Anto Gardaš - Duh u močvari lektira

Anto Gardaš - Duh u močvari

Anto Gardaš - Duh u močvari

 

Kratak sadržaj - Melita i Miron razgledavaju čestitke i među čestitkama nađu pismo prijatelja Eukaliptusa ili kraće - Liptusa. Poziva ih da za vrijeme zimskih praznika dođu k njemu u Kopačevo, gdje ce uzivati u ljepotama Kopačkog rita zimi. Otac ih je pustio i njih dvoje, tri dana nakon završetka prvog polugodišta, dolaze u Kopačevo. Kad su Miron i Melita stigli, izvijestili su ih da zbog posla neće biti kod kuće pa će se Liptus i njegovi gosti hraniti u obližnjem restoranu "Zlatna udica", a mogu ako to žele i sami sebi spremati jelo kod kuće. Liptusov tata je konobar a majka izvrsna kuharica. U kući je dovoljno namirnica za sve, Liptus zna kuhati, a ni Meliti nije mrsko pripremati objede. Miron i Melita su oduševljeni novom sredinom i gostoprimstvom, a obilni snijeg u prelijepom Kopačkom ritu još više im je uljepšao praznike. Već za vrijeme prvog objeda u "Zlatnoj udici" Miron je predosjetio da će boravak u Kopačevu i Kopačkom ritu biti uzbudljiv. Lovačko društvo održalo je godišnju skupštinu i priredilo svečanu večeru. Za vrijeme večere izbila je svađa između lovočuvara Kovačevića i nesimpatičnog, grubog lovca Levaya. Levay je prigovorio Kovačeviću što je prijatelj njegova nećaka previše jeo. Te večeri Lovačko društvo dogovorilo je sve o organiziranju dohrane divljači u Kopačkom ritu jer je napadao velik snijeg i temperatura se jako spustila pa divjač teško dolazi do hrane. Zbog toga je na određena mjesta, na posebno uređena hranilišta, trebalo dopremiti sijeno, kukuruz, nasjeckanu repu, sol i slično. Posla su se trebali prihvatiti svi lovci i mladež Kopačeva. U akciju su se, naravno, uključili i Miron, Liptus, Melita, Bakalar i Slanina. Miron i Liptus (i Melita) dobili su zadatak da opskrbljuju hranilišta na dvama otocima. Posudili su čamac od starog Ištvana Farkaša. Prvoga dana stari je lovac išao s njima i pokazao im mjesta gdje će dopremati hranu i usput im pripovijedao o Kopačkom ritu. Posebnu opasnost predstavljaju lovokradice koji koriste baš zimsko vrijeme kad nastaje velika hladnoća, napadaju obilne količine snijega i kad porastu vodostaji Drave i Dunava, pa cijelo područje postane još neprohodnije.


Slanina i Bakalar također su dobili svoje područje i marljivo su dovozili čamcima hranu za divljač. Slanina je prvi dočuo kako se pojavio lovokradica i počeo se hvaliti kako će ga on i Bakalar uhvatiti iako je opasan i puca na onoga tko ga pokuša otkriti. Još im je rekao da se u močvari pojavio i duh. Priča se da su jednog momka duhovi ranili pa je završio u bolnici i u bunilu stalno nešto bulaznio o duhovima. Kad su Miron i Liptus drugi put odvezli čamcem hranu na otok, Melita je ostala kod kuće da im spremi palačinke za večeru. Ostavili su sijeno i zrnatu hranu u hranilištu i primijetili u blizini kolibu te ustanovili po ugazenom snijegu da je netko bio u njoj. Otkrili su i čahuru lovačkog naboja koja je još zaudarala na barut, a uskoro su spazili krv na snijegu. Idući po krvavom tragu koji je netko pokušao zamesti, pronašli su ubijenog srnjaka zatrpanog snijegom. Odvukli su ga u čamac namjeravajući ga predati Lovačkom društvu u Kopačevu. Dok su vukli srnjaka, Miron je našao u snijegu i puce izrađeno od jelenskog roga. Očito je otpalo nekom lovcu. Kad su mrtvog srnjaka položili u čamac, odnijeli su ostatak sijena na hranilište, no vrativši se natrag, ustanovili su da nema čamca. Netko ga je ukrao, vjerojatno lovokradica da im se osveti. Zaprepašteni dječaci ipak se nisu uspaničili. Znali su da će se Melita zabrinuti i potražiti pomoć ako se ne vrate na vrijeme. Tako je i bilo. Predsjednik Lovačkog društva Vučević i Melita došli su čamcem kad je već odavno pala noć i našli Mirona i Liptusa kako sjede pokraj vatre u hladnoj noći. Saznali su od Vučevića da su čamac sa srnjakom ukrali Slanina i Bakalar i na sva usta se hvalili kako su ulovili krivolovca, oteli mu čamac i samo treba otići na otok te ga uhvatiti. Tom je zgodom Slanina pao u vodu, jako se prehladio pa je Bakalar imao mnogo posla oko lijećenja brbljavog prijatelja.

