Antun Šoljan - Luka lektira

Antun Šoljan - Luka

Antun Šoljan - Luka

 

Djelo Antuna Šoljana "Luka" spada u romane, a možemo primijetiti da počinje simbolično jer autor citira stihove koji su ga se dojmili iz Kranjčevićeve pjesme "Groblje na umoru".

 

Roman je objavljen 1974. godine, a tekst je u to vrijeme bio uvelike otvoren prema trenutnoj životnoj situaciji i za to vrijeme bilo ga je hrabro objaviti jer tada je bilo nepoželjno i opasno javno dati na uvid svoje razmišljanje.

 

Roman odiše dinamikom te nam daje na uvid jasnu životnu priču glavnog junaka Despota koji se odlučio pobuniti, ali mu to na kraju slabo polazi za rukom jer je bio ušutkan od vlasti na višim položajima.

 

Iako je Despot na kraju slomljen, ostaje slomljeno i njegovo mjesto Murvica. Autor nam daje pouku o nasilju, rušenju ideala i nepoštenju. Zbog toga se ne treba čuditi trenutnom režimu što ga nije odobravao. Ipak, nitko nije uspio umanjiti vrijednost i istinitost teksta Antunu Šoljana.

 

Kratak sadržaj - Radnja romana započinje kada glavni lik, inženjer Slobodan Despot dolazi u svoje rodno mjesto, primorski gradić Murvicu. Nakon mnogo godina odlučio se vratiti iz Zagreba i ostvariti davni očev san – želi izgraditi luku.

 

Radnja se događa sedamdesetih godina, a san inženjera Despota smješten je u komplicirano vrijeme kojeg karakteriziraju složeni birokratski odnosi tadašnjeg socijalizma.

 

Kada se nakon mnogo godina vratio u svoje rodno mjesto i zapuštenu, staru kuću u kojoj je odrastao, u Despotu je to pobudilo veliku navalu emocija. Pričao je sa svojim tetkama i ljudima koji su se mogli okarakterizirati kao starosjedioci te ga je sve to odvelo u sanjarenje o djetinjstvu, a na neki način bilo mu je i žao što je tako zapustio mjesto i ljude s kojima je proveo rano djetinjstvo.

Despot je inače živio u Zagrebu, a vrlo je rijetko dolazio u Murvicu radi svoje ravnodušnosti, ali i žene Magde kojoj nije odgovaralo ljetovanje provedeno u zabiti i u staroj kući. Njegova žena Magda pravi je primjer malograđanskog snoba, koja život gleda samo na način pragmatičnosti i praktičnosti, a takav je i njezin bračni odnos s Despotom.

 

Uskoro je do svih stigla vijest da je na brdašcu iznad Murvice otkrivena nafta. Tako je miran primorski gradić pretvoren u veliko i bučno gradilište. Naravno, dolaze i neizostavne vladajuće strukture, a među njima se nalazi i drug Grašo. Njegova uloga je da treba brinuti o ljudima kojima će se srušiti domovi i vrtovi, a u planu je i rušenje groblja i kapelice koja je simbol prepoznatljivosti Murvice.

 

Kako bi poslužio kao primjer drugima, Despot je za luku žrtvovao svoju staru kuću i to sve na nagovor druga Graše koji mu je obećao vrlo visoku naknadu. Veliku ulogu imala je i Despotova supruga Magda koja ga je nagovorila da pristane.

 

Problemi za Despota se nastavljaju, a oni postaju još gori kada mu u život uđe djevojka Vikica čiji se otac jako protivi rušenju. Ubrzo svi saznaju za njihovu vezu, a tako i Despotova supruga Magda koja mu dolazi reći što će se dogoditi ako on s tim nastavi.

 

Despota je obuzela gnjevnost zbog vlasti i rušenja kapelice pa u svom angažmanu poziva restauratora iz Zagreba kako bi procijenio njezinu vrijednost i tako pokušao spriječiti rušenje kapelice. No, na kraju se pokazalo da je i restaurator potkupljen od vlasti i kapelica je srušena pred očima Despota.

 

Kada su se radnici dali u rušenje ostalih kuća, slučajno su pregazili Vikičinog oca, starog Dujma. Malo nakon toga mjestom su se počele širiti glasine kako u biti nema nafte, a luka je promašaj i za to će netko morati odgovarati.

