Antonie De Saint Exupery - Mali princ lektira

Antonie De Saint Exupery - Mali princ

Antonie De Saint Exupery - Mali princ

 

Mali princ je dječja bajka za odrasle koja u sebi nosi ujedno nježnu i snažnu poruku - najbolje u životu jest ono što je ujedno i najjednostavnije i pravo bogatstvo leži u davanju drugima. Mali princ je jedna od najčitanijih knjiga u svijetu poslije Biblije.

 

Antonie De Saint Exupery je sebe smatrao pre svega pilotom. Dvadeset godina leteo je i letenje zauzima značajno mesto u njegovim filozofskim esejima i pisanim fantazijama. Tema vazduhoplovstva za Sent Egziperija je često tačka za pokretanje više apstraktne diskusije o pitanjima kao što su potraga za mudrošću i značenjem života. Da piše "Malog princa" počeo je tokom Drugog svetskog rata, posle nemačke invazije na Francusku, koja ga primorava da odustane od vazduhoplovstva i pobegne u Njujork. Crne misli o okrutnostima rata u Evropi, kao i nemogućnost letenja duboko su ga pogađale. U njemu se javlja nostalgija za detinjstvom, te želja da se vrati u Francusku u vreme mira. U svojoj glorifikaciji detinje nevinosti, "Mali princ" je, takođe, optužnica duhovnog propadanja čovečanstva. 1943, on je napisao:

 

Vekovima je čovečanstvo propadalo neizmernim stepeništem čiji vrh je skriven u oblacima, a čiji najniži koraci se gube u mračnom ponoru. Mogli smo da se penjemo stepenicama, no odlučili smo da se spuštamo. Duhovno propadanje je strašno... Postoji jedan jedini problem u svetu: da u ljudima oživi značaj duhovnog... Uprkos sivih ograničenja odraslih, roman pokušava da oživi osećaj duhovnosti u svetu. Za neke priče Malog Princa Exupery koristi termine preuzete iz sopstvenog života. Iz svojih vazduhoplovnih avantura, on spominje događaj kad je bio prinuđen da sleti u Saharu. U svojim lutanjima preko pustinje, Saint Exupery je imao niz halucinacija, uključujući i susreta sa vrstom pustinjskog peska, koji nosi lisice što upadljivo liči na lisicu u "Malom princu".

 

Saint Exuperyija možemo videti i u njegovim likovima, i naratora i malog princa. Poput svog naratora, Saint Exupery je bio pilot, srušio se u Saharu, a doživelo je neku vrstu mističnog otkrovenja. Prinčev odnos sa ružom može biti odraz odnosa Saint Exuperyija sa suprugom. Princ je takođe istraživač i putnik na nebu. Gledano u toj svetlosti, "Mali princ" se može čitati kao metafora procesa introspekcije samog, gde se dve polovine iste osobe sreću i uče jedna od drugu. Iako je "Mali princ" pisan pod uticajem Drugog svetskog rata, Saint Exupery ima za cilj opštu, apolitičnu analizu ljudske prirode. Simboli smrti i zla u "Malom princu" se često tumače kao pozivanje na nacističku Nemačku, ali knjiga univerzalno primenljivih bajki gradi se na dugoj tradiciji francuskih fantastičnih priča, Saint Exupery poziva svoje čitaoce da aktivno učestvuju u procesu čitanja, da koristeći svoju maštu dublje protumače značenje varljivo jednostavne proze i poezije... Saint Exupery i njegov roman je, svakako, pod uticajem istorijskih događaja iz tog vremena, ali "Mali princ" teži da bude univerzalna i vanvremenska alegorija o značaju nevinosti i ljubavi. Zaista, pošto je prvi put objavljen, "Mali princ" je postao jedan od najčešće prevođenih knjiga u istoriji francuske književnosti.

 

Kratki sadržaj - Pisac počinje priču svojim iskustvom iz djetinjstva: kad je imao šest godina, nacrtao je svoj crtež broj 1: zmijskog cara kako probavlja slona. Nitko od odraslih nije, međutim, prepoznao zmijskog cara, nego su vidjeli običan šešir. Stoga je on nacrtao crtež broj 2, koji je iznutra prikazivao i slona. Nato su mu odrasli savjetovali neka se okani crtanja. Stoga je pisac odabrao drugo zanimanje: postao je pilot i letio svuda po svijetu. Dugo je, kaže, živio među odraslim, ozbiljnim ljudima i nisu mu se svidjeli. Kad bi među njima naišao na nekoga bistrijeg, pokazao bi mu svoj crtež broj 1, ali svaki put bi se razočarao - svaki je u tom crtežu vidio samo šešir.