 

Kad im je Miron objasnio što su uradili, ponos im je splasnuo. Glasine o duhu u močvari opet se pronose Kopačevom. Miron ne vjeruje u duhove te odluči bolje razgledati otok. On i Liptus nagovorili su Melitu da ostane kod kuće pa su opet krenuli čamcem natovarenim hranom za divljač. Kad su napunili hranilišta i htjeli poći kući jer se vec spuštala noć, začuli su pucanj. Potrčali su prema grmu iz kojeg je odjeknuo hitac i tamo našli nesimpatičnog Levaya. Levay je pokušavao zaviti krvavu ruku. Miron je htio skinuti krvavu maramicu i staviti svoju čistu, no Levay mu je rekao da samo stavi i sveže svoju maramicu preko njegove. Rekao im je da ga je ranio lovokradica i pobjegao, da je bio odjeven u bijelo i nalikovao na duha. Događaji s duhom i pucnjava sve više zabrinjavaju predsjednika Lovačkog društva gospodina Vučevića. Stoga poziva dvojicu policajaca da mu pomognu u rješavanju problema. Miron i Liptus neprekidno su u akciji. Usput posjećuju bolesnog Slaninu pri kojem posjetu Miron susreće lijepu djevojćicu Aranku, Bakalarevu sestrićnu. Rađa se obostrana simpatija. Slaninini pokušaji da joj se približi padaju u vodu. Miron je u blizini hranilišta primijetio sumnjivu gomilu grana i kad ju je istražio, otkrio je pod torn hrpom tajnu zemunicu. Nije htio tražiti sakriveni ulaz nego je požurio za Melitom i Liptusom koji su već išli prema čamcima. Kad ih je dostigao, naišli su na ranjenu srnu, strašno izmučenu i preplašenu. Pažljivo su je položili u čamac i doveslali kući. Smjestili su je u Liptusov stagalj. Odmah su otišli do Vučevića da ga izvjeste što su našli. Miron je usput obavijestio Liptusa o skrivenoj zemunici. Zahvaljujući Melitinim suzama lovci nisu ubili ranjenu srnu nego joj je stari Farkaš namjestio nogu i učvrstio je dašćicama, premda su smatrali da napaćenoj životinji treba skratiti muke. Sad Miron i Liptus nisu morali voditi brigu o Meliti jer su znali da će biti zabavljena sa srnom u nastojanju da je izlijeći. Pomagat će joj Aranka. Liptus je primijetio da se Miron i Aranka lijepo gledaju pa ga je počeo pomalo zadirkivati. Sad su Miron i Liptus mogli slobodno ići na hranilišta pa su to iskoristili i otišli tražiti ulaz u zemunicu. I našli su ga. Ostali su zaprepašteni. Unutra je bilo mnoštvo suhih i sirovih koža ubijenih životinja, jelenskih rogova, limena peć, stol, fenjeri, zamke za divljač.