 

Despot je raskinuo sa suprugom Magdom i sve se više odao piću. Uskoro je pristigla vijest da su smijenili druga Grašu, a od onda je gradilište luke postajalo sve pustije. Bilo je na terenu sve manje strojeva i radnika, a Murvica je bila sve više razrušena, ali i pusta. Naime, svi novopridošli doseljenici su se polako počeli iseljavati.

 

U Murvici više nije bilo uopće ljudi, mjesto je postalo pusto. Ostali su samo Despot i Vikica koji su dane provodili lutajući po gradilištu i uživajući u alkoholu.

 

Jednoga dana, automobilom su iz Zagreba naišli studenti koji su bili u prolazu i potrazi za provodom. Pridružila im se i Vikica i otišla je s njima, a Despot je ostao sam u ruševinama Murvice.

 

Roman je završio slikom tužnog Despota koji ne uspijevajući dozvati brod kojeg je ugledao na horizontu, ostaje sam sa svojim nedovršenim idealima.

 

Vrsta djela - roman

Mjesto radnje - primorsko mjesto Murvica.

Vrijeme radnje - sedamdesete godine.

 

Likovi - Slobodan Despot, mještani Murvice, drug Grašo, Magda, Vikica.

 

Slobodan Despot – dobrodušan, pošten, do samoga kraja je ostao vjeran svojim idealima te je iz toga razloga ostao na kraju sam, tužan i očajan. Bio je hrabar, suprotstavio se vladajućim vlastima koje su bile korumpirane i nepoštene. Uložio je sve u izgradnju luke i borio se svim srcem kako bi spasio kapelicu. Iako mu to nije uspjelo, on svoj karakter nije mijenjao. Bio je pošten i vjerovao je u dobro do kraja.

___________________________________

 

Antun Šoljan - Luka

 

Neambiciozni inženjer Dragan Despot dobiva veliki projekt gradnje luke u zabačenom primorskom selu Murvice, gdje je inače proveo veliki dio djetinjstva iako sada već godinama živi u Zagrebu. Despot dolazi u Murvice i naskoro otpočinje gradnja u kojoj mjestašce sve više mijenja izgled, a inženjer je sve više pod pritiskom nadređenih da, kao čovjek koji poznaje domoroce, nagovori stanovnike da prodaju svoje posjede kako bi se osigurao prostor za veliku luku i budući grad koji se treba izgraditi. No mještani pokazuju otpor pa je Despot, kako bi dao primjer drugima, prisiljen prodati i vlastitu staru kuću koju tamo posjeduje. S vremenom Despot postaje sve omraženiji među Murvičanima, a nakon što upozna Vikicu - propalu studenticu umjetnosti, a inače kći starog Dujma Čavića koji je pružao najjači otpor, na sablazan nailazi i među svojim kolegama i brojnim radnicima na gradilištu jer njegov odnos s Vikicom postaje sve raskalašeniji i bestidniji. Nakon što Grašo, jedan od nadređenih, zatraži od Despota da se sruši i obližnja kapelica, Dragan po prvi put pruža otpor i počinje sumnjati u sretno razrješenje započetog projekta.

 

Navukavši gnjev nadređenih, poziva konzervatora iz Zagreba, ali mu ni on ne pruža potporu oko kapelice pa ona naposljetku biva srušena. U nekoliko navrata u Murvicama se pojavljuje i Despotova supruga Magda, žena bliska visokim i moćnim političkim krugovima koja je i osigurala mužu ovaj posao. Nakon nesuglasica zbog ljubavnice, za koju je Magda čula čak i u Zagrebu, ona se pojavljuje još jednom u Murvicama (nakon što je dočula da će se čitav projekt naskoro obustaviti jer u zaleđu nema nafte kao što se prije mislilo pa time i čitava projekt gradnje luke gubi smisao), nudeći mužu da ponudi ostavku i povuče se dok nije prekasno. Dragan, međutim iz ponosa to odbija, nakon čega ga Magda napušta. Sve kulminira tragedijom u kojoj je stari Dujam nehotice pogažen nakon što je pružao otpor da mu ne sruše vlastitu kuću. Gradilište svi malo pomalo napuštaju. Na kraju, ostaju još samo on i Vikica. Oboje se danonoćno opijaju živeći raskalašeno i zapušteno. Nakon što Vikica pobjegne s mladim izletnicima koji su se tu slučajno zatekli na proputovanju u Dubrovnik, Despot ostaje sam, i dalje se opijajući te naposljetku gubi razum.

