Biblija - Knjiga Izlaska lektira

Biblija - Knjiga Izlaska

Biblija - Knjiga Izlaska

 

Oslobođenje iz Egipta

 

Mojsije

 

Prošlo je mnogo godina, a od Jakovljeve djece bilo je mnogo potomaka. Broj im je bio već toliko velik da se nisu mogli niti prebrojati. Egiptom je zavladao novi kralj koji nije bio upućen u to što je Josip dobroga učinio za narod. On se samo pribojavao da Josip i njegovi potomci ne okrenu neprijatelja protiv njega i ne pobjegnu u svoju domovinu. Novi faraon je htio da Josip i njegovi potomci ostanu služiti njemu kao robovi. Taj zao faraon nagovori Egipćane protiv Josipa i njegovih potomaka koji su poznati kao Židovi ili Izraelci. I od tada oni su jako loše postupali prema njima, prisiljavajući ih da rade u poljima i grade im kuće. No, iako se s Izraelcima jako loše postupalo, oni su postajali sve brojniji. Tako je Gospodin izvršavao sve ono što je bio obećao, a to je da će oni postati brojan narod.

 

Faraon je tada zapovjedio da se ubiju sva muška djeca. Djevojčice mogu ostati na životu jer one nikada neće moći postati vojnici. Žene koje su se brinule o djeci nakon poroda (babice) bile su zadužene za to da ubiju odmah pri rođenju svu mušku djecu. No, one su se bojale Boga i ostavljale su dječake na životu. Faraon je tada naredio svojim podanicima da čim uoče dječaka da ga bace u rijeku kako bi se oni utopili ili kako bi ih pojeli krokodili. Ipak, Bog je zaštitio svoj narod.

Tada se rodio i Mojsije kojeg su roditelji jako voljeli. Bojali su se da bi im kralj mogao oduzeti voljenog sina pa ga je majka sakrivala u kući tri mjeseca. Potom je načinila od trstike košaru i izvana je oblijepila smolom kako ne bi propuštala vodu.

 

Majka je tada dijete pustila u košari niz vodu te je svojoj kćeri Mirjam rekla da među šibama prati što će se s djetetom dogoditi kako bi mu pomogla na neki način. Malo nakon toga, jedna od faraonovih kćeri odlučila se okupati u rijeci. Tada je među šibama ugledala maleni brodić. Naredila je odmah jednoj sluškinji da ode do brodića i da ga otvori kako bi vidjela što se u njemu nalazi. Kada ga je sluškinja otvorila – vidjela je dijete. Faraonova kćer odlučila je posvojiti dijete jer joj ga je bilo žao. Na to se pojavi Mirjam, dječakova sestra, koja je sve to promatrala iz prikrajka. Upita je bi li mogla dovesti jednu Hebrejku da se brine za dijete umjesto nje. Ona pristane i kaže joj da djetetu nikada ništa neće nedostajati. Tako se o dječaku ponovo mogla brinuti njegova majka.

 

Kada je Mojsije već bio velik, kraljeva kćer ga odluči pozvati na dvor kako bi tamo živio. Dala mu je ime Mojsije što je značilo Izvađen. Živio je tako Mojsije mnogo godina na dvoru, a kada je odrastao htio je otići u posjetu kod pravih roditelja. Kada je bio kod njih vidio je kako na ulici jedan Egipćanin tuče Izraelca koji je bio čak i njegov rođak pa ga je odlučio ubiti i tijelo mu sakriti u pijesak. Sljedeći dan, Mojsije je ponovo bio svjedok svađe, ali ovaj put svađala su se dvojica Izraelaca. On ih opomene, a jedan od njih progovori o tome kako je Mojsije ubio Egipćanina. Tada je Mojsije bio shvatio da ga je netko vidio dan prije.