 

I dok su u čudu sve to razgledavali, začuli su korake u snijegu. Premrli su od straha i sakrili se pod stol prekriven tek oderanom kožom. Toliko je zaudarala da je Liptus uskoro poceo povraćati. Miron je malo odmaknuo kožu i ugledao - duha. "Duh" je malo prosvrljao zemunicom, uzeo neki konopac i izišao. A Liptus je povraćao pod stolom. I upravo kad su se spremali na bijeg, ugledali su dvije puške prislonjene uz vrata. Nisu ih uzeli, nego su odmah požurili van, no vrata su bila izvana zakljućana. I dok su grozničavo razmišljali kako da se izvuku, opet se začula škripa snijega pod nečijim stopalima. Iznova su se sakrili pod stol, ispod smrdljive kože. Na vratima su se pojavila dva "duha", zapravo muškarci u bijelim kabanicama i kapuljačama navučenim preko glave. Nosili su ubijenu srnu koja je visila svezana za kolac. Spustili su srnu i razgovarali izrugujući se lovcima koji hrane divljač. Dok su palili fenjer, Miron i Liptus su jurnuli kroz vrata. Nitko živ ih ne bi stigao, a onda se Miron dosjetio, jurnuo natrag i zaključao vrata zemunice pa nastavio trčati za Liptusom. Dok su bježali, primijetili su kako dvije prilike trče za njima. Opet su premrli od straha čudeci se kako su se ona dvojica tako brzo oslobodila iz zemunice. I kad su već pomislili da su gotovi, Miron je shvatio da to za njima trče Slanina i Bakalar. Našli su predsjednika Vučevića s kojim je bio nesimpatični Levay sa zavojem na ruci. Sve su mu ispričali, a začuđeni članovi Lovačkog društva silno su se naljutili na lovokradice. I lovci i dva policajca i sva četvorica dječaka ponovo su se zaputili na otok da opkole zemunicu i uhvate lovokradice. S njima je išao i Levay. Na veliko razočaranje uzbuđenih dječaka, vrata zemunice bila su razvaljena sjekirom, nestale su i puške, no pronađeno je sve ostalo što su tamo bili zatekli Miron i Liptus. Vratili su se kući. Razočaranom Mironu raspoloženje je vratila Aranka kad ju je kasno u noći pratio kući. Na sjednici Lovačkog društva u Domu ipak se razriješila tajna duha u močvari zahvaljujući hrabrosti i snalažljivosti Mironovoj i Liptusovoj. Dokazalo se da je "duh" i lovokradica član Lovačkog društva Laszlo Levay, a glavni mu je pomoćnik njegov rođak. Levay je meso ubijene divljači skupo prodavao privatnim ugostiteljima.

 

Dobro je znao za akcije prihranjivanja divljači pa je to lukavo iskoristio. Još su i proširili priču o duhu u močvari tako da su se praznovjerni bojali i nisu se usuđivali odlaziti u močvaru. Duha se bojao i Liptus, zato mu Miron nije htio kazati da vidi "duha" kad su čućali pod smrdljivom kožom. Levay je glumio da je ranjen. Kad je onomad pucao na srnu pa dotrčali Miron i Liptus, on je u žurbi sakrio pušku i kabanicu s kapuljačom, namočio maramicu u krv ubijene srne i zamotao ruku. Miron mu je preko zakrvavljene maramice omotao svoju i stvarno bio uvjeren da je lovokradica pucao na Levaya i ranio ga. No na zadnjoj sjednici Lovačkog društva Miron je primijetio da Levayu na rukavu lovačkog kaputa nedostaje puce, upravo onakvo kakvo je on našao kod ustrijeljenog srnjaka, kojeg su kasnije oteli Slanina i Bakalar. Da je to Levayevo puce potvrdio je stari nagluhi lovac jer je on izradio na stotine puceta i na svako puce stavio početna slova imena i prezimena naručitelja. Levay se branio i pokušao dokazati da ga Miron i društvo krivo optužuju, no dječaci su bili u pravu. Miron, Liptus, Melita, Slanina i Bakalar dobili su medalje Lovačkog društva na kojima je ispod imena i prezimena pisalo: Za pomoć u prihranjivanju divljaci u rezervatu Kopački rit. Miron je još posebno dobio lijep lovački trofej - rogove srnjaka pricvršćene na izrezbarenoj dašćici po lovačkom običaju - da se sjeća svog doprinosa u borbi za očuvanje prirode. I Miron i Melita rastali su se od prijatelja uz obećanje da će se opet vidjeti. Meliti je bilo teško rastati se od srne, a Mironu od lijepe Aranke.

