Anto Gardaš - Miron u škripcu

Roman Miron u škripcu Ante Gardaša pripada nizu autorovih istraživanja životnih situacija i problema današnje mladeži. U ovom romanu nema nekih posebnih znanstvenofantastičnih događaja. Riječ je o nekoj vrsti detektivskoga romana u kojem se Miron pokušava oprijeti i svladati znatno moćnije i starije od sebe koji "dilaju" drogu i u začecima mladosti truju i upropaštavaju mlade živote.

Miron će, dakako, uz mnoštvo peripetija, pa i pomoć policije, uspjeti razotkriti "zle momke", a mladi će se čitatelji još jedanput suočiti s problemima o kojima se u posljednje vrijeme sve glasnije govori. Osim toga, "detektivu" Mironu pomoći će šifarski sustav pa i samo upućivanje u njegovo korištenje i odgonetanje može biti izvrsna prilika za dodatnu zabavu – stjecanje znanja: kako šifrirati i kako dešifrirati poruku.

Vrsta djela - dječji krimi roman

Vrijeme radnje - sadašnjost

Mjesto radnje - Osijek i Zagreb

Roman Miron u škripcu Ante Gardaša, intrigantna je i zanimljiva priča o skupini dječaka koji kreću u avanturu. Pomažu nepoznatom dječaku Ivanu pronaći njegovu nestalu sestru. Ona je uvučena u probleme s drogom i maloljetnom delinkvencijom. Radnja se odvija u Osijeku i Zagrebu u sadašnjem vremenu. Autor se koristi postupcima krimi romana, pa nas vodi kroz više istovremenih radnji, prateći glavne protagoniste i ne dopuštajući napetosti da u i jednom trenutku popusti. Miron i njegovi prijatelji Tajanstveni Ivan, Dingo i Trostruki Joja počinju zajednički istraživati gdje je Matilda, sestra malog Ivana. Pritom se sukobljavaju s opasnom bandom starijeg dečka Skorbuta. Svojim smislom za uočavanje detalja, pronicljivošću i britkošću, dječaci povežu sve konce ove naizgled zamršene priče, te pomognu odanom dječaku Ivan da na kraju nađe svoju sestru. Ispostavi se da ona prenosi drogu iz Osijeka u Zagreb radeći za Skorbuta, ali je tamo uhvati policija, pa počne s njom surađivati.

Njen brat ostaje u Osijeku u neizvjesnosti, pod stalnim zastrašivanjem Skorbutove družine. Međutim, Miron i njegovi prijatelji odlučni su u tome da mu pomognu i zaštite ga. Tako se upletu u niz opasnih situacija kojima je kulminacija njihova otmica i pismo ucjene Mironovu ocu Leopoldu.

Miron je mudro šifrirao pismo, pa ih otac s policijom pronalazi, iako su prije toga sami uspješno savladali svoje otmičare. Priča je ovo i o turobnoj svakodnevici djece koja nemaju roditeljsku skrb ili žive u domovima punim nasilja. Njihovi životni putevi mogu skrenuti u neželjene pravce, a da sami nisu krivi za to. Matilda i njen brat Ivan živjeli su s majkom koja ih je bezrazložno tukla da bi ih na kraju napustila, a teta koja se poslije toga brinula o njima, poginula je u prometnoj nesreći. Tako završavaju u prihvatilištu u Splitu preko ljeta.

Matilda ima negativnu ocjenu iz matematike i propušta popravni ispit, te ima problema s konzumacijom droge. Njen brat joj ipak ostaje odan, ali i ona njemu jer su svjesni da imaju samo jedno drugo. Miron ga susreće jedno jutro dok je on čekao sestru na klupi i odlučio mu pomoći. Ipak se u životu nađu plemeniti i hrabri pojedinci, te svojim djelovanjem promjene nečiju sudbinu, baš kao u romanu Miron u škripcu.

Jednog jutra za vrijeme školskih praznika dječak Miron odlazi u trgovinu kupiti majci dizano tijesto za pitu od jabuka. Na rubu malog parka, kraj samoposluge pao je pokraj njegove noge kesten i otkotrljao se preko ulice u travu. Miron ga je spremio u džep i začuo nečiji jecaj. Na klupi pod kestenom sjedio je nepoznati dječak spuštene glave na prekriženim rukama. Miron ga je upitao zašto plače. Dječak je imao krupne, plave oči, blijedo lice i ožiljak na gornjoj usni. Izgledao je tužno i bespomoćno, baš kao da su mu sve lađe potonule. Na Mironova pitanja je odgovarao da mu nije ništa. Iz džepa mu je ispala autobusna karta dok je vadio rupčić. Miron od dječaka saznaje da je jutros doputovao sa sestrom koja je otišla kupiti papirnate maramice u kiosk, a zatim nestala. Dječakova sestra ima 17 godina, a on 12. Dječak se sjetio crvenog auta koji je prošao i mahnuo kroz otvoren prozor dok su on i sestra sjedili na klupi.

Miron otkriva da su sestra i dječak doputovali jutros u šest i da se moraju javiti u ured iz kojeg su dobili poziv, te da ona mora otići u školu na popravni iz matematike. Sestra mu se zove Matilda, a zovu je Tilda. Miron je tješio dječaka, a zatim otišao kupiti lisnato tijesto, a dječaku čokoladno mlijeko i dva peciva sa salamom. Kad se Miron vratio iz trgovine dječaka više nije bilo. Istog dana, nakon obilaska muzeja sa prijateljem nadimka Tajanstveni Ivan, Miron mu je ispričao priču o dječaku koji je nakon sestre nestao, dok mu je Miron otišao kupiti nešto za jelo. U potrazi za dodatnim informacijama o dječaku da bi mu pomogli, Miron se sjetio iskorištene karte koja je pala pod klupu. Našli su izgužvanu kartu pod klupom, ali ništa nisu saznali. Sjetili su se nazvati autobusni kolodvor i pitati koji busevi su doputovali jutros u šest na kolodvor.

Bili su to busevi iz Bjelovara, Našica i Splita. Karta je bila probušena na 20 h, što je značilo da su se vozili 10 sati i dolaze iz Splita. Tajanstveni Ivan pohvalio je Mirona na oštroumnom zapažanju. Nakon ručka su pretražili ustanove tražeći onu u koju se trebala javiti Matilda. Tako su bili u Upravi tržnica, Zavodu za geološka istraživanja, te u prijemnom uredu Centra za socijalni rad, ali od njihove djelatnice nisu dobili nikakvu informaciju. Vratili su se kući. Ali prije toga Miron je svratio u Institut na kojem mu radi otac. Mironov otac Leopold pušio je lulu. Bio je profesor. Miron mu je ispričao što je sve doživio tijekom dana. Ispostavilo se da njegov otac pozna ravnatelja Centra za socijalni rad, gospodina Šoštarića i da je s njim išao u gimnaziju. Nazvao ga je i saznao da se radi o Matildi Ugljarić koja je bila smještena u Splitu u ustanovi za ovisnike.

I da se jutros u 8 h nije pojavila u Centru. Otac ga je savjetovao da se ostavi toga. Miron je saznao i da stanuje kod željezničkog kolodvora tu u Osijeku. Kasno poslije podne Miron je nazvao Tajanstvenog Ivana koji je prao očev auto i prepričao mu razgovor s svojim tatom. Nakon što su zaključili da nemaju dovoljno podataka za potragu, Miron je opet nazvao TI- a. Sjetio se da je Matilda trebala otići na popravni iz matematike i da Dingov tata radi u najbližoj srednjoj školi u Kranjčevićevoj ulici. Pa je nazvao Dinga koji je nekad bio Ukikanac, dio jedne klike koji se borio s drugim dječacima, a i Mironom.

U očevom dnevniku Dingo je pročitao adresu Silvija Strahimira Kranjčevića 54 b. Ponudio se za pomoć Mironu i Tajanstvenom Ivanu, a nekadašnji sukobi su zaboravljeni. Miron i TI krenuli su u potragu za kućom. Kada su je pronašli, izgledala je kao da u njoj nitko ne živi. Oko nje su zarasli trava i korov i vidjelo se da tu nije nitko dugo boravio. Zatim su ugledali dječaka i ušli za njim u kuću. Dječak se pravio da Mirona ne pozna i rekao je da on nema sestru. Bio je uporan u tome da ne pozna Mirona, a zapravo je bio zastrašen. Miron mu je ipak dao svoju adresu i broj telefona, a Tajanstveni Ivan telefonsku karticu. Saznali su da se dječak zove Ivan. TI primijetio je i ožiljak na njegovoj gornjoj usni. Majka ga je tukla dok je živio sa njom bez ikakvog pravog povoda. Njezina surovost je ostavila traga na preplašenom dječaku. Vratili su se kući. Melita, Mironova sestra obavijestila ga je da je zvao Dingo. Nazvao ga je.

Dingo je pratio Mirona i TI do kuće. Vidio je crveni Fiat Uno iz kojeg je izašla djevojka. Vozač je rekao "drugi bazen" . Ošamario je Matildu a onda su se počeli ljubiti. Miron i Tajanstveni Ivan su se našli na osječkom kupalištu Kopika, uz bazen broj 2. Dingo je već pratio Matildu. Ona je popričala sa jednim mladićem i pokazao joj je neku sliku. Dječaci su potom promatrali kako se Matilda tušira i presvlači. Obukla se u laganu bijelu, kratku haljinu s plavim cvjetićima. Miron je prokomentirao da je Matilda lijepa djevojka, a TI je ponovio Mironovu misao da su sve djevojke lijepe samo ih trebaju ugledati prave oči. Tada iz bazena iskoči Trostruki Joja. Upozorio je na ekstravagantnu Madlen koja je otprije imala problema sa zakonom i bila u maloljetničkom zatvoru. Imala je neobično ošišanu kosu. Dinga su zadužili da sazna gdje Madlen stanuje. Poslijepodne ih je našao u kinu. Saznao je da Madlen stanuje u hotelu "Osijek". Došla je na željeznički kolodvor, a Dingo ju je pratio.

Naručila je koka-kolu u kavani Slavonia Inn. Kraj nje je bila neka bakica koju je novinar pitao kamo ide na ljetovanje. Naišla je Matilda koja je kupila bijeli Pall Mall i Glas Slavonije od četvrtka. Sjela je kraj Madlen i zapalila. Zatim je uzela Camel od Matilde i zaputila se prema vlaku. Fotoreporter je uslikao i Dinga kraj goluba. U Zagrebu je Matildu uhvatila policija. U stanici ju je ispitivao inspektor Mijić. Uzeli su i njenu torbicu i saznali da se u cigaretama nalazi kokain, zatim su je pitali hoće li surađivati sa policijom. Pristala je. Cigarete Camel i novine od četvrtka je trebalo odnijeti u Mambu na Trešnjevci u 22:00, tako joj je rekao Skorbut. Dok je inspektor nakratko izašao, Matilda je malo kokaina zamotala u maramicu i stavila u grudnjak. Odlučili su da će predati Camel bez droge. Za to vrijeme je Skorbut bio u unajmljenom stanu u Osijeku s svojom družinom.

Bili su to Mrki, Zimzelen, Štaka i Madlen. Skorbut je ispitivao Madlen. Ona je rekla da su u blizini sjedili na kolodvoru i policajci, ali se nije brinula zbog tog. Skorbut se uplašio i javio u Zagreb dileru. Inspektor Mijić je planirao postaviti policajce u Mambu da paze na Matildu, ali se sjetio da bi mogli promijeniti plan te se brzo obukao i krenuo prema Trešnjevci. Nazvao je policajce i naredio da se blokira sjeverni i južni izlaz iz ulica u kojoj se nalazi kafić Mamba. Otišao je tamo i ugledao Matildu kako izlazi iz taksija. Iz plavog golfa je izašao mladić, prišao joj i povukao ju u svoj auto. Inspektor je krenuo u bijeloj Mazdi za njima. Javio se policajcu koji je stajao u ulici i legitimirao vozače. Tražio ga je da zapiše ime i adresu vozača i da ih pusti. Rekao mu je da se pravi da ništa nije vidio ako izbace iz auta kutiju cigareta. Matilda je bacila iz auta Camel. Ispustila je kutiju uz prednji desni kotač.

Kad je vozač vidio da mu policija neće ništa, vratio se po kutiju, ali ju je inspektor Mijić kotačem pregazio. Policajac je uzeo isprave od inspektora i stavio listić iz notesa sa imenom i adresom. Nakon toga se inspektor vratio u stan, pa opet ispred Mambe gdje je diler držao u ruci spljoštene cigarete. Brzo je otišao do dilerovog stana, ali tamo nije nikog bilo a prozor je bio otvoren. Matilda je pobjegla. Miron i Tajanstveni Ivan vježbali su karate. Melita, Mironova sestra obavijestila ga je da ga je zvao neki dječak. Tu je bio i Trostruki Joja. Krenuli su prema dječakovoj kući. Prepoznali su na nasipu Štaku. Našli su dječaka u psećoj kućici gdje se skrivao. On im je ispričao da mi je majka otišla, da oca nema, a da je tetka koja je brinula o njemu i sestri prošle godine poginula u prometnoj nesreći, i da su on i sestra sami na svijetu. Ponudili su mu da bude kod Trostrukog Joje koje roditelji nisu kod kuće dok mu se sestra ne vrati. Odbio je.

Kad su dječaci došli poslijepodne, našli su ga kako leži, lice mu je bilo umrljano krvlju. Skorbutova družina je dežurala na kolodvorima očekujući Matildu. Skorbut je nazvao šefa u Zagreb. Ovaj ga je pitao je li djevojka stigla i ispričao mu sve o večeri prije i o kutiji cigareta bez droge, te da je Matilda pobjegla. Odnijela je i papir s važnim poslovnim zapisima. Štaka je istukao dječaka a onda je dječak zaspao. Miron i dječaci su ga probudili. Rekao je da mu nije ništa, da ga je majka tukla i da je navikao na batine. Nagovorili su dječaka da napiše poruku sestri i da ode kod Trostrukog Joje. Matilda je pobjegla kroz prozor. Ušla je u tramvaj. Zatim na govornici nazvala inspektora Mijića. Rekao joj je da ne ide na vlak nego da ode u hotel "Palace". Htjela mu je i reći da nekako zaštiti njezinog brata, ali veza se prekinula. U hotelskoj sobi joj se pokvario telefon. Pročitala je zapis iz dilerovog stana i to je htjela javiti inspektoru Mijiću, ali ne iz hotela, nego sa govornice.

Ostavila je papirić u sobi. Krenula je prema pošti. Izvadila je iz grudnjaka papirić sa kokainom i ušmrkala ga je. Nadrogirala se i legla na klupu. Rastrgnula je grudnjak i počela grepsti dojke. Ujutro je inspektor došao u hotel i pitao za djevojku. Na recepciji su mu rekli da je bila tu, ali da nije prespavala. Oko tri je došla policija. Našli su je onesviještenu na Zrinjevcu. Inspektor saznaje da je djevojka bila na hitnoj i da je nakon detoksikacije upućena u osječku bolnicu. Našao je u njenoj hotelskoj sobi dilerov zapis. Dječaci su bili u kinu. Ivan je inzistirao da ide doma čekati sestru. Miron i Tajanstveni Ivan su navratili do Mironovog oca, profesora Leopolda. Miron je ocu rekao da će prespavati kod Tajanstvenog Ivana, a Tajanstveni Ivan svome da će prespavati kod Mirona. Od Mironovog oca su saznali da je Matilda u osječkoj bolnici i da se opet počela drogirati.

Dingo je nazvao Mirona, pa Tajanstvenog Ivana i Trostrukog Joju. Majka Tajanstvenog Ivana je rekla da je on kod Mirona, a kod Trostrukog Joje je dugo zvonilo. Krenuo je u Kranjčevićevu. Miron i Tajanstveni Ivan su našli u kući Ivana i Trostrukog Joju svezane sa zagušenim ustima. Iz susjedne sobe je iskočio Zimzelen i skočio Mironu na leđa. Skorbut, Mrki, Štaka i Madlen su ih ščepali, vezali ih i usta su im zapušili krpom. Miron je bio u škripcu. Skorbut i njegovi su se sjetili da bi mogli za Mirona tražiti otkupninu. Napisali su pismo za Mironova oca, a Miron je dopisao rečenice i brojeve koje je mudro šifrirao. Ime je stavio u navodnike. Prof. Leopold se kasno vratio sa Instituta. Primijetio je ispod vrata papir i strpao ga u džep. Htio je zapaliti lulu, pa je napipao opet papir i krenuo ga čitati. Bio je siguran da je Miron sa Tajanstvenim Ivanom. Provjerio je njegovu sobu za svaki slučaj. Primijetio je četiri nelogičnosti na papiru. Prvo, zašto zašto bi uspoređivao njegov rukopis s bilježnicama kad ga dobro zna. Drugo, on ne zna očev matični broj, a neki je napisao.

Piše da su bilježnice u ladici stola, a razbacane su svud po sobi, potpisao se imenom i stavio ga u navodnike. U donjoj ladici je našao šifarski sustav i uzeo ravnalo. Koristeći se uputama dešifrirao je ono što je Miron napisao i dobio ime ulice Kranjčevićeva 54 B. Bio je ponosan na sina. Nazvao je policiju koja je otprije već nadgledala tu kuću. Našli su svezanog Trostrukog Joju koji im je ispričao da su ostale odveli Skorbut i njegova družina. Dingo je izletio iz pseće kućice gdje se skrivao cijelo vrijeme. Zatim im je i on ispričao što je vidio. Krenuli su prema Skorbutovu stanu, ali je iza nasipa bio Mrki koji je nazvao i upozorio Skorbuta. Rekoše da će biti u "sedmici", tajnom skloništu. Tajanstveni Ivan i Miron su se razvezali, pa potom i malog Ivana. Rekli su mu da je Matilda na sigurnom, u bolnici.

Iza grmlja je bila rupa za koju Skorbutovi nisu znali. Provukli su se kroz nju. S leđa su napali Skorbuta i družinu, čak je i mali Ivan Štaki podmetnuo nogu. Svezali su ih i obukli njihovu odjeću. Došla je i Madlen. Zatim je došla policija s Mironovim ocem Leopoldom. Sve su im ispričali. Bila je tu i Matilda. Ona je policiji odala Skorbutovo sklonište. Dogovorili su se da Ivan ide kod Trostrukog Joje spavati, Matilda u bolnicu, a svi ostali svojim kućama. Oko podne su dali svoje izjave policiji. Nakon toga su otišli u slastičarnicu. Zatim su otišli u posjet Matildi. Njezin brat je već bio tamo. Matilda je zahvalila Mironu za sve i držala njegovu ruku malo duže. Na ormariću su stajale bilježnice za popravni. Dingo i Miron su se dogovorili da će Mironov otac Leopold zamoliti Dingova oca profesora da da Matildi još jednu šansu i ispita je. Miron i Tajanstveni Ivan došli su do Tvrđe. Jedan kesten je pao na Mirona. Sjetio se kako je prije tri dana pošao za kestenom ispred trgovine i tako susreo dječaka, te zaključio kako ništa nije slučajnost.

Likovi - Miron, Tajanstveni Ivan, Dingo, Trostruki Joja, Matilda, dječak Ivan, Skorbut, Mrki, Zimzelen, Štaka, Madlen, Skorbutov šef, Melita, inspektor Mijić, policajac, Mironov otac Leopold, ravnatelj Šoštarić, službenica u Centru za socijalni rad, portir

Miron – znatiželjan, srčan i hrabar dječak koji je pomogao nepoznatom dječaku Ivanu i upustio se u opasne situacije zbog njega. Miron je uporan i ne odustaje dok god ga njegova znatiželjna i pronicljiva ćud ne odvedu na pravi trag. Voli i poštuje svoje prijatelje i obitelj. Zaljubljuje se u Matildu i smatra da su sve djevojke lijepe samo moraju naći onog pravog. Bavi se karateom. Pokazao se kao pravi zaštitnik bespomoćnog dječaka. On je jedan od onih koji su uvijek na strani slabijih.

Mironov otac Leopold – znanstvenik koji je stalno zaokupljen poslom. Rado pomaže Mironu. Kad je dobio pismo otmičara bio je ponosan na inteligenciju i domišljatost svog sina. Puši lulu.

Matilda – lijepa, dugonoga djevojka od 17 godina koja je svašta proživjela. Ima problema s drogom i odlučuje se riješiti ovisnosti. Prenosi drogu od Osijeka do Zagreba, iako to ne želi. Policija je uhvati i ona počne surađivati s inspektorom Mijićem i policajcima. Iako preplašena, nalazi se s dilerom i predaje mu cigarete bez droge, znajući da će biti u opasnosti. Uzima dilerov zapis iz stana i hrabro bježi. U jednom trenutku u strahu i panici gubi kontrolu nad sobom i nadrogira se. Voli svog brata i brine za njega. Odvodi policiju do Skorbutova skloništa. Sviđa joj se Miron. Odlučuje se popraviti i naučiti za popravni iz matematike.

Dječak Ivan – preplašen, zabrinut, ali i hrabar dječak, do kraja odan svojoj sestri. Doživio je zlostavljanje od strane svoje majke. Međutim, ostao je dobar i neiskvaren. Nikome ne bi učinio zlo. Čak mu je bilo žao kad je članu Skorbutove skupine podmetnuo nogu. Bio je u velikom strahu za sestru koju voli i koju je odano čekao. Svjestan je da samo nju ima. Prijateljski je naklonjen prema Mironu i njegovim prijateljima, iako ima razloga da se boji ljudi zbog negativnih iskustava.

Inspektor Mijić – promućuran i odmjeren policajac koji se brinuo za Matildu i nije imao prema njoj predrasude zbog njene delinkvencije. Na temelju inteligentnog predviđanja postupaka svojih protivnika odlučuje kako će se ponašati i koji će biti njegovi sljedeći koraci. Pun je ljudskosti i topline. Brzo reagira i ispravlja pogreške.

Tajanstveni Ivan – Mironov prijatelj koji ga u svemu prati i svojim inteligentnim zaključcima pomaže mu u potrazi. Također se bavi karateom i pokazao se kao vrlo hrabar dječak. Sklon je avanturizmu i voli da djeluju tek kad dobro ispitaju teren. Ponaša se brižno i prijateljski prema dječaku Ivanu. Spretan je i domišljat.

Skorbut – opasan i podmukao mladić, željan brze i lake zarade. Izgubio je osjećaj za prave vrijednosti i okrenuo se kriminalu. Manipulira članovima svoje skupine. Nametnuo im se kao vođa, iako je zapravo plašljiv, što se vidi iz razgovora sa šefom, dilerom iz Zagreba.

Dingo – član Mironove družine koji je imao u prošlosti sukob s njim, ali taj sukob je zaboravljen. On je Ukikanac, ali cijelo vrijeme se pokušava približiti Mironu i Tajanstvenom Ivanu. Obavlja najopasnije zadatke, prati Skorbutovce, dojavljuje i pojavljuje se u nemogućim situacijama i pomaže svojim prijateljima. Pametan je i bistar, te brzo zaključuje, ali djeluje kad dobro procjeni okolnosti. Otac mu je profesor matematike i predaje Matildi.

Autor: N. NJ. B

__________________________________

Anto Gardaš jedan je od najčitanijih i najomiljenijih suvremenih hrvatskih pisaca, autor brojnih popularnih i uzbudljivih romana za djecu i mladež.

Rođen je 21. svibnja 1938. godine u Agićima kod Dervente (Bosna i Hercegovina). Kao dječak nakon Drugog svjetskog rata s obitelji seli u Slavoniju, u selo Velimirovac. Gimnaziju je završio u Našicama, a diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Živio je i radio u Osijeku. Od 1973. bio je stalno zaposlen u osječkoj pošti (HPT), uglavnom kao voditelj pravne službe. Bio je i predsjednik Ogranka Društva hrvatskih književnika Slavonsko-baranjsko-srijemskoga. Pisao je i za odrasle, no svojim je dječjim djelima najuspješniji i najpoznatiji. Prema vlastitim riječima, za najmlađe je želio stvoriti onakve knjige kakve je sam najviše volio čitati kao dijete, ali ih tada nije bilo dovoljno. Autor je čak četrnaest romana za djecu i mlade: Tajna zelene pećine (1979.), Ljubičasti planet (1981.), Bakreni Petar (1984.), Izum profesora Leopolda (1986.), Pigulica (1988.), Duh u močvari (1989. Gardašev najpoznatiji roman po kojemu je 2006. godine snimljen snimljen istoimeni igrani film u režiji Branka Ištvančića), Filip, dječak bez imena (1994.), Prikaza (1995.), Miron na tragu svetoga grala (1995.), Miron u škripcu (1999.), Koliba u planini (1999.), Krađa u galeriji ili Sve se urotilo protiv malog Terzića (2001.), Tajna jednog videozapisa (2002.) i Čovjek s crvenim štapom (2004.).

Njegova popularna tri romana Ljubičasti planet, Bakreni Petar i Izum profesora Leopolda čine prvu znanstveno-fantastičnu trilogiju u hrvatskoj književnosti za djecu, no svaki se može čitati i kao zasebna cjelina. Uz priče, objavljene u zbirkama Jež i zlatni potok, Zaboravljena torba, Zvijezda u travi, Priče iz Kopačkog rita, Igračke gospođe Nadine, pisao je i bajke (zbirke Podmorski kralj, Damjanovo jezero i druge).

Gardaš je majstor u vođenju radnje, stvaranju zapleta i neočekivanih obrata, te u spretnom rasplitanju zbivanja. Dječak Miron i njegova obitelj i prijatelji javljaju se u većini Gardaševih romana: u fantastičnoj trilogiji Ljubičasti planet, Bakreni Petar i Izum profesora Leopolda, u romanima Pigulica, Duh u močvari, Miron u škripcu, Miron na tragu svetog grala itd. pa su ta djela nazvana "mironovskim" romanima. Iznimka su Tajna zelene pećine, Filip, dječak bez imena i posljednja dva Gardaševa romana, Tajna jednog videozapisa i Čovjek s crvenim štapom. Dio Gardaševih romana su znanstveno-fantastični, najveći broj su dječji pustolovni krimići radnjom smješteni u suvremeno doba i u naše krajeve, najčešće u Slavoniju - no unatoč tomu nastoje djecu ne samo zabaviti, nego i nečemu naučiti i poučiti: zemljopisu, povijesti, umjetnosti, a autoru su omiljene ekološke pouke.

Najpoznatije dječje pjesme, od kojih su neke i uglazbljene, su mu Uvijek netko nekog voli, Prvi suncokreti, Ljepši će postati svijet, Dobro je imati brata... Napisao je i dvadesetak igrokaza (zbirke igrokaza Jež i potok, Plavokrila ptica i Ledendvor).

Za odrasle je pisao poeziju, osobito haiku-poeziju, koju je objavio u pet samostalnih zbirki i za njih bio nagrađen u Japanu, postojbini haiku pjesništva - Grm divlje ruže, Žuborenja, Sto sunovrata, Bijela tišina, Sjaj mjesečine.

Djela Ante Gardaša prevedena su na nekoliko jezika, a za svoj rad više puta je nagrađivan (nagrada "Grigor Vitez", nagrada "Josip i Ivan Kozarac" i druge). Književna nagrada "Anto Gardaš" Društva hrvatskih književnika ustanovljena je nakon književnikove smrti i dodjeljuje se svake godine za roman ili zbirku pripovjedaka za djecu i mladež na hrvatskom jeziku nastale u toj godini.

Pustolovna "robinzonada" Tajna zelene pećine prvi je Gardašev roman: pisao ga je 1970-1971. godine, a objavio 1979. godine. Jedan je od rijetkih hrvatskih dječjih romana s temom mora. Dječaci Grgeč, Riđi i Šiljo odluče se sami otići u pustolovinu na nenastanjeni otok i dokazati da su sposobni tamo sami preživjeti. No, nakon što tamo dospiju, otkriju da otok zapravo nije pust, i da tajanstvena pećina na otoku krije neočekivanu tajnu...

Anto Gardaš - Bakreni Petar 

Anto Gardaš - Duh u močvari

Anto Gardaš - Filip dječak bez imena

Anto Gardaš - Igračke gospođe Nadine

Anto Gardaš - Izum profesora Leopolda

Anto Gardaš - Ljubičasti planet

Anto Gardaš - Tajna zelene pećine

Anto Gardaš - Zlatnici kraj puta