 

Uskoro je i faraon saznao za Mojsijevo ubojstvo te ga je odlučio uloviti i ubiti. No, Mojsije pobjegne u midijansku zemlju jer je znao da će tako pobjeći faraonu. Kada je tamo stigao, nije znao što će dalje. Sjeo je pored izvora i razmišljao. Kada, naiđe sedam sestara koje su bile u potrazi za vodom. Pastiri su ih htjeli potjerati, ali Mojsije ih zaštiti i pomogne im da daju svojem blagu vode. Djevojke su stigle kući i otac ih upita kako su se uspjele tako brzo vratiti. One mu ispričaju priču u Mojsiju, a otac ih upita zašto ga nisu pozvale kući. One se tada vratiše po Mojsija i dovedu ga kući.

 

Od tada je Mojsije živio s njima i pomogao im. Na kraju se i oženio jednom od sestara i do kraja života se brinuo za ovce njihova oca. Izraelci su sve više trpjeli silu od Egipćana pa zamole Boga za pomoć. Bog odluči pozvati Mojsija da im pomogne. Tako se jednoga dana kada je Mojsije čuvao stado, pojavi ispred njega grm koji gori. Međutim, Mojsije odmah primijeti da taj grm ne izgara. Bog se obrati Mojsiju iz grma te ga zamoli da se ne približava i da izuje sandale jer se nalazi na svetom mjestu. Predstavi mu se kao Bog njegovih otaca. Mojsije tada pokri svoje lice jer se bojao gledati u Boga. Bog mu kaže da njegov narod trpi i da je sišao s neba ne bi li im pomogao.

 

Bog tada kaže Mojsiju da otiđe do faraona i kaže mu da mora dopustiti Izraelcima da se vrata nazad u Kanaan. Tada je u Egiptu već vladao neki drugi kralj, ne onaj koji je Mojsija htio pogubiti. Ipak, Mojsije se prepao zadatka i bojao se da će ga kralj ubiti. Bog mu je rekao da se nema razloga bojati jer će on biti s njim. On mora svoj narod izvesti iz Egipta i dovesti točno pred ovaj gorući grm koji ne izgara. No, Mojsije se bojao i nije htio pristupiti zadatku. Bojao se da ga nitko neće htjeti slušati. Tada Bog kaže Mojsiju da baci štap koji se pretvori u zmiju, a kada ga Mojsije primi, ponovo u štap. Isto tako Mojsijeva ruka postadoše bijela od gube pa se ponovo pretvori u zdravu. Ta dva čuda htio je Bog dati Mojsiju kako bi mogao ljude uvjeriti da govori istinu i da im se on obraća govoreći im Božju riječ.

 

Ali Mojsije se i dalje nikako nije htio nagovoriti i tražio je izlike. Tada se Bog naljuti na Mojsija. Ipak omogući mu da može govoriti njegov brat Aron koji će krenuti s njim put Egipta i govorit će sve što mu Bog i potom Mojsije budu prenosili. Bog je tada otišao iz gorućeg grma jer je rekao sve što je mislio, a Mojsije se uputio kući kako bi dobio dopuštenje od svoga tasta Jitra da krene put Egipta u posjetu svom narodu. Bog je rekao Aronu, Mojsijevom bratu da pronađe svoga brata na planini Horeb. Kada su se našli, Mojsije mu ispriča cijelu priču i tako krenuše njih dvojica put Egipta. Kada su stigli u Egipat, pričali su prvo s izraelskim vođama, a Mojsije je izveo i ona dva čuda. Izraelci im povjerovaše vjerujući da je upravo Mojsije taj koji će izvesti svoj narod iz Egipta. Tada su otišli do faraona i rekli mu mora pustiti Izraelce iz Egipta kako bi prinijeli žrtvu u pustinji. Faraon ih nije htio slušati i čak se i naljutio na njih. Vikao je da se prime posla.

 

Naime, jedan od zadataka izraelskih robova bio je taj da su trebali kopati, oblikovati i sušiti opeke od gline na suncu. Glinu su morali miješati sa slamom što je opekama dalo bolju tvrdoću, a slamu im je nabavljao faraon. Sada se faraon razljutio i rekao im je da se sami moraju pobrinuti za slamu, ali da broj napravljenih opeka mora biti isti. Izraelci su se mučili kako bi proizveli isti broj opeka, ali to im je teško polazilo za rukom. Zato su neki od njih bili i istučeni. Izraelci se potuže faraonu kako može očekivati da proizvode istu količinu opeka, a sami moraju tražiti slamu, na što im faraon odvrati da su lijenčine. Tada Izraelci shvate da im se stanje još više pogoršalo, a neki od njih to kažu i Mojsiju i Aronu. Mojsije se tada požalio Bogu s pitanjem zašto ga je uopće i poslao kada se stanje Izraelaca još više pogoršalo.