 

Vrsta djela - dječji kriminalistički roman

Vrijeme radnje - zima

Mjesto radnje - Kopačevo i Kopački rit

Tema - dječije pustolovine oko hranjenja životinja zimi i otkrivanje lovokradice u kopačkom ritu.
Pouka - Laži i podvale se uvijek na kraju otkriju.

 

Likovi - Miron i Melita (poznati iz njegovih trilogija Ljubičasti plane, Bakreni Petar i Izum profesora Leopolda), Eukaliptus (Liptus – Varga Zoltan), predsjednik lovačkog društva Vučević, Bakalar, Slanina, Aranka i krivolovac Levay.

 

Miron - on je upravo navršio trinaest godina, inteligentan je hrabar snaažljiv dječak dobro odgojen, obziran i pristojna ponašanja.


Liptus - dječak koji je doseli iz sijeka u Kopačevo, on je Mironov vršnjak ime mu je Zoltan a nadimak Eukaliptus, snalažjiv je i okretan vrijedan voi se šaliti, rado pomaže drugima, nesebičan je i darežljiv.


Melita - mironova sestra, ide u peti razred, uredna djevojčica, u društvu je omiljena, želi ravnopravno sudjevati u svim akcijama, ljubitejica prirode.


Joszef Varga - vasnik restrana, Liptusv otac, imao je prorijeđenu kosu zagađenu uz tjeme, tanke plave brčiće, guste obrve, s lica mu nije silazio dobroćudan osmjeh.


Aranka - djevojčica u kju se miron zajubio, ima crnu kosu, krupne oči, ona je vrijedna i vesela djevojčica, otvorena i pričljiva.

 

Redoslijed događaja
- Miron i Melita stižu u Kopački rit
- Susreću svoje stare prijatelje

- Dijeljenje letaka
- Dolazak na Crnu Gredu
- Kruženje priče o pojavi "duha"
- Pronalazak čahure, srnjaka i puceta
- Levay laže u vezi pucanja
- Pronalazak zemunice
- Bijeg lovokradica iz zemunice
- Razotkrivanje Lèvaya
- Povratak kući

 

Anto Gardaš - Duh u močvari - verzija 2

Anto Gardaš - Duh u močvari - verzija 2 pdf

________________________________

 

Anto Gardaš jedan je od najčitanijih i najomiljenijih suvremenih hrvatskih pisaca, autor brojnih popularnih i uzbudljivih romana za djecu i mladež.


Rođen je 21. svibnja 1938. godine u Agićima kod Dervente (Bosna i Hercegovina). Kao dječak nakon Drugog svjetskog rata s obitelji seli u Slavoniju, u selo Velimirovac. Gimnaziju je završio u Našicama, a diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Živio je i radio u Osijeku. Od 1973. bio je stalno zaposlen u osječkoj pošti (HPT), uglavnom kao voditelj pravne službe. Bio je i predsjednik Ogranka Društva hrvatskih književnika Slavonsko-baranjsko-srijemskoga. Pisao je i za odrasleno svojim je dječjim djelima najuspješniji i najpoznatiji. Prema vlastitim riječima, za najmlađe je želio stvoriti onakve knjige kakve je sam najviše volio čitati kao dijete, ali ih tada nije bilo dovoljno. Autor je čak četrnaest romana za djecu i mlade: Tajna zelene pećine (1979.), Ljubičasti planet (1981.), Bakreni Petar (1984.), Izum profesora Leopolda (1986.), Pigulica (1988.), Duh u močvari (1989. Gardašev najpoznatiji roman po kojemu je 2006. godine snimljen snimljen istoimeni igrani film u režiji Branka Ištvančića), Filipdječak bez imena (1994.), Prikaza (1995.), Miron na tragu svetoga grala (1995.), Miron u škripcu (1999.), Koliba u planini (1999.), Krađa u galeriji ili Sve se urotilo protiv malog Terzića (2001.), Tajna jednog videozapisa (2002.) i Čovjek s crvenim štapom(2004.).

 

Njegova popularna tri romana Ljubičasti planetBakreni Petar i Izum profesora Leopolda čine prvu znanstveno-fantastičnu trilogiju u hrvatskoj književnosti za djecu, no svaki se može čitati i kao zasebna cjelina. Uz priče, objavljene u zbirkama Jež i zlatni potokZaboravljena torbaZvijezda u traviPriče iz Kopačkog ritaIgračke gospođe Nadine, pisao je i bajke (zbirke Podmorski kraljDamjanovo jezeroi druge).

 

Gardaš je majstor u vođenju radnje, stvaranju zapleta i neočekivanih obrata, te u spretnom rasplitanju zbivanja. Dječak Miron i njegova obitelj i prijatelji javljaju se u većini Gardaševih romanau fantastičnoj trilogiji Ljubičasti planetBakreni Petar i Izum profesora Leopolda, u romanima PigulicaDuh u močvariMiron u škripcuMiron na tragu svetog grala itd. pa su ta djela nazvana "mironovskim" romanima. Iznimka su Tajna zelene pećineFilipdječak bez imena i posljednja dva Gardaševa romana, Tajna jednog videozapisa i Čovjek s crvenim štapom. Dio Gardaševih romana su znanstveno-fantastični, najveći broj su dječji pustolovni krimići radnjom smješteni u suvremeno doba i u naše krajeve, najčešće u Slavoniju - no unatoč tomu nastoje djecu ne samo zabaviti, nego i nečemu naučiti i poučiti: zemljopisu, povijesti, umjetnosti, a autoru su omiljene ekološke pouke.


Najpoznatije dječje pjesme, od kojih su neke i uglazbljene, su mu Uvijek netko nekog voliPrvisuncokretiLjepši će postati svijetDobro je imati brata... Napisao je i dvadesetak igrokaza (zbirke igrokaza Jež i potok, Plavokrila ptica i Ledendvor).


Za odrasle je pisao poeziju, osobito haiku-poeziju, koju je objavio u pet samostalnih zbirki i za njih bio nagrađen u Japanu, postojbini haiku pjesništva - Grm divlje ružeŽuborenjaSto sunovrataBijela tišinaSjaj mjesečine.


Djela Ante Gardaša prevedena su na nekoliko jezika, a za svoj rad više puta je nagrađivan (nagrada "Grigor Vitez", nagrada "Josip i Ivan Kozarac" i druge). Književna nagrada "Anto Gardaš" Društva hrvatskih književnika ustanovljena je nakon književnikove smrti i dodjeljuje se svake godine za roman ili zbirku pripovjedaka za djecu i mladež na hrvatskom jeziku nastale u toj godini.

 

Pustolovna "robinzonada" Tajna zelene pećine prvi je Gardašev roman: pisao ga je 1970-1971. godine, a objavio 1979. godine. Jedan je od rijetkih hrvatskih dječjih romana s temom mora. Dječaci Grgeč, Riđi i Šiljo odluče se sami otići u pustolovinu na nenastanjeni otok i dokazati da su sposobni tamo sami preživjeti. No, nakon što tamo dospiju, otkriju da otok zapravo nije pust, i da tajanstvena pećina na otoku krije neočekivanu tajnu...

 

Anto Gardaš - Bakreni Petar 

Anto Gardaš - Filip dječak bez imena

Anto Gardaš - Igračke gospođe Nadine

Anto Gardaš - Izum profesora Leopolda

Anto Gardaš - Ljubičasti planet

Anto Gardaš - Miron u škripcu

Anto Gardaš - Tajna zelene pećine

Anto Gardaš - Zlatnici kraj puta

loading...
78 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Anto Gardaš - Duh u močvari

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u