 

No jednom mu se usred leta pokvario avion u pustinji Sahari. Budući daje bio sam samcat, miljama daleko od ljudskih naselja, bio je prisiljen sam otklanjati kvar. Nakon prve noći prospavane na pustinjskom pijesku, u zoru ga probudi neki smiješan glasić, koji je tražio da mu nacrta ovcu. Iznenađen, pilot nije mogao vjerovati svojim očima: usred pustinje vidio je zlatokosog dječačića koji nije djelovao ni izgubljeno, ni prestrašeno, ni gladno samo je uporno tražio da mu pilot nacrta ovcu. Kako pilot nikada u životu nije nacrtao ovcu i nije znao crtati ništa osim ona dva crteža, nacrta mu crtež broj 1. Bio je nemalo iznenađen kad mu mališan reče da ne želi slona u zmijskom caru jer je slon golem, a zmijski car opasan. Reče još da je kod njega sve maleno. Tada se pilot prihvati crtanja ovce. No nakon nekoliko pokušaja koje je mališan odbio, pilot je izgubio strpljenje jer mu se žurilo popraviti avion. Nacrta mu stoga kutiju i reče da je ovca unutra. Dječačić je bio oduševljen: rekao je da je to baš ono što je želio!

 

Tako se je pilot upoznao s malim princom. Saznao je daje mali princ s drugog planeta, asteroida B 612, koji je bio tek nešto veći od njega samoga. U razgovorima s malim princom postupno je saznavao ponešto o njegovom planetu, putovanju i dolasku na Zemlju. Tako je trećeg dana saznao priču o baobabima, čijim je sjemenkama bio zaražen njegov planet. Budući da su baobabi golema stabla, valjalo je njihove mladice iščupati već u samom početku, jer bi u protivnom, kad se razrastu, mogli uništiti planet. Upravo je zato mali princ želio ovcu: da pojede mladice baobaba čim se pojave. Četvrtog je dana pilot saznao da mali princ voli zalaske sunca i da ih na svom planetu može stalno promatrati: dovoljno je samo da malo pomakne svoj stolac, tako je malen njegov planet. Reče i da gleda zalaske sunca kad je jako tužan, a jednom ih je gledao četrdeset tri puta. Petog dana pilot je otkrio tajnu u životu maloga princa. Saznao je da negdje gore, na njegovu planetu postoji jedan cvijet, jedna ruža, koju on voli i koja je jedinstvena na svijetu i zato se bojao da je ovca ne bi pojela. Pilot mu je stoga obećao da će ovci nacrtati brnjicu.

 

Na planetu maloga princa bilo je mnogo cvijeća, jednostavnog i skromnog, koje nije zauzimalo mnogo mjesta. No kad se ovaj cvijet pojavio, mali princ shvatio je da je to nešto posebno. Cvijet je počeo pupati, uljepšavao se polako, pomno birajući boje. To je uljepšavanje trajalo danima i danima. A onda se jednog dana, dok se rađalo sunce, rodila i ruža. Bila je prekrasna i zadivila je maloga princa. Osim toga, bila je tašta i zahtjevna: tražila je od njega da je njeguje, štiti od divljih zvijeri kojih uopće nije bilo na njegovom planetu, da je staklenim zvonom zaklanja od propuha. Zato je mali princ pobjegao, nije je mogao shvatiti. Sada, međutim, kad je bio daleko od nje, shvatio je koliko mu je značila, koliko mu je uljepšavala život i nadahnjivala ga. Shvatio je da je tada bio odviše mlad da bi znao voljeti.

 

Za bijeg je iskoristio jednu seobu divljih ptica. Tog je jutra pomno očistio svoj planet jer je mislio da se više nikada neće morati vratiti. Tužan, oprostio se od svoje ruže, koja mu je tada priznala da ga voli i da će joj biti teško bez njega. Mali princ počeo je tada putovati i posjećivati druge asteroide ne bi li nešto naučio i potražio neko zanimanje. Na prvom je asteroidu živio neki kralj. Sjedio je na veličanstvenu prijestolju i maloga princa smatrao svojim podanikom. Mali princ, međutim, nije mogao shvatiti čime taj kralj vlada jer je to bio maleni planet, a nigdje nije bilo nikoga osim kralja. Činio mu se besmislen život kralja bez kraljevstva te on otputuje dalje. Zaključio je da su odrasli jako čudni.

 

Na drugom planetu živio je neki uobraženko, koji ga je odmah proglasio za svoga obožavatelja jer za uobražene ljude svi su drugi obožavatelji. Taj je tražio da mu se mali princ divi, da mu prizna da je najbolji, najljepši, najbogatiji i najpametniji čovjek na tom planetu. Problem je bio što je on bio jedini stanovnik tog planeta. To se malom princu činilo čudnim te on pobježe. Na idućem planetu upoznao je nekog pijanca koji je stalno pio da zaboravi što se stidi. A stidi se što pije. Zato mali princ brzo pobježe. Taj ga je kratak susret duboko rastužio. I opet je zaključio da su odrasli čudni.

 

Potom je upoznao nekog poslovnog čovjeka. Taj je bio tako zaposlen da nije ni podizao glavu kad je razgovarao s malim princom. Stalno je računao i računao: brojao je zvijezde. Nije, međutim, znao što bi s tim zvijezdama, a nije ga ni osobito zanimao smisao njegova posla. To se malom princu opet učini čudnim i on opet pobježe. Na petom planetu, najmanjem od svih, živio je noćobdija. On je stalno palio i gasio svjetiljku, već prema tome kako je sunce izlazilo i zalazilo. A budući da se planet sve brže okretao, dan je trajao samo jednu minutu. Noćobdija je još uvijek palio i gasio svjetiljku poštujući neku davnu naredbu, iako ona nije nikome služila jer nije bilo nijedne kuće, nijednog čovjeka na tom planetu osim noćobdije. Ovaj se čovjek malom princu jedini nije činio smiješnim, možda zato što se jedini do sada nije bavio samim sobom. No na planetu nije bilo mjesta za dvojicu pa mali princ pođe dalje.