 

Bog mu tada kaže da još malo bude strpljiv i ponovo mu kaže da će njegov narod izbaviti iz ropstva. Mojsije je sve ovo prenio Izraelcima koji više nisu htjeli ni slušati. Tada Bog kaže Mojsiju da ponovo posjeti faraona i da pred njim izvede neko od čuda. Tada Mojsije baci štap pred faraona koji se pretvori u zmiju. No, faraon dovede svoje vračeve koji učine isto. Kasnije se saznalo da je to omogućio isto Bog. Ali tada, Aronova zmija proguta faraonove. Iako se to dogodilo, faraon nije dopustio da Izraelci odu iz Egipta. Bog je uputio Mojsija da sljedećeg dana susretne faraona u šetnji i da mu još jednom kaže kako mora pustiti narod iz Egipta. Mojsije učini što mu je Bog bio rekao, ali faraon ponovo ne posluša. Tada Bog kaže Aronu da pastirskim štapom udari po rijeci kako bi se ona pretvorila u krv. I Aron to učini. Međutim, Bog učini da isto mogu napraviti i faraonovi vračevi. Tako u Egiptu više nije bilo vode za piće jer se sva pretvorila u krv, a uginule su i sve ribe. Faraon ponovo nije dopustio da Izraelci odu iz Egipta te se vratio na svoj dvor.

 

Punih je sedam dana ostala krv u rijeci, a Egipćani su kopali jame ne bi li došli do pitke vode.

Pošto se ništa nije promijenilo, Bog naredi Mojsiju da kaže faraonu da će doći na milijune žaba, one će prekriti cijelu grad te će lak skakati Egipćanima u krevete. Aron je učinio da cijeli grad bude prekriven žabama, a isto je Bog dopustio da pođe za rukom i vračevima. Pošto su žabe bile prava muka za Egipćane, faraon zamoli Mojsija i Arona da se pomole Bogu i da žabe pogubave. Ako u tome uspiju on će pustiti narod da ode iz Egipta. I Mojsije učini kako je faraon zatražio i sljedeći dan nakon molitve, uginu sve žabe. No, kada je faraon vidio da žabe više ne rade probleme, ponovo nije htio pustiti narod iz zemlje.

 

Tada Gospodin kaže Arona da štapom udari po prašini kako bi se ona pretvorila u sitne kukce koji su se zvali uši. I Aron to učini. No, ovoga puta Bog nije dao istu mogućnost vračevima. Tada vračevi shvatiše da iza svega stoji Bog. No, faraon ih nije htio slušati te i dalje nije htio pustiti da narod ode iz Egipta.

 

Gospodin je tada rekao Mojsiju da sljedeći dan ustane rano i da sretne faraona pored rijeke kada će se on ići kupati. Mojsije učini kako je Bog zatražio, ode i ponovo zamoli faraona da pusti ljude da odu iz zemlje inače će zemlju preplaviti mnogo obada. Faraon se ogluši i Bog učini da svi krajevi koji su bili nastanjeni Egipćanima budu puni obada. Tamo gdje su živjeli Izraelci, obada nije bilo.

 

Faraon je opet molio Mojsija da se moli Bogu i da ukloni obade, a on će zauzvrat pustiti Izraelce iz zemlje, ali da ne idu tako daleko, da ne putuju tri dana u pustinju. Mojsije mu to obeća, ali mu spomene da ga ne smije ponovo prevariti. No, iako je faraon rekao kako će svoje obećanje ispuniti, to se opet nije dogodilo.

 

Tada Mojsije kaže faraonu da će mu uginuti sva stoka, krave, konji i magarci ako ne pusti narod da ode. No, faraon ga nije htio slušati. I dogodi se rečeno. Sva stoka osim izraelske stoke bila je uginula. Faraon se tada još više naljuti i njegovo srce ispuni se još dodatnom zloćom.

 

Bog je izrekao novu naredbu za Mojsija i Arona. Ovoga puta oni moraju baciti pepeo u zrak, a on će Egipćanima donijeti čireve po tijelu. I uskoro se dogodi da svi Egipćani bijahu prekriveni čirevima dok u isto vrijeme niti jedan Izraelac nije imao čir. Faraon i dalje nije puštao da izraelski narod ode iz Egipta.

 

Nakon toga, Gospodin kaže Mojsiju da ode do faraona i kaže mu kako će biti velika oluja i tuča. Mojsije je odmah pohitao k faraonu i rekao mu da skloni stoku jer će doći do oluje kakva još nije bila viđena na zemlji. Neki Egipćani su vjerovali Gospodinu pa su i odmah sklonili životinje, no većina ih nije. Tada Mojsije dobije naredbu od Boga da ispruži ruku prema nebu. Čim je to učinio na Egipat je bila poslana velika oluja. Sve je bilo polomljeno osim onog dijela gdje je živio izraelski narod.

 

Faraon je tada rekao Mojsiju da je uvidio da je Gospodin dobar i da će odmah pustiti narod da ode, samo neka zaustavi oluju. I Mojsije ponovo ode, pomoli se i oluja prestane. No, faraon se ponovo predomisli i zadrži izraelski narod u Egiptu. Aron i Mojsije tada obavijeste faraona da će Gospodin poslati pustinjske skakavce ako ga ne posluša. Oni će uništiti i ono malo što je preostalo nakon oluje. Faraon se na molbu ponovo nije obazirao pa su ogormni skakavci preplavili Egipat. I opet zamoli faraon Mojsija da zaustavi skakavce, Mojsije se pomoli Bogu i skakavci nestanu.

 

Ali, faraon i dalje nije htio čuti molbe da pusti izraelski narod iz ropstva. I tada Bog pošalje tamu koja je trajala tri dana. U to vrijeme niti jedan Egipćanin nije ništa vidio niti je mogao izlaziti iz kuće. Kod Izraelaca je za to vrijeme bilo svjetla.

 

Faraon pristane da narod ode iz Egipta, ali uz uvjet da ne ponesu sa sobom stoku. Mojsije mu kaže da nitko neće otići bez životinja, na što se faraon naljuti i kaže da ga više nikada ne želi vidjeti.

Mojsije je tada bio bijesan te je rekao faraonu da će sam Gospodin doći nad Egipat i da će u svakoj kući umrijeti najstariji sin. U Izraelskim obiteljima se ništa neće dogoditi. Isto tako umrijet će i najstariji faraonov sin. Dogodit će se tada velika tuga kakva još nije viđena u Egiptu. Sami Egipćani doći će do Izraelaca i molit će ih da napuste zemlju. Mojsije je nakon toga napustio faraona. Gospodin je obavijestio Izraelce da za četiri dana budu spremni na to da napuste Egipat. Dobit će prije nego što krenu i darove od Egipćana koji će ih rado darivati. Tako će osim naušnica od dragog kamenja, dobiti i narukvice od zlata.

 

Kaže tada Gospodin i da svaka Izraelska obitelj zakolje po jedno janje i krvlju premaže vrata trima biljezima. Kada tog četvrtog dana to učine, moraju ostati u kući jer će tada proći Egiptom anđeo Gospodnji i ubiti najstarije dijete u svim kućama koje nemaju taj biljeg. Isto tako, četvrtog dana moraju ispeći i pojesti janje, i to svatko iz obitelji te moraju biti spremni za put. Nakon što se dogodi nesreća u Egiptu, faraon će im dopustiti da idu iz zemlje.

 

Obrok koji su Izraelci jeli te večeri zvao se Gospodinova Pošteda.

 

I tako je došla ta noć. U ponoć taj dan, Gospodin je prošao svim egipatskim obiteljima, a tamo gdje se nalazio biljeg, nije ulazio. Te večeri umro je u svakoj egipatskoj obitelji najstariji sin, a nesreća nije zaobišla niti faraonovu obitelj.

 

Nakon toga, Egipćani su molili Izraelce da napuste zemlju, darivali ih, a mnogi su čak i pošli s njima. Bojali su se još veće nesreće koja bi ih mogla zadesiti. I tako je te večeri izraelski narod otišao iz Egipta.

 

Janje koje je bilo zaklano bilo je nalik na Spasitelja koji se žrtvovao i za nas. Isto tako, kada on ponovo dođe, bit će pošteđeni svi kojima je srce očišćeno od grijeha njegovom krvlju.

 

Izlazak iz Egipta

 

Tako je izraelski narod konačno bio slobodan. Gospodin ih je vodio prema Crvenom moru, do mjesta Etam koje se nalazilo na samom rubnom dijelu pustinje. Tamo su stali i utaborili se šatorima kako bi odmorili. Cijelo vrijeme putovanja, Gospodin je išao ispred njih u oblaku i pokazivao im je put, dok se po noći pojavio u obliku ognjenog stupa.

 

Sada su se nalazili u velikoj pustinji između Egipta i Kanaana. No uskoro su popili svu vodu i bili su na rubu žeđi. Stigli su u mjesto Mara, ali tamo je voda bila previše gorka za piće. I umjesto da se pomole Gospodinu da im pomogne, oni su krenuli optuživati Mojsija. Mojsije se počne moliti Bogu i on mu tada kaže da drvo baci u vodu i time će ona postati pitka.

 

Nastavili su putovanje do Elima u kojem je bilo sedamdeset palma i dvanaest izvora pa dalje do pustinje Sin. No, tada je došlo do pobune. Narod se pobunio na Mojsija i Arona jer nisu imali više hrane. Sve je to stiglo i do Gospodina koji je bio rekao da će im poslati tu istu večer meso, a iduće jutro kruh. Kako je Gospodin obećao tako je i učinio. Pojavile su se prepelice nisko leteći, tako da su ih Izraelci mogli lako dohvatiti štapovima. A već sljedećeg jutra kada više nije bilo rose, sve se zabijelilo od nekih neobjašnjivih pahuljica koje su zvali "mane". Na njihovom jeziku "mana" je značila "što je to?". Tada im Mojsije kaže da je to kruh.

 

No, Bog je imao jednu molbu. Oni nisu smjeli skupljati manu za više dana nego samo za jedan dan, a sljedeći dan bi im Bog podario još mane. Oni su se trebali pouzdati u njega i vjerovati mu. Ipak, neki su skupili kruha za više dana, ali on je već drugi dan bio pokvaren pa su morali skupljati kruh ponovo.

 

Svakoga dana kasnije, kada bi sunce već bilo dovoljno jako, mana bi nestala. Svaki dan su tako Izraelci skupljali manu, osim zadnjeg sedmog dana, u subotu. Jedino su tada mogli skupiti manu za dva dana. Ipak, neki su se uputili i taj dan tražiti manu pa se Gospodin na njih naljutio. Nakon toga to više nisu činili.

 

Mana je bila okruglog oblika, sitna i pahuljasta. Bijela poput sjemena korijandera. Mojsije je uz pomoć Arona napunio posudu s manom, tako da su svi bili upoznati s njezinim izgledom. Ona je nalikovala na kruh s medom. Tako su Izraelci punih četrdeset godina imali hranu od Boga, sve dok nisu stigli u Kanaan.

 

Kada su stigli do mjesta Refidim, Izraelci su bili jako žedni. Opet su se bunili Mojsiju, a Mojsije pomoć potraži od Gospodina.

 

Već su bili u blizini gore Hereb, na kojoj je bio gorući grm kojim je Gospodin i uputio Mojsija da spasi izraelski narod. Gospodin je uputio Mojsija do stijene i tada je štapom udario u nju. Iz stijene je potekla voda i svi su imali dovoljno za piće.

 

Božje zapovijedi

 

Bog je tada Izraelcima dao deset Božjih zapovijedi.

 

1. Ne smiješ imati drugih bogova osim mene

2. Nikada nemoj izustiti ime Boga svoga uzalud

3.  Svetkuj dan Gospodnji

4. Uvijek poštuj majku i oca da dugo živiš i dobro ti bude

5. Nemoj nikada ubiti

6. Nemoj sagriješiti bludno

7. Nikada ne ukradi

8. Nemoj izgovoriti lažna svjedočanstva

9. Ne poželi ničijeg tuđeg ženidbenog druga

10. Nemoj poželjeti tuđe stvari

 

Bog je dao Mojsiju ploče od kamena na kojima je bilo zapisano deset Božjih zapovijedi. Mojsije je s Bogom proveo na gori Horeb (današnji Sinaj) punih četrdeset dana i noći. Tako je Mojsije saznao sve o tome što Bog želi kako da ljudi žive.

 

Pošto se Mojsije jako dugo zadržao, Izraelci su već postali jako nestrpljivi. Zahtijevali su od Arona da im dozvoli da počnu poštovati neke druge kipove, kao ostali narodi.

 

Aron je pristao te im je rekao da im donesu zlato žena i djece te će ga on pretočiti u kip teleta. I tako su Izraelci dobili zlatni kip kojeg su mogli poštovati. Počeli su se klanjati kipu za kojeg su smatrali da je zaslužan što su oni izašli iz Egipta.

 

Aron je postavio i žrtvenik te je rekao Izraelcima da dođu sljedeći dan kako bi prinijeli žrtvu. I tako je i bilo, slavili su, pjevali i plesali oko zlatnog teleta.

 

Kada je Bog vidio što se događa, rekao je Mojsiju da brzo požuri natrag ljudima jer su počeli štovati kip. Mojsije je u društvu Joshue odmah pohitao dolje, a kada su se spustili s planine začuli su veliko slavlje.

 

Mojsije je tada bio jako ljut pa je bacio one dvije kamene ploče na kojima su se nalazile Božje zapovijedi te su se one razbile u sitne komadiće...

 

Mojsije je uzeo zlatno tele, razbio ga te je od njega ostao samo zlatni prah. Prah je bacio u vodu te je natjerao Izraelce da vodu popiju.

 

Kada je Mojsije pitao Arona zašto je učinio uopće zlatno tele, Aron se posluži lažima i kaže da su ga Izraelci na to prisilili.

 

Bog je odlučio kazniti Izraelce za zlo koje su učinili te je rekao da mu pristupe svi oni koji su na njegovoj strani. Tako su mu pristupili svi iz Levijeva plemena. Bog im je rekao da krenu taborom i mačevima ubiju sve ljude na koje naiđu. Leviti su taj dan ubili od tri tisuće ljudi.

 

Sljedeći dan, Mojsije se pomolio za sve koji su sagriješili i odlučio je pitati Boga za njihov oprost. No, Bog im nije htio oprostiti, čak je rekao da će ih i kazniti. Neće ih voditi više u Obećanu zemlju te će im uskratiti oblak.

 

Mojsije je i dalje molio Boga da oprosti Izraelcima, a Bog je uslišao njegove molitve. Rekao mu je da načini iste onakve dvije kamene ploče koje je razbio, a Bog će na njima ponovo ispisati deset Božjih zapovijedi.

 

Bog je rekao Mojsiju da dođe sljedeći dan sam, odmah ujutro, na planinu. U blizini nije smjelo biti nikoga pa čak niti stada nisu smjela pasti.

 

Bog je oprostio Izraelcima te ih je odlučio dalje voditi prema Obećanoj zemlji Kanaanu.

 

Autor - M. L.

 

Biblija - Blago vitezova templara 

Biblija - Evanđelje po Ivanu

Biblija - Knjiga o Juditi

Biblija - Knjiga Postanja

Biblija - Propovjednik

Biblija - Sveti gral

Biblija - Sveto Pismo

loading...
1 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Biblija - Knjiga Izlaska

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u