrti, i to naočigled neprijatelja naših, u one dane kad mu se svidi. Prema tome, ne tražite odluke Gospoda Boga našega, jer Bog nije čovjek da biste mu mogli prijetiti niti sin čovječji komu biste mogli naređivati. Zbog toga, očekujući spas koji može doći od njega, dozivajmo ga u pomoć, i on će poslušati glas naš, bude li mu to drago. Jer u našim pokoljenjima nije bilo, a nema ni dan-danas u našemu plemenu, obitelji, selu ili gradu onih koji bi štovali boštva načinjena rukama, kao što je bivalo u prijašnja vremena. Zato su očevi naši bili predani maču, bili su pljačkani i doživjeli velike poraze od neprijatelja. Ali mi ne znamo drugoga Boga do njega, pa se stoga nadamo da neće napustiti ni nas ni ikoga od našeg plemena. Jer budemo li osvojeni mi, bit će osvojena i sva Judeja i opljačkano naše Svetište, a on će to obeščašćenje osvetiti našom krvlju. Pokolj braće naše, tjeranje svega naroda u progonstvo i opustošenje baštine naše oborit će na glavu našu među poganima među kojima ćemo se nalaziti kao robovi i biti predmet pogrde i ismjehivanja za naše gospodare, jer se naše ropstvo neće pretvoriti u naklonost nego će ga Gospod Bog naš pretvoriti u porugu. Stoga, braćo, pokažimo svojoj braći da od nas zavisi život njihov te da Svetište, Hram i žrtvenik počivaju na nama. Zbog svega toga zahvalimo radije Gospodu Bogu našemu što nas iskušava kao što je iskušavao i očeve naše. Sjetite se kako je činio s Abrahamom, kako je iskušavao Izaka, što se dogodilo Jakovu u Mezopotamiji sirijskoj kad je pasao ovce Labana, svoga ujaka. Jer kako je iskušavao njih da bi iskušao njihova srca, tako postupa s nama da se popravimo, a ne da nam se osveti, jer Bog iskušava one koji su mu blizu.

 

Ozija joj odgovori: Sve što si izrekla iznosila si iz plemenitog srca i nitko se neće usprotiviti tvojim riječima. Jer tvoja se mudrost ne očitova tek danas: još od početka tvojih dana sav je narod znao za tvoju umnost, za plemenitost srca tvoga! Ali puk trpi užasno od žeđe, pa nas je prisilio da izvršimo ono što smo obećali i da se zakunemo zakletvom koje nećemo prekršiti. Sada, budući da si ti pobožna žena, moli se za nas, a Gospod će poslati kišu i napuniti naše čatrnje da ne izginemo.

 

Odgovori im Judita: Poslušajte me! Izvest ću djelo o kojemu će spomen prelaziti od pokoljenja na pokoljenje među sinovima našeg naroda. Budite noćas na gradskim vratima da mognem izići sa svojom sluškinjom. Prije onog dana u koji ste namislili predati grad neprijateljima Gospod će rukom mojom donijeti spas Izraelu. Ne tražite da vam kažem što sam namjerila. Neću vam odati ništa dok ne bude izvršeno ono što sam odlučila učiniti.

 

Ozija i prvaci rekoše joj: Idi u miru! Neka Gospod Bog bude uza te da se uzmogneš osvetiti neprijateljima našim! Izišavši odande, vratiše se na svoja mjesta.

 

Juditin hvalospjev


Judita zapjeva: Slavite Boga moga s bubnjevima,
Gospodinu pjevajte s cimbalima,
psalam i pohvalu izvijajte mu u čast,
veličajte i zazivajte ime njegovo!


Jer Gospod Bog što dokončava ratove,
da bi udario tabor svoj usred naroda,
izbavi me iz ruke progonitelja mojih.


Asur siđe s planina sjevernih,
dođe sa silnom vojskom svojom.
Mnoštvo njihovo potoke zakrči,
konji njihovi bregove prekriše.


Kaza da će kraj moj zapaliti,
moje mladiće mačem isjeći,
o tlo razmrskati moju dojenčad,
kao plijen moju djecu uzeti,
ugrabiti moje djevice.

 

Gospod Svevladar svlada ih
rukom žene jedne!


Nisu im mladići silnika slomili,
Titanovi sinovi nisu ga oborili,
divovi silni nisu ga napali,
nego Judita, kći Merarijeva,
ljepotom svoga lica njega uništi!


Ona svuče udovičke haljine,
da bi Izraelce ugnjetene podigla,
namaza lice mašću mirisnom,
na kose prevjes stavi,
lanene halje uze da ga opčini.


Sandala njemu oko zatravi,
ljepota njena dušu mu zarobi,
mač mu kroza šiju prođe.
Perzijce njena hrabrost osupnu,
a Medijce smionost zaprepasti.


Tad viknuše ponizni moji, a oni se prepadoše,
nemoćni moji, a oni se prestraviše;
podigoše glas, a oni u bijeg nagnuše!

 

Djevojčicâ sasjekoše ih sinovi,
pobiše ih kao sinove odmetnika,
u boju Boga moga pogiboše.
Bogu svom pjevat ću pjesmu novu.
Velik si i slavan, Gospode!
U sili divan i nepobjediv!


Sva stvorenja tvoja tebi neka služe,
jer ti samo reče, i postadoše;
posla duh svoj, i on ih oblikova.
I glasu tvome nitko ne odolje.


Planine će se iz temelja s vodama potresti,
hridi će se pred tobom kao od voska istopiti,
ali prema onima koji te se boje
ti ćeš i tada milostiv biti.


Neznatna ti je svaka žrtva na ugodan miris,
još neznatnija pretilina paljenice,
ali tko se boji Gospoda – velik je zauvijek.


Jao narodima koji ustanu na narod moj!
Bog Svevladar kaznit će ih na dan Suda:
poslat će oganj i crve u meso njihovo,
a oni će u boli jaukati zauvijek.

 

Kada dođoše u Jeruzalem, pokloniše se Bogu, a pošto se narod očisti, prinesoše paljenice, dragovoljne prinose i darove. Judita posveti kao "herem" sve Holofernove predmete koje joj puk bijaše predao i svilene tkanine koje bijaše uzela s postelje njegove. Narod se veselio tri mjeseca u Jeruzalemu pred svetištem i Judita je ostala s njima.

 

Juditina starost i smrt - A nakon tih dana svaki se vrati na svoju baštinu. Judita se povuče u Betuliju i osta na svom posjedu. I svega vijeka svojega bila je slavna na svoj zemlji. Mnogi su je prosili, ali ona ne upozna ni jednoga čovjeka u sve dane života svojega otkad joj umrije muž Manaše i bî pridružen narodu svome. Starjela je i u domu muža svojega postigla dob od sto i pet godina. Sluškinji svojoj dala je slobodu. Umrije u Betuliji. Pokopaše je u pećini Manašea, muža njezina. Dom Izraelov oplakivaše je sedam dana. Prije smrti razdijelila je svoja dobra rođacima svojim i rođacima muža svojega, Manašea. U Juditino vrijeme, a i mnogo poslije smrti njezine, ne bijaše nikoga tko bi zadavao strah sinovima Izraelovim.

 

Biblija - Blago vitezova templara 

Biblija - Evanđelje po Ivanu

Biblija - Knjiga Izlaska

Biblija - Knjiga Postanja

Biblija - Propovjednik

Biblija - Sveti gral

Biblija - Sveto Pismo

loading...
3 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Biblija - Knjiga o Juditi

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u