 

Šesti je planet bio deset puta prostraniji. Na njemu je živio neki geograf. Bavio se znanošću, a za to je trebao istraživače. On sam nije htio biti istraživač pa je maloga princa proglasio istraživačem i želio zapisati što mu on ima reći o svojem planetu. No geograf nije htio zabilježiti podatke o ruži jer je ružu smatrao prolaznom. Kad je saznao što znači "prolazno", mali se princ rastužio za svojom ružom, ali i ohrabrio te upita geografa kamo bi ga dalje uputio. Geograf mu preporuči planet Zemlju koja je na dobru glasu. Tako mali princ dođe na Zemlju. Pao je u afričku pustinju i prvo biće s kojim se susreo bila je zmija. Kad je pitao gdje su ljudi, jer se osjeća osamljeno bez njih, ona ga pouči da čovjek može biti osamljen i među ljudima. Reče mu zatim i da je ona moćna, moćnija od kraljevskog prsta te da ga jednim svojim dodirom može odnijeti tamo odakle je došao. Kad je mali princ upita zašto govori u zagonetkama, zmija mu odgovori da ih ona sve rješava.

 

Mali princ prešao je čitavu pustinju, no nije susreo ljudi. Potom se pope na neku visoku planinu, a na njegovo dozivanje odazva mu se samo jeka. Tako je mali princ stekao vrlo neugodan prvi dojam o Zemlji. Nakon duga hodanja naiđe na neki put. On ga je odveo do vrta puna rascvjetanih ruža. Kad ih je mali princ vidio, bio je vrlo nesretan. Vjerovao je da ima jedinstven cvijet i da je zato bogat, no sad je vidio daje to bila jedna obična ruža. To gaje vrlo rastužilo te on leže u travu i gorko zaplaka. Tada se pojavi lisica. Mali princ je pozva da se igra s njim jer je jako tužan. No ona ga pouči da je prvo mora pripitomiti. Objasnila mu je što znači taj pojam: to znači uspostaviti veze, postati potrebni jedno drugome i tada će on za nju i ona za njega biti jedini na svijetu. Mali princ nato reče kako misli da je njega pripitomila jedna ruža.

 

U druženju s lisicom mali je princ mnogo naučio. Shvatio je da ljudi nemaju više prijatelja jer nemaju vremena za njih, saznao je što znači obred i što je radost druženja, otkrio je da je govor često izvor nesporazuma. Kad je došao dan rastanka, lisica mu je rekla da pođe ponovno pogledati ruže i shvatit će daje njegova ruža jedinstvena na svijetu. On ode i reče ružama da ih nitko još nije pripitomio i da one nisu još ništa, a njegova je ruža dragocjena upravo po tome što je njegova prijateljica. Dragocjena je zbog ljubavi i pažnje koju joj je poklanjao. Na rastanku mu lisica pokloni jednu tajnu: čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo. A čovjek postaje zauvijek odgovoran za ono što je pripitomio. Tako je i mali princ odgovoran za svoju ružu.

 

Nakon toga mali je princ susreo skretničara koji je skretao vlakove pune užurbanih ljudi, a potom trgovca savršenim pilulama za gašenje žeđi, pomoću kojih se uštedi 53 minute tjedno. Osmog dana boravka u pustinji pilotu je nestalo vode za piće. Zajedno pođoše tražiti bunar. Noseći na rukama uspavanog mališana, pilot shvati zašto je mali princ poseban: bio je takav zbog svoje vjernosti jednom cvijetu, zbog ljubavi prema ruži koja je zračila iz njega čak i kad je spavao.

 

Koračajući tako, u zoru nađe bunar. Dade piti malom princu, a tada se i sam napije. Ta ih je voda povezala, njihov zajednički hod pod zvijezdama i zajedničko traženje bitnoga donijelo im je sreću i smirenje. No odmah zatim došla je i bol. Pilot je shvatio da se mali princ namjerava vratiti odakle je i došao. Rekao mu je neka se vrati svome poslu na avionskom motoru i neka dođe sutra navečer - tada će biti godišnjica njegova dolaska na Zemlju. Kad je pilot došao sutra navečer, mali je princ razgovarao sa zmijom i dogovorio da će noćas doći na mjesto svoga pada na Zemlju. Bila je to grozna zmija čiji otrov ubija za trideset sekundi. A mali je princ već znao daje pilot uspio otkloniti kvar na avionu. Rekao je da mu je drago što se sada može vratiti kući jer se i on noćas vraća svojoj kući, samo to će biti mnogo teže i dalje.

 

I te je noći mali princ otišao. Morao je otići jer se osjećao odgovornim za svoju ružu. Prvo je pored njegova gležnja bljesnula žuta zmija poput munje. Potom je mali princ pao, polako kao što pada stablo, nečujno zbog pijeska. Ono što nam je ostavio u uspomenu jest smijeh bezbrojnih zvijezda na noćnome nebu, koje se smiju glasom maloga princa svaki put kada pogledamo gore.

 

Vrsta djela - Mali princ je suvremena bajka: njezina je radnja izmišljena, nestvarna, no smještena je u suvremeno doba, sa stvarnim likovima, za razliku od tradicionalne bajke, u kojoj su likovi izmišljena bića poput patuljaka, vila, vještica, zmajeva itd. Osim toga, suvremena ili moderna bajka govori o problemima modernoga doba. Tako su problemi o kojima govori ova bajka otuđenost, ljudska usamljenost, nedostatak ljubavi...

 

Budući da ova priča ima preneseno značenje, i da je u cjelini tumačimo kao alegoriju, možemo je odrediti i kao alegorijsku priču. Alegorija je stilski postupak prenesenog značenja koje se proteže kroz čitavo djelo, te tek otčitavanjem metaforičnosti djela u cjelini čitatelj otkriva jedan dublji, skriveni smisao i poruku. Ovo je alegorijska priča u pravom smislu: svaki se njezin dio može tumačiti u prenesenom značenju, a dubina i ozbiljnost piščeve poruke otkriva se odgonetavajući mnogoznačnost različitih slojeva, ovisno o razini i znanju čitatelja. Nevjerojatno je koliko se mnogo značenja i poruka može pronaći u ovoj tankoj knjižici, pisanoj tako jednostavnim jezikom.

 

Mjesto i vrijeme - Tipično za suvremenu bajku, u Malom princu nisu jasno razgraničeni stvarni i izmišljeni prostor i vrijeme. Radnja se zbiva u pustinji Sahari na planetu Zemlji te na nekoliko asteroida negdje u svemiru. Kad konkretnu pustinju protumačimo kao stanje, a ne kao prostor, tada se otvaraju još mnoge mogućnosti tumačenja i iščitavanja prenesenih značenja u tekstu. Duhovito je poigravanje konkretnim prostorom na kraju knjige, gdje autor još jednom crta baš onaj prostor u kojem se eto, mali princ pojavio na Zemlji, a zatim iščezao. Crtež prikazuje dvije zakošene linije nad kojima je zvijezda. Poziva li nas taj, ni po čemu prepoznatljiv, pustinjski prazan prostor nad kojim sjaji daleka zvijezda, na naše vlastito traganje za smislom i čovječnošću u pustinji modernog života?

 

Ni vrijeme nije jasno određeno u uobičajenom smislu te riječi, nego je i ono relativizirano. Ono je naime važno u ovoj priči, ali samo u smislu vremena djetinjstva i vremena odrastanja u čovjekovu životu. Pisac se poigrava s točnim određenjem i potpunim neodređenjem vremena kad kaže da se taj događaj zbio prije šest godina. Taj je podatak za priču nefunkcionalan jer je sve ostalo u vezi s vremenom neodređeno. Isto poigravanje s određenjem vremena prepoznajemo i u činjenici da je mali princ bio na Zemlji točno godinu dana te da je otišao upravo na obljetnicu svog dolaska. Takvim poigravanjem s prostorom i vremenom otvaraju nam se mogućnosti njihova tumačenja kao svevremenosti i sveprisutnosti.

 

Tema i ideja - Jednostavnim jezikom ispričana priča o malom dječaku iz svemira koji putuje kako bi upoznao i shvatio sebe i svoju ružu, krije pod svojim dječje jednostavnim izrazom golemo bogatstvo ideja i poruka. Ovo nije priča za djecu - ovo je priča za odrasle, barem za one odrasle koji još žele i znaju u sebi potražiti djetinji žar iskrene težnje za spoznajom svijeta i ljudi.

 

Putovanje maloga princa po planetima na kojima žive čudaci izvrstan je slikovit prikaz ljudske osamljenosti, oholosti, samodo-statnosti i otuđenosti. Te likove nije pisac slučajno smjestio na planete, malene i međusobno izolirane. Svaki taj lik živi u svom zatvorenom svijetu, u pomaknutom sustavu vrijednosti koji je razumljiv i prihvatljiv samo njemu samome. Nitko od njih ne komunicira ni s kim drugim. Ti planeti i njihovi stanovnici izazivaju nas da razmislimo dokle smo otišli u svojoj sebičnosti i egoizmu - mi sami postajemo mjera svih stvari i vrijednosti. Kralju bez kraljevstva važna je samo moć, uobraženko zna samo za sebe i ne vidi i ne čuje nikoga osim sebe samoga. Pijanac je izgubljen i slab, zatvoren u krug svoje slabosti i bijede u kojem više ne razlikuje uzrok i posljedicu. Poslovni čovjek zarobljen je poslom toliko da više uopće ne vidi smisao svoga rada, a noćobdija pak radi poslušno i bezpogovorno posao koji je davno postao besmislen. Geograf se hvali svojom znanošću, iako nje zapravo i nema. Svi su ti likovi opterećeni samo jednim: formom, izvanjskim izgledom. Važno je izgledati zaposlen, važno je izgledati moćan, važno je izgledati lijep.

 

Takvom se svjetonazoru suprotstavlja lisica (lisica je u bajkama uvijek mudra), koja kaže: Samo se srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo. Pustinja u koju je pao mali princ nije Sahara, nije uopće neki prostor - ona je duhovna pustinja modernog čovjeka. U toj pustinji ne možete naći čovjeka. Nalazite prekrasne bokore ruža koje čovjek uzgaja kako bi lijepo izgledale, a zapravo: - Lijepe ste, ali ste prazne - reče im on još. - Za vas čovjek ne može umrijeti. Nalazite vlakove nakrcane ljudima koji jure ni sami ne znajući za čim: - Strašno im se žuri - reče mali princ. - Za čim to jure? - To ne zna ni vlakovođa - reče skretničar. Nalazite trgovce svim i svačim, sve besmislenijim stvarima, kao što su pilule za žeđ, a lisica mudro zaključuje: Ljudi više nemaju vremena da bilo što upoznavaju. Oni kupuju već gotove stvari kod trgovaca. Ali kako ne postoje trgovci prijateljima, ljudi više nemaju prijatelja.

 

No kad bi ova bajka završavala na konstatiranju takvoga jadnog i tamnog stanja, to uopće ne bi bila bajka. Mudra lisica nudi mnoge odgovore: valja tražiti srcem, valja uložiti vrijeme i trud za dobre rezultate, valja poštivati obrede, valja odgajati prijatelje, valja biti odgovoran, valja znati prihvatiti žrtvu. Odnos lisice i maloga princa je odnos dvoje prijatelja, no može se otčitavati i kao odnos učitelja i učenika (obostrano).

 

Ono najvrjednije što je lisica naučila od maloga princa jest da su i suze ugodne kad plačemo za nekim koga volimo, a ono najvrjednije što je mali princ naučio od lisice jest: Bitno je očima nevidljivo. Vrijeme što sam ga izgubio za svoju ružu čini tu ružu tako dragocjenom. Ja sam odgovoran za moju ružu.

 

Odnos maloga princa i ruže bogat je i višeznačan. U njemu nalazimo čitav spektar osjećaja: od divljenja i zaljubljenosti, preko međusobne ovisnosti i pretjerane težnje za ugađanjem, naznaka želje za vladanjem nad onim drugim, želje za bijegom, do konačne spoznaje da je ljubav onoliko prava koliko mi u nju uložimo, da ljubav podrazumijeva prijateljstvo, odgovornost, žrtvu. Zaista, prava ljubavna priča, u kojoj možemo jasno promatrati sazrijevanje ljubavi do njezina vrhunca: - Znaš... moja ruža... ja sam za nju odgovoran! A ona je tako slaba! Tako je bezazlena. Ona ima samo četiri bijedna trna da je štite od svijeta... Tako govori mali princ u trenu kad umire za svoju ružu. I upravo je ovo najizazovnije što je mali princ naučio: odgovornost. U današnjem svijetu, kad nam se preko svih medija poručuje da je važno samo sebe zadovoljiti, da je važna samo vlastita ugoda i lagodnost, da je nešto dobro onoliko koliko nam godi, ova je misao provokativna i teško prihvatljiva. Biti odgovoran za drugoga, biti odgovoran za svoj život, ali i za život onoga koga voliš - teška je zadaća. Ona podrazumijeva žrtvu, bol, samoodricanje. To je oštra suprotnost vladajućem svjetonazoru ugode i sebičnosti. No mali princ shvaća - budući da iskreno traži - da je upravo odgovornost bit ljubavi i prijateljstva. Shvativši to, on je spreman umrijeti jer zna da će se tako vratiti svojoj ruži, za koju je odgovoran.

 

Još je mnogo simbolike i plemenitih poruka u ovoj suvremenoj bajci, koje se mogu otčitati sa stjecanjem životnoga iskustva. Stoga je dobro ovoj se knjizi vraćati i češće je listati kako bi i čitatelj vidio koliko je napredovao u otkrivanju jednoga maloga princa u samome sebi.

 

Kompozicija djela

Uvod: Mali princ dolazi na Zemlju i upoznaje pilota.

Zaplet: Mali princ priča pilotu o svojoj ruži i obilasku planeta.

Vrhunac: Mali princ i pilot idu prema izvoru.

Mali princ mu govori da mora ići kući.

Rasplet: Mali princ odlazi.

 

Fabularni tijek

- Pisac je sa šest godina nacrtao zmijskog cara sa slonom

- Jednom mu se avion srušio u pustinji Sahari

- Tako je upoznao maloga princa

- Mali princ mu priča o svom planetu i ruži

- Mali princ odlazi na druge planete

- Dolazi na Zemlju i upoznaje lisicu

- Osmi dan on i pilot odlaze do izvora

- Mali princ mu govori da mora otići

- Oprašta se s njim i govori da će se smijati sa svoje zvijezde

- Mali princ nečujno odlazi

 

Analiza glavnih likova

Mali princ - dječačić iz svemira koji prvi put dolazi na planet Zemlju, u želji da nešto nauči i otkrije. Iz njegova svijeta otjerala ga je zahtjevnost jedne ruže, zahtjevnost jedne ljubavi. On putuje svemirom u iskrenoj potrazi za spoznajom, za boljim razumijevanjem sebe sama i ljudi. Želi naučiti, želi pronaći smisao. Fizičku karakterizaciju maloga princa pisac je proveo doslovno - umjesto opisivanja njegova izgleda, jednostavno ga je nacrtao. Vidimo tako zlatokosa dječačića u prinčevskoj odori s mačem u ruci. Jedan običan portret maloga dječaka, ljepuškasta i simpatična. Od ostalih pojedinosti saznajemo kako se mali princ smije: I mali princ udari u prekrasan smijeh.

 

No daleko važniji od njegova izgleda jest unutarnji svijet maloga princa. Ponajprije ga određuje njegova iskrenost. Iskreno kao što samo dijete može, on putuje svemirom tražeći smisao, želeći upoznati druge planete i naći odgovor na pitanja koja ga muče. Njegovu čistoću prepoznaje i sama zmija, simbol zla i smrti, koja mu kaže: Koga ja dotaknem, taj se vraća u zemlju iz koje je došao. Ali ti si čist i dolaziš s jedne zvijezde... Zao mi te je tako slabog na ovoj Zemlji od granita.

 

Putujući asteroidima na svome silasku na Zemlju, mali princ upoznaje različite vrste ljudi. On ih promatra nevinošću dječjih očiju, iskrenom začuđenošću nad besmislom njihova postojanja. Mjerila vrijednosti u njegovu svijetu drukčija su od vrijednosti svijeta odraslih:

- Znam jednu planetu na kojoj živi neki crveni uobraženko. On nikad nije pomirisao cvijeta. Nikad nije pogledao zvijezdu. Nikoga nikad on nije volio. Nikad nije ništa drugo radio osim što je računao. I čitav dan ponavlja kao ti: Ja sam ozbiljan čovjek! Ja sam ozbiljan čovjek!, i pri tom puca od ponosa. Ali to nije čovjek, to je gljiva!

 

Jednostavnost maloga princa u suprotnosti je sa složenim sustavima koje su stvorili odrasli, ozbiljni ljudi. A mali nam princ poručuje da su životne vrijednosti upravo u onim stvarima koje su odrasli, ozbilji ljudi odbacili, da su sve te silne zaposlenosti, sve te velike i važne stvari, zapravo samo privid, umjetno stvorena opterećenja koja nas odvlače od ljudske biti: biti jednostavan, čist i voljeti: - Ako čovjek voli jedan cvijet koji postoji kao jedini uzorak među milijunima i milijunima zvijezda, dovoljno je da ga pogleda pa da bude sretan.

 

Što je tako privlačno na malome princu, otkriva pisac na samom kraju svoga druženja s njime. Dok ga nosi pustinjom u svome naručju, najednom shvaća: Ono što me tako jako uzbuđuje kod ovog malog princa, to je njegova vjernost jednom cvijetu, to je slika jedne ruže što zrači u njemu kao plamen svijeće, čak i kad spava. A odmah potom dodaje: činilo mi se da je još krhkiji. Svijeće treba dobro čuvati: jedan dah vjetra može ih ugasiti... Izvana slab i krhak, mali je princ zapravo jači od većine velikih i odraslih ljudi: takvim ga čini ljubav. Tako ovo maleno, bezazleno dijete shvaća veliku tajnu života: ljubav. Ljubav nas čini jakima, plemenitima. Ljubav nas nadahnjuje, ljubav stvara sve dobro na svijetu. Ova je činjenica ostala, nažalost, tajna i kralju i poslovnom čovjeku i uobraženku, a otkrio ju je dječarac u svojoj jednostavnosti i čistoći.

 

Mali princ tipično je dijete u svome ponašanju. On, primjerice, nikad ne odustaje od postavljenog pitanja. Iskren je i jednostavan u komunikaciji. Znatiželjan je i rado uči. Kao pravi plemić, uljudan je i pristojan u ophođenju. Kao pravi plemić iz bajke - dostojanstveno i vjerno - mali princ na kraju priče, kad shvaća što znači voljeti, prihvaća smrt jer će ga ona vratiti njegovoj ruži. A ne zaboravlja ni svoga prijatelja, kojemu ostavlja divnu uspomenu: Kad budeš gledao nebo, noću, budući da ću ja stanovati na jednoj od njih, budući da ću se na jednoj od njih smijati, to će za tebe biti kao da se sve zvijezde smiju. Ti ćeš imati zvijezde koje se znaju smijati!

 

Pisac

Leti (pilot je), volio je crtati, nije shvaćao odrasle, odnosno oni nisu njega shvaćali.

- Pokazivao sam svoje remek - djelo odraslima i pitao ih plaše li se moga crteža! Odgovarali su mi: - Zar da se plašimo šešira? Moj crtež nije prikazivao šešir. Prikazivao je zmijskog cara kako guta slona. Dugo sam živio među odraslima. Vidio sam ih posve izbliza. To nije bitno popravilo moje mišljenje o njima.

 

Sporedni likovi - Ruža, lisica, ljudi na planetima

 

Jezik i stil - Jezik i stil ove priče odlikuju se istim osobinama kao i njezin glavni junak: jednostavnošću, čistoćom i jezgrovitošću. Ispričana dječje jednostavnim jezikom, bez suvišnih ili složenih riječi, ova nam priča i svojim izrazom poručuje da su sve velike stvari u svojoj biti - jednostavne. Kao što mali princ spontano i jednostavno izgovara velike životne mudrosti, tako i pisac jednostavno oblikuje ovu veliku priču o prijateljstvu i ljubavi. Jezik je neposredan i jezgrovit, nema suvišnih riječi ni objašnjenja. Cesto će čitatelj zastati nad neposredno izrečenim velikim mislima, a pisac mu u razmišljanju neće zasmetati svojim komentarima.

 

Stil se priče odlikuje slikovitošću, osobito u mudrim izrekama, kojima ovaj tekst obiluje. No i ta je slikovitost neposredna, jednostavna i stoga snažna. Čitava je priča zapravo na granici lirskoga, na granici poezije u prozi i mnoge se rečenice pamte poput stihova neke drage pjesme. Lirski opisi zvjezdanog neba ili staroga zdenca ne osvajaju nas svojom rječitošću, nego neposrednošću i slikovitošću.

 

Stilska sredstva

- Epiteti: Prekrasna, istinita, zmijski, drvena, neobičan, slikarsko, naseljen, smrtna, maleno, mladi.

- Onomatopeje: I voljela bih šum vjetra u žitu... kao što stenje stari vjetrokaz koji je vjetar odavno zaboravio.

- Usporedbe: Kretanje takve vojske bilo je usklađeno kao u baletu. Idu kao da ih vjetar nosi... čini se kao da su rogovi...

- Kontrasti: ... letio sam amo-tamo po svijetu. Otpremam vlakove koji ih odvoze, ponekad desno, a ponekad lijevo.

- Personifikacije: Mali princ nije mogao obuzdati divljenje: - Kako ste lijepi! Zar ne? - umiljato odvrati ruža. Izgledat će ti kao da se sve zvijezde smiju.

 

Dojam o djelu - Bajka Mali princ mi se jako svidjela jer je jednostavna. To je priča o malom dječaku koji putuje s planeta na planet kako bi upoznao i shvatio sebe i svoju ružu.

 

Kritički osvrt - Novela "Mali princ" pisana je u prvom licu jednine. U uvodnom delu autor nas informiše kako je kao dečak voleo da crta, ali je imao problema sa odraslim pošto nisu razumeli njegove slike. Na prvom svom crtežu naslikao je zmijskog cara koji je progutao slona, a odrasli su na slici videli šešir. Uzalud je pokušao da objasni slikajući zmijskog cara iznutra. Ovom pričom Antoan nas uvodi u osnovnu ideju dela da treba svet oko sebe posmatrati više srcem nego očima, što bi naš narod rekao "da ne budemo slepi kod očiju". Jer šta je nepismen čovek do slep kad, recimo, ne zna da čita. Ali ne čitaju se samo knjige nego i sve stvari koje nas okružuju, osobito umetnička dela. Tako i ova po broju stranica tanka knjiga traži malo više truda za razumevanje. Baš kao što Antoanov prvi crtež "običnom" čoveku liči na šešir "Mali princ" podseća na bajku punu detinjarija, a ustvari, u sebi skriva važne poruke o smislu našega života.


Pošto se kao dečak zbog reakcije odraslih razočarao svojim slikarskim darom, opredelio se da bude pilot. Kao odrastao čovek zbog kvara na motoru prizemio se u Sahari hiljade kilometara daleko od ljudi i tamo jednog jutra sreo svog glavnog junaka Malog Princa. Iznenadio se kad je dečak od njega zatražio da nacrta ovcu. Pokušao je na papiru, kao svi odrasli ljudi, da što vernije naslika ovcu, ali dečak nije bio zadovoljan. Najzad, skoro ljut, nacrtao je običnu kutiju i rekao Princu da je u njoj ovca. Dečak se oduševio, a pilot se još više iznenadio kad je dečak u njegovom prvom crtežu odmah "prepoznao" zmijskog cara koji je progutao slona, i da skratim priču. Da li je "Mali princ" idealno zamišljen svet, ili predstavlja njegovu mračnu stranu? Odgovor je različit za svakog, jer ne postoje dva slična uma. Živimo u svetu koji je pun lepota i razaranja. Mnogi ljudi imaju drugačije mišljenje i ponosni su na ono što je za njih važno. Mali Princ živi na vrlo maloj planeti koja nije veća od kuće. Ima vrlo malo sićušnih stvari, ali to je izuzetno važno za njega.

 

Princ ima tri vulkana i cvet. On veruje da je to jedina ruža u svemiru. Živi jednostavnim životom na svojoj planeti, i malo ima briga. Sam sa tri vulkana i jednim cvetom hvali se da na njegovoj planeti može gledati zalazak sunca četrdeset četiri puta na dan. Putujući tako, princ naiđe na mnoge stvari koje kvare idealnu sliku njegove i naše planete. Sretne čoveka koji mu kaže da poseduje 501.622.731 zvezdu. Upoznaje kralja koji veli da vlada univerzumom. Koliko su onda važna tri vulkana u poređenju sa petsto miliona zvezda; koliko je važan princ koji poseduje svoju sopstvenu planetu kad drugi ima ceo univerzum. Sa uverenjem da u svemiru postoji samo jedna, njegova obožavana ruža, kad je boravio na Zemlji, dolazi u baštu punu ruža kao što je njegova, i rastuži se, jer mu je ona govorila da je jedina u svemiru. A sad vidi pet hiljada baš kao njegova voljena.

 

Idealizovana slika o planeti malog princa ruši se iz temelja. On sad shvata da u svemiru nije jedinstven, da postoje neki ljudi koji poseduju mnogo više stvari o kojima bi on samo mogao da sanja. Međutim, princ, takođe, shvata da te stvari nisu važne, jer što je za njega važno – on već ima. Svom prijatelju koji mu je objašnjavao da je njegova planeta utopija, rekao je:
- Svi ljudi imaju zvezde, ali one nisu iste stvari za različite ljude. Za putnike, zvezde su vodiči; za druge ništa više od svetla na nebu; za naučnike - one su problemi.

 

Za mog poslovnog čoveka one su bile zlato. Ali sve te zvezde tamo ćute. A ti, ti ćeš imati zvezde kakve niko nema...
- Šta hoćeš da kažeš?
- Kad budeš gledao nebo, noću, pošto ću stanovati na jednoj od njih, to će za tebe biti kao da se sve zvezde smeju. Ti ćeš imati zvezde koje znaju da se smeju! On se i dalje smejao.

 

Ovaj navod pokazuje da princ svoju planetu vidi kao idealnu baš zato što to drugi ne mogu videti. On svoju planetu i imovinu gleda srcem i on je jedini koji ih razume kao dragocenosti. Na kraju, princ shvata da sve što je za njega važno niko neće podeliti sa njim pošto ne razume stvarni značaj toga.

- Ljudi sa tvoje planete, reče mali princ, gaje pet hiljada ruža samo u jednom vrtu... i nisu u stanju da u njima nađu ono što traže...
- Nisu u stanju da nađu, odgovorih...
- A ipak ono što traže, može se naći u jednoj jedinoj ruži ili u malo vode...
- Naravno, odgovorih.
A mali princ dodade:
- Ali oči su slepe. Treba tražiti srcem. Dakle, da biste pronašli svoju suštinsku vrednost postojanja, morate naći i odrediti šta je važno za vas. Pokušajte da odgonetnete zašto ćete gladnog čoveka obradovati ako mu pružite veknu hleba, a bogatog i sitog nećete usrećiti da mu poklonite pekaru.

 

Odelo ne čini čoveka - Kako posmatramo svet oko sebe, odnosno, koliko je i danas ogromnoj većini ljudi bitnija ambalaža od sadržaja, najbolje ilustruju silne reklame na televiziji. Nešto slično pokazao je i autor "Malog princa" u epizodi o turskom astronomu koji je odeven u tursku narodnu nošnju bezuspešno pokušao da u Evropi dokaže svoj pronalazak, jer ga niko nije hteo slušati. Nekoliko godina kasnije odeven po "evropskim standardima" lako je ostvario svoj cilj.

________________________________

 

Antonie De Saint Exupery, francuski pisac rođen 29. juna 1900. godine u Lionu kao treće po redu od petoro dece. Već od detinjstva je pokazivao sklonosti ka pisanju, a želeo je da bude i pilot. Godine 1921. postao je pilot u Strazburu. 1923. godine imao je avionsku nesreću u Buržou. 1925. upoznao se sa poznatim piscima među kojima je bio i Andre Žid, koji su podržali njegove literarne sposobnosti. 1926. godine objavio je svoje prvo delo Avijatičar. 1929. godine leti na raznim pravcima u Americi gde istražuje Patagoniju i Kordiljere. 1930. godine je dobio orden legije časti za zasluge u civilnom vazduhoplovstvu. 1931. godine se oženio. 1932.  redovno leti iz Marseja za Alžir. 1934.  leteo je po Dalekom istoku odakle se vratio umoran i bolestan. Učestvovao je kao pilot na strani savezničkih snaga protiv Hitlerove Nemačke. 31. jula 1944. godine nije se vratio sa zadatka. Pisac je mnogih članaka. priča i romana među kojima su najpoznatiji Pravac jug (1928.), Noćni let (1931.), Zemlja ljudi (1939.), Ratni pilot (1942.), Smisao života (1956.), Citadela (1948.), i najpoznatiji Mali princ, koga je napisao 1943. godine. Godinu dana nakon objavljivanja knjige taj će čovjek mira sudjelovati u ratu leteći u izviđačkom avionu. Nestaje nad Sredozemljem 31. srpnja 1944. godine.

 

Exupery se zrakoplovstvom počeo baviti dvadesetih godina, nakon što je bio odbijen u mornarici. Sudjelovao je u pionirskim pothvatima uspostave prvih redovitih poštanskih zračnih linija u Južnoj Americi i Africi, a zatim je neko vrijeme živio na Long Islandu gdje je i nastao "Mali princ".

89 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Antonie De Saint Exupery - Mali princ

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Prokleta avlija je naziv za poznati carigradski zatvor, u koji je iz neopravdanih razloga dospeo fra Petar iz Bosne kojeg… >

Ivo Andrić - Na Drini ćuprija

Ivo Andrić - Na Drini ćuprija   Najpoznatiji roman Ive Andrića, Na Drini ćuprija (1945), hronološki prati četiri vijeka zbivanja oko velikog mosta… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Aleksandar Sergejevič Puškin - Evgenije Onjegin

Aleksandar Sergejevič Puškin - Evgenije Onjegin   Kako to kaže književnik Milorad Pavić, lik Onjegina sačinjavaju tri elementa. Prvo, autobiografski… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u