 

Doista nepoćudno u Šoljanovu romanu 60-ih godina jest činjenica da je u liku pripovjedača portretirana cijela jedna generacija koja svoje ideale nije nalazila u službenoj ideologiji koju je forsirao sustav moći. Svoje je težnje njen najosvješteniji dio iskazivao literaturom u kojoj su individualna iskustva, kao i osjećaj pasivnosti i besperspektivnosti, odnijeli prevagu nad proklamiranim zahtjevima zajedništva, "drugarske solidarnosti" i povijesnoga optimizma.

__________________________________

 

Antun Šoljan rođen je u Beogradu 1932. godine. Diplomirao je engleski i njemački na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uređivao je časopise ''Međutim'', ''Krugovi'' i ''Književnik''. Radio je kao profesionalni književnik. Sastavljač je više antologija i izbora iz suvremenoga hrvatskoga i europskoga pjesništva i proze. Prevodio je s engleskog, njemačkog i ruskog jezika. Umro je u Zagrebu 1993.

 

Uz Novakov roman "Mirisi, zlato i tamjan" Šoljanov je Kratki izlet ponajbolje djelo hrvatske egzistencijalističke književnosti. Ovo djelo svjedoči o filozofskim, svjetonazorskim dvojbama hrvatskih intelektualaca 20. stoljeća, kao dojmljiva umjetnička činjenica naše uronjenosti u evropske književne i intelektualne tokove u tom razdoblju.

 

Antun Šoljan jedan od rijetkih koji je čitavoga života bio profesionalni književnik, urednik, antologičar, prevoditelj, u književnosti se javio kao šesnaestogodišnjak pjesmama. Njegova se koncepcija književnosti, koju je gradio cijeloga života, ogleda već u djelovanju u trima kultnim časopisima pedesetih godina (Krugovi, Međutim, Književnik) u kojima je bio urednik, pokretač novoga načina mišljenja o literaturi i autor s neupitnim potencijalom (i kasnije, osobitom karizmom).

 

Zagovarajući visoke estetske i moralne zasade, bio je iznimno cijenjen u intelektualnim i kulturnim krugovima, premda ne i od strane državne politike, što ne čudi osobito, pogotovo uzme li se u obzir njegova beskompromisnost i sklonost istraživanju granica slobode, kako pjesničke, tako i ljudske uopće. Šoljanove knjige imale znatnoga utjecaja na formiranje novoga načina mišljenja i razumijevanja poezije, jer se u njima ogledao stav u kojem su priređivači, slijedeći osobno iskustvo autora, zagovarali poetiku izrazito modernističkoga iskustva na zasadama T.S. Eliota i A. B. Šimića.

 

Osobitost Šoljanova stava pri tom je tješnja veza s dubljim slojevima nacionalne i kulturne baštine s kojom citirno i refleksivno korespondira, pa tako postaljeno ishodište nanovo istražuje i promišlja odnos između tradicije i pojedinačnog talenta, općeg bogatstva obrazaca i mogućnosti vlastitoga oslobađanja od njih. Smisao poezije stoga se određuje i kao poticanje memorije, buđenja osjećaja, postojanja tradicije i kontinuiteta, pa je utoliko uvijek poticajno i za onoga koji piše i za onoga koji je čita.

 

Šoljan je čitavim svojim djelom (ali i životom), premda ne uvijek neposredno čitljivo, svjedočio doba u kojem je živio i stvarao. Njegovi obični likovi i obične situacije zapravo su ironijski znakovi, nositelji univerzalnih značenja koja se često čitaju kao groteskne scene, osobito u dramama.

 

Djela: poezija Na rubu svijeta, Izvan fokusa, Bacač kamena; novele Specijalni izaslanici, Obiteljska večera; romani Izdajice, Kratki izlet, itd.

 

Antun Šoljan - Kratki izlet 

loading...
1 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Antun Šoljan - Luka

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u