Aurelije Augustin - Ispovijesti

Ispovijesti svetoga Augustina su remek-djelo duhovnosti i književnosti. U njima Augustin s čitateljem dijeli najintimnije misli, kao i iskustva obraćenja i borbe s duhovnim pitanjima koja su uzburkavala srca ljudi od početka svijeta. Trajna utjecaja i bezvremene aktualnosti, ova knjiga već više od 1600 godina oblikuje živote milijuna duhovnih hodočasnika svih naraštaja.

Da će lektira ovoga djela u jednom čitljivom prijevodu, biti ne samo zanimljivo štivo, kao što su konvertitski putevi uopće zanimljivi, nego da će naročito biti korisno za svakoga, tko želi svome životu podariti jedan dublji sadržaj i smisao jer knjiga Augustinovih Ispovijesti kadra je ispuniti praznine u duši, navesti na promišljanje, poučiti i prosvijetliti, oduševiti i u zanosu poći ususret Božjoj ljubavi i životu s njime! Ona je kadra i probijati led oko srca, pobuditi divljenje i strah, probuditi ozbiljan memento u buci svjetskoga nemirnoga života, biti svijetlim stupom, za kojim će ispružiti ruke oni što tumaraju u tami. I najtvrđe srce morat će se na mjestima smekšati i barem za časak osjetiti veličanstvenu Gospodinovu blizinu. 

Augustin je djelom Ispovijesti započeo novu eru autobiografske tradicije jer je u svom djelu opisao činjenice i pojedinosti iz svog života te je o njemu pripovijedao na njemu svojstven način. Njegov utjecaj kršćanstva u tom djelu ostao je zabilježen i poznat sve do danas. Koliko je ovo djelo ostalo zabilježeno i značajno govori činjenica da je u razdoblju od sto godina nakon njega napisano više autobiografskih djela nego za vrijeme svih prethodnih stoljeća. Također, značajno je i to da je francuski književnik Jean-Jacques Rousseau svoju autobiografiju nazvao identično po Augustinovoj Ispovijesti. Djelom Ispovijesti, Augustin je izrazio svoju kršćansku ispovijed.

Ona se u prvom redu očituje na ispovijedanje grijeha Bogu, ali zahvalu prema njemu. Sve ovo je temelj i osnova u Augustinovom djelu Ispovijesti. Augustin smatra da svaki pojedinac koji se ispovijeda može proći proces od smrtnog grešnika pa sve do savršenstva u kojem će slaviti Boga. Ispovijest duše grešnika vodi svakog čovjeka prema Bogu. Na kraju, svaki grešnik ostaje ponizan i skrušen, dok su riječi zahvale upućene samo Bogu.

Sadržaj - Ispovijesti pričaju o religioznom životu i tiču se čovjekove molitve i zahvale. Djelo je započeto pozivanjem Boga koji će Augustinu pomoći u pisanju njegova vlastita života. Temelj autorovih ispovijesti je pripovijedanje o njegovom životu koji se dogodio u prošlosti, no u to je ubacio svoja sadašnja razmišljanja te o tome koliko je moguć život bez grijeha. Djelo Ispovijesti podijeljeno je u 13 knjiga.

Prvu knjigu Augustin je posvetio svojim najranijim danima života. Ona opisuje njegovo djetinjstvo pa sve do 15. godine. Prikazuje nam koliko je Augustin bio posvećen pjesnicima klasicizma, posebice Vergiliju. Cijela knjiga postavljena je tako da izgleda kao da se Augustin ispovijeda. On propovijeda o svojim grijesima koji uključuju i one bezazlene. Tako je osjetio potrebu ispričati kako se više volio igrati nego što je volio učiti. Oštro je osudio antičku književnost te je smatrao da je ona izmišljena i da može samo loše utjecati na mlade ljude.

U drugoj knjizi prikazao nam je svoj život od šesnaeste godine nadalje. Opisao je svoje grijehe, strasti i pomalo razuzdan život koji je tada vodio. Priča nam o svom školovanju u Tagasti i Madauri.

Treću knjigu posvetio je svom životu za vrijeme studija u Kartagi. Opisao je svoje viđenje života kada je bio student, svoje pustolovine te ljubavne veze i veliku ljubav prema kazalištu. Tada se bavio proučavanjem Cicerona, a pristupio je i manihejskoj sljedbi. Međutim on je u knjizi kritizirao spomenutu sljedbu te je pričao o zabludama koje ona nosi. Kraj treće knjige donosi san njegove majke Monike koji je za njega bio značajan. Ona je naime sanjala da se njezin sin preobratio na kršćanstvo.

Četvrta knjiga obuhvatila je života Augustina od dvadesete do dvadeset devete godine. Tada se bavio govorništvom i još nije razmišljao o preobraćenju.

U petoj, šestoj i sedmoj knjizi opisao je svoj život u Rimu i Milanu. Tada je proučavao i slušao govore biskupa Ambrozija, da bi se malo nakon toga približio katoličkoj crkvi i napustio manihejstvo.

Veliku ulogu u ovoj knjizi za Augustina je imalo i proučavanje spisa apostola Pavla koji su se ticali tajni Krista.

Osma knjiga bila je posebice značajna za Augustina. Ona točno u sredini govori o njegovom preobraćenju na kršćanstvo. Svakako najznačajniji prikaz u knjizi je onaj kada Augustin u milanskom vrtu začuje glas koji mu je dodao knjigu i rekao: Uzmi i čitaj.

U devetoj knjizi opisao je koliko je sada sretan, nakon što se preobratio. Piše o svom putovanju u Afriku i o majčinoj smrti.

Deseta knjiga opisuje Augustinov život u sadašnjosti, stanje njegove duše u trenutku pisanja knjige. Analizira ljudski život, odnosno napasti oholosti, putenosti i radoznalosti. Spomenuta knjiga nastala je desetak godina nakon njegova obraćanja, 397. godine u Hiponu.

U jedanaestoj, dvanaestoj i trinaestoj knjizi Augustin napušta pisanje o svom prošlom životu, piše o temi vječnosti i o Knjizi Postanka. Zadnja knjiga završava u istom tonu kao što je započela i prva. U njoj Augustin zaziva Boga i zahvaljuje mu se na njegovoj dobroti i milosti.

U svih trinaest spomenutih knjiga možemo naći i na glavna obilježja po kojima su nastale sve kasnije ispovijesti. One su:

Augustinovo djetinjstvo bez znanja o vjeri, pad u grijeh u mladosti, lutanje, predavanje poganskim autorima, kriza duha, spoznaja vjere, obraćanje, obnova duše, sjećanje na prošli život i svijest o prolaznosti vremena te problemi koji se tiču svakog čovjeka koji je religiozan.  

Uz sve to Augustin priča i o tome što se znakovito dogodilo prilikom njegova rođenja, koliko je siromaštvo utjecalo na njegov život te o odnosu s majkom i njezinoj dobroti. Augustin priča i o tome zašto se odlučio na pisanje autobiografije i otkriva kako su njegovi prijatelji bili najviše zaslužni da napiše jedno takvo djelo. Ipak, naveo je kako su najvažniji razlozi bili u njemu samom. On je htio drugima poslužiti kao uzor i htio je opisati kako je on spoznao vjeru. Augustin je svoje pripovijedanje započeo deset godina nakon obraćanja. Ispovijesti su jednim djelom retrospektivno djelo jer on opisuje u prvom licu što mu se događalo kroz život, da bi samo povremeno i to najviše u zadnjim knjigama pričao u sadašnjosti. Ipak on sve prošle događaje pripovijeda većinom iz sadašnjeg viđenja u prezentu.

Osnova pripovijedanja u tekstu je zaziv za dušu koja traži spasenje. No, pripovijedanje je i velikim djelom obilježeno sa strane teologije i filozofije. Autor se obraća Bogu, zahvaljuje mu se ili ga moli, a sve to koristeći monolog. Na kraju sve to djeluje kao dramski dijalog, pričanje između grešnika i Boga. Augustin je svoj život opisao iz razloga što je htio da on postane pouka. Htio je da se na njega ugledaju svi u budućnosti i to je bila njegova jedina svrha. On je vjerovao da je njegov život Božja odluka i Bog je jedini koji mu može pomoći da spozna svoj život u potpunosti. Važnu ulogu u Augustinovom životu imao je za njega i njegov intelektualni razvoj. Opisao je kako su na njega utjecala dva sasvim različita intelektualna učenja i podijelila njegov život u dvije faze. Antički pisci odvodili su ga u grijeh dok su mu Biblija i sv. Ambrozije pomogli da spozna pravu vjeru.

Ovo djelo je specifično po tome što jako malo znamo o svim ostalim likovima, osim o samom Augustinu koji i piše djelo, odnosno biografiju o sebi. Djelo piše u prvom licu te se cijelo djelo i tiče samo njega, njegovog života te odnosa prem Bogu i vjeri. Augustin povremeno spominje osobe koje su bitne za njegovo obraćenje i vjeru. Tako se najčešće spominje njegova majka Monika koja je najviše zaslužna za njegovo obraćenje te je vjerovala u njegovo odriješenje grijeha.

__________________________________

Augustin (Aurelije Augustin) se rodio 13. novembra 354. u Tagasti, gradiću u Numidiji. Danas je to mjesto u Alžiru, a zove se Souk Ahras. Dok je njegov otac, Patricije, bio paganin, majka Monika je bila hrišćanka (jedan pisac veli "fantastična"), prava vjernica. Augustin je bio izuzetno temperamentan, previše osjetljiv, slabo disciplinovan učenik, previše svjestan da mu učenje ide lako i da se ne treba mnogo naprezati. Prve razrede škole završio je u rodnoj Tagasti. Nakon toga je pošao u Madauru gdje je pohađao predavanja nekog retoričara da bi se na taj način pripremio za zvanje govornika. Homer i grčki jezik ne učiniše na njega baš neki jači utisak, ali je zato bio oduševljen rimskom pjesnikom Vergilijem. Kad mu je bilo 16 godina, ponestalo mu je novca pa se iz Madaure morao vratiti kući. Taj prisilni povratak nije na njega dobro djelovao, pridružio se jednoj bandi mladih izgrednika. To nije dugo potrajalo. Zahvaljujući svome dobrotvoru, mogao je nastaviti školovanje u Kartagini, gdje je bujao razvratan i pokvaren život, a u tu je močvaru i on uronio. Našao je ljubavnicu, s njom održavao nezakonite veze te imao sina Adeodata. U Kartagini ga je držala ne samo želja za naukom već i žarka ljubav prema djevojci.

Augustin je 426. godine izabrao biskupa-pomoćnika. Umro je 28. avgusta 430. godine, kad su Vandali već tri mjeseca opsjedali njegov biskupski grad. Nakon pada Hipona tijelo su mu prenijeli najprije na Sardiniju, a 722. godine Luitprand ga je prenio u Paviju. U Ispovijestima Avgustin priznaje: "Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio! A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ondje sam te tražio nasrćući na ta lijepa bića koja si stvorio, ja rugoba. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Mene su daleko od tebe držale one stvari koje ne bi postojale kad ne bi bile u tebi. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio da uzdišem za tobom, okusio sam ga pa gladujem i žeđam, dotakao si me, i zato gorim za tvojim mirom."

Pojedinosti iz svoga života opisao je u svom djelu Ispovijesti. Druga njegova najpoznatija djela su: Krščansko učenje, Trojstvo, O Božjoj državi, Razgovori sa samim sobom.

U Ispovijestima Augustin priznaje: Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio! A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ondje sam te tražio nasrćući na ta lijepa bića koja si stvorio, ja rugoba. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Mene su daleko od tebe držale one stvari koje ne bi postojale kad ne bi bile u tebi. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio da uzdišem za tobom, okusio sam ga pa gladujem i žeđam, dotakao si me, i zato gorim za tvojim mirom.

Aurelije Augustin