Bernard Jan - Potraži me ispod duge

Kratki roman Potraži me ispod duge (2008) Bernarda Jana na vrlo dojmiv i poetski način skreće pozornost na ekološke probleme. Radnja o mladom tuljanu Dannyju čiji život završava na tragičan način zbog ljudske nehumanosti zasigurno će dotaći učenike viših razreda osnovnih škola i utjecati na stvaranje njihove svijesti o osjetljivim ekološkim problemima.

Autor je jednoj životinji, tuljanu Dannyju, pripisao ljudske osobine i ljudski način razmišljanja ne bi li izazvao empatiju čitatelja prema živim bićima koja nas okružuju i na taj način promijenio njegov odnos prema prirodi kao istinske ljudske vrednote. Ova knjiga na kraju ostavlja duboku ekološku poruku te napomenu autora svima onima koji se žele uključiti u organizirane akcije zaštite životinja na našem planetu. Glavni likovi su Jon, Dannijev brat; Helen, portret ženske osobe čiji se bijes pretvara u akciju te želi spasiti tuljana.

Kratak sadržaj - Roman Potraži me ispod duge sastoji se od tri kratka poglavlja koja govore o odnosu čovjeka i okoliša. Čovjek je opisan kao opasna vrsta prepoznatljiva u mirisima koje autor uspoređuje s mirisom straha, nesreće i boli.

Okrutnom pričom o mladom tuljanu Dannyju za čije nevolje je odgovoran čovjek i njegovo neodgovorno ponašanje prema prirodi dirnut će svakog čitatelja. Radnja se odvija u čistim i netaknutim krajolicima Newfoundlanda gdje se rađa tuljan po imenu Danny. Autor opisuje i prati njegov život te život njegove majke i ostalih članova zajednice sve do trenutka kada oni tragično završavaju.

Autor uspostavlja analogiju između ljudskog i životinjskog svijeta dajući tuljanima ljudske osobine. Tako tuljani vjerujuju u priču o tzv. Velikom tuljanu koji će ih na kraju njihovog života pozvati da se pridruže u Veliku zemlju, a svoj će poziv prepoznati kada ugledaju osobitu dugu vidljivu samo onima kojima je namijenjena.

Mjesto radnje - Newfoundland

Glavni likovi - Danny (tuljan)

Isječak - Potraži me ispod duge

Danny nije uspio uočiti kamo se to galeb vraća i otkuda ponovo dolazi. Je li u pitanju neka druga santa, ili možda kopno. Kopno pokraj kojega je tako dugo boravio, a nikada ga, zapravo, nije vidio.

Bez obzira na sve, bez obzira da li se radilo o nečemu što bi mu moglo donijeti spas ili pak samo o priviđenju, morao je zaplivati. Led se već toliko bio otopio da više nije bio u stanju izdržati njegovu težinu, te je počeo tonuti. Dannyju stoga nije preostalo ništa drugo nego da još jednom krene na daleki put u nepoznato.

Plivao je sporo, više se prepuštajući valovima da ga nose, i plutajući. Toliko je oslabio da je više bio pod vodom nego na površini, ali nije se predavao. Slijedio je i dalje svoga galeba.

I kad su mu umrtvljeni osjeti naglo, poput nenadano spuštene polarne mećave, nanovo proradili; i kad je ulagao posljednje napore da se održi na površini; kad mu više ni galeb ni sunce nisu trebali kao vodiči, već samo iznova probuđena ljubav, nije posustajao. Ni 'zid smrti' koji se iznenada prepriječio pred njime, nije ga uspio zaustaviti. Boreći se do iznemoglosti, hitao je u susret svojoj živoj i sve bližoj viziji.

Mislio je da se sudario s ledenom santom kada ga je mreža uhvatila u svoj zagrljaj i, zarobivši ga istog trena, povukla prema dnu. Uopće nije primijetio taj sablasni 'zid smrti' koji je odbačen prijeteći lebdio morem. Samo je osjetio kako ga nešto sapliće, hvata oko peraja i reže mu vrat. Steže ga i guši. Osjetio je vrtoglavicu i magla mu se stvorila pred očima, zakrivši mjehuriće koji su se dizali prema površini. Zakoprcao se pokušavši se osloboditi, no mreža ga nije puštala iz svoga zagrljaja. Dopustila mu je samo da udahne malo zraka i onda ga opet povukla.

U trenutku kad je izronio, učinilo mu se da je uhvatio odnekud poznati zvuk. Nešto je lupalo, okretalo se, zujalo i pljuskalo. No budući da je opet nestao pod vodom, nije ga mogao točno odrediti.

Uhvatilo ga je bunilo. Pred njime su zaplovile slike. Njegova majka, otac, Jon i ostali tuljani. Svi su mu se osmjehivali i bili razdragani. Svi osim čovjeka-žene zlatne kose i očiju boje more u kojima je ovaj put pročitao strah.

Ćutio se lagan, lagan poput snježne pahulje, kao da je lebdio, kao da se dizao. Kako je to lijepo, dizati se bez ikakvog napora, bez i najmanjeg truda. Samo poželiš to, i već se dižeš. Poželio je da može reći mami i Jonu kako mu je lijepo, kako je sretan, poželio je da se njegov otac ponosi njime i sada kao i onda kad je neustrašiv stajao pred razjarenim tuljanom. Da vidi kako je njegov Danny snažan i kako samo snagom svoje volje može utjecati na stvari da se događaju, na život da se kreće. Poželio je da još malo može zadržati ove posljednje mjehuriće zraka koje je nerado ispuštao, da još malo može gledati ove divne valove, odraz čovjeka-žene u čiji je zagrljaj hrlio, da sve to još malo potraje i da zadrži vrijeme.

Trenutak je trajao vječnost, a onda se obasjan sunčevom svjetlošću rasplinuo. Baš kao i bijela golubica koja je preletjela iznad njega noseći svoju grančicu u kljunu, i koja je bila ono posljednje što je Danny vidio prije negoli je ugledao i svoju dugu.

Verzija - 1

__________________________________

Bernard Jan pseudonim je za zagrebačkog pisaca koji je objavio romane Anđeo moga rata, Svjetla umirućega grada i Priča o Luki. Pod pseudonimom Michaela Danielsa objavio je zbirku pjesama Razglednice s one strane stvarnosti. Njegov kratki roman Potraži me ispod duge objavljen je u tri izdanja, a jedan je objavljen i na engleskom jeziku, u Londonu. Bernard Jan dugogodišnji je aktivist za prava